Moždani udar jedan je od najčešćih uzroka onesposobljenosti danas, uz demenciju te oštećenja mozga zbog prometne nesreće. Svake godine, 29. listopada se obilježava Svjetski dan moždanog udara. Ovogodišnja tema je “Svaka minuta je bitna“, kako bi se osvijestila važnost brze reakcije, uz moto #actFAST

Akronim F.A.S.T.. osim kao podsjetnik da je potrebna brza reakcija (eng. fast = brzo), služi kao podsjetnik na što je važno obratiti pažnju u prvim minutama nakon sumnje na moždani udar:

F – face, odnosno lice: Najjednostavniji test je zamoliti osobu sa sumnjom za moždani udar da se nasmiješi. Obratite pažnju je li jedna strana lica obješena?

A – arm, odnosno ruke: Ponovno, zamolite osobu da podigne obje ruke te obratite pažnju podiže li obje ruke?

S – speech, odnosno govor: Upitajte jednostavno pitanje ili zamolite da ponovi jednostavnu rečenicu pa obratite pažnju na jasnoću izgovorenog. 

T – time, odnosno vrijeme: Ako opazite teškoće pokreta lica ili ruku te teškoće s govorom, što prije nazovite hitnu pomoć na 112!

Posljedice moždanog udara

Razlikujemo dvije vrste moždanog udara:

• Ishemijski moždani udar, zbog začepljenja krvne žile krvnim ugruškom
• Hemoragijski moždani udar, koji nastaje zbog  pucanja krvne žile u mozgu, izazivajući krvarenje unutar lubanje.

Nakon moždanog udara, mogu se javiti brojni izazovi:

• Smetnje pamćenja i koncentracije
• Nemogućnost održavanja pažnje
• Teškoće formiranja misli i rečenica
• Govorne poteškoće
• Motoričke poteškoće
• Promjene u izražavanju emocija
• Promjene u ponašanju
• Teškoće snalaženja u prostoru i vremenu.

Ovakvi događaji uzrokuju niz teškoća kod pojedinca, ali mijenjaju i dinamiku unutar obitelji. Suživot s ovim posljedicama nije lagan. Očekuje puno prilagodbe osoba koje su u blizini i/ili skrbe za osobu nakon preboljelog moždanog udara.

I oboljelom i bliskim osobama javlja se isto pitanje: Je li moguć oporavak nakon moždanog udara?

Oporavak nakon moždanog udara

Iako se pacijent redovito usmjeri na fizikalnu rehabilitaciju, ne smije se zaboraviti kognitivna rehabilitacija!

Do koje je mjere moguć oporavak nakon moždanog udara, u najvećoj mjeri ovisi o stupnju oštećenja. Kako bi se utvrdila oštećena područja te stupanj oštećenja, preporučuje se napraviti neuropsihologijsku obradu. Provodi se individualno, nizom standardiziranih testova, kako bi se utvrdila razina kognitivnog i emocionalnog funkcioniranja. Vrsta procjene temelji se na simptomima osobe te ranijim nalazima bolničke obrade.

Nalaz neuropsihologijskog testiranja dobra je osnova za kreiranje plana neuropsihologijske rehabilitacije. Testiranje i rehabilitaciju provode iskusni klinički psiholozi.

Primjerice, testiranjem su utvrđene teškoće održavanja pažnje i pamćenja, te promjene u ličnosti. Plan rehabilitacije se stoga bazira na vježbama održavanja pažnje te na razgovoru (psihološkom savjetovanju). Učestalost susreta će također biti dogovorena na temelju dobivenih nalaza.

Prepreke u rehabilitaciji nakon moždanog udara

U praksi se uočava dosta prepreka u ostvarenju ciljeva rehabilitacije. S jedne strane, sama osoba nakon preboljenog moždanog udara može imati sniženu motivaciju sudjelovati u rehabilitaciji. No, česta prepreka je i motivacija bliskih osoba. Usluge neuropsihologijske rehabilitacije nisu široko rasprostranjene pa često osobu treba voziti ili dovoditi na susrete.

No, ustrajnost i strpljenje svih uključenik, neophodne su za oporavak nakon moždanog udara!

Svjetski dan mentalnog zdravlja obilježava se 10.listopada svake godine. Tema ove godine jest „Pristup uslugama — mentalno zdravlje u katastrofama i izvanrednim situacijama”. Ova tema skreće pažnju na hitnu potrebu da mentalno zdravlje bude prepoznato kao prioritet u trenucima kada su zajednice pogođene prirodnim katastrofama, oružanim sukobima, izbjegličkim krizama ili drugim izvanrednim okolnostima.

Zašto je mentalno zdravlje važno u krizama?

Katastrofe i izvanredne situacije ne utječu samo na fizičku sigurnost ljudi, već ostavljaju duboke posljedice na emocionalno i psihičko stanje. Ne mora se dogoditi gubitak doma ili bliske osobe, dovoljno je izgubiti osjećaj stabilnosti, sigurnosti i predvidljivosti. Svako takvo neugodno iskustvo može dovesti do anksioznosti, depresije, posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), pa čak i suicidalnih misli. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), svaka peta osoba koja proživi humanitarnu krizu razvije neki oblik mentalnog poremećaja.

Izazovi u osiguravanju usluga mentalnog zdravlja tijekom kriza

Mentalno zdravlje u krizama često ostaje u sjeni fizičke pomoći, poput hrane, vode i skloništa. Međutim, bez psihološke podrške oporavak pojedinca i zajednice može biti sporiji i teži. No, postoje i neki drugi izazovi:

• Nedostatak educiranih stručnjaka – Krizne intervencije specifična su vrsta brige o mentalnom zdravlju. U Hrvatskoj postoje dedicirani timovi za krizne intervencije diljem države, za što su se stručnjaci specifično educirali. Važno je napomenuti kako tijekom kriza, kako su njome često pogođeni i sami stručnjaci za mentalno zdravlje. Brinuti o tuđem mentalnom zdravlju možemo samo ako je naše stabilno.
• Stigma i sram u traženju pomoći – U dosta sredina i/ili obitelji, i dalje može biti stigma vezana za traženje pomoći. Brojne zajednice će bez ustručavanja pružiti materijalnu ili pomoć tjelesnom zdravlju, dok je briga o mentalnom zdravlju i dalje tabu. No, čak i da je, pomoć se može potražiti na brojnim adresama, bez da bilo tko drugi sazna za to.
• Logističke barijere – Mreža podrške ponekad je teško ostvariva ili kasni zbog nedostatka infrastrukture, nedostatka stručnjaka na speicifičnoj lokaciji ili nedostatka nekog drugog resursa. Ipak, u današnje vrijeme je dostupno i mnogo stručnjaka koji su dostupni putem videoveze, što olakšava dostupnost u kriznim situacijama.

Briga o mentalnom zdravlju tijekom lokalnih kriza

Iako se tragični događaji događaju svakodnevno, u bližoj povijesti pamtimo nekoliko velikih kriza koje su zahtijevale brzu kriznu intervenciju. U prosincu 2024. dogodio se tragičan događaja u OŠ Prečko, gdje je izgubljen jedan dječji život, a velik broj djece i odraslih proživjelo traumatsko iskustvu. U 2020. smo imali čak dvije paralelne krize – veliki potres u Petrinji i Zagrebu te početak pandemije uzrokovane COVID-19 virusom. Te događaje su obilježile i velike logističke barijere, no isto tako su doprinijele smanjenju stigme u traženju pomoći jer u posljednjih pet godina sve je više ljudi koji se javljaju stručnjacima za mentalno zdravlje.

Tko su stručnjaci za mentalno zdravlje

U današnje vrijeme, bilježi se rast broja različitih trenera, coach-eva i ostalih koji nude svoje usluge u rastu i razvoju pojedinca ili struke. Važno je napomenuti kako postoji velik broj edukacija i tečajeva kojima se garantiraju različiti certifikati te da treba biti oprezan u biranju kome se javiti za pomoć. Mentalno zdravlje je vrlo osjetljivo područje rada s ljudima te zahtijeva dosta edukacije, i još više osobnog usavršavanja i rada na sebi. Ukratko ćemo predstaviti psihologe, psihijatre i psihoterapeute, njihove sličnosti i razlike:

• Psiholog je osoba koja je završila petogodišnji studij psihologije. Psiholozi se nalaze na najrazličitijim radnim mjestima, od stručne službe u obrazovnom sektoru do ljudskih resursa različitih tvrtki. Na gotovo svim radnim mjesta brinu o mentalnom zdravlju, no u najvećoj mjeri ističu se klinički psiholozi, savjetodavni psiholozi i zdravstveni psiholozi.  Rad psihologa reguliran je Hrvatskom psihološkom komorom i Zakonom o psihološkoj djelatnosti.
• Psihijatar je osoba koja je završila šestogodišnji studij medicine i specijalizaciju iz psihijatrije i/ili psihoterapije. Nalazimo ih u psihijatrijskim ustanovama, ali i u svakoj bolnici, nekim domovima zdravlje te u privatnim zdravstvenim ustanovama.  Rad psihijatara reguliran je Hrvatskom liječničkom komorom i zakonima koji se tiču obavljanja medicinske djelatnosti i zdravstvene zaštite.
• Psihoterapeut je osoba koja je završila edukaciju iz specifičnog psihoterapijskog usmjerenja, u trajanju dvije, četiri ili više godina. Većina pravaca dubinske psihoterapije od budućih stručnjaka očekuje nekoliko stotina sati osobnog rada, prakse i supervizije. Rad psihoterapeuta reguliran je Hrvatskom komorom psihoterapeuta i Zakonom o djelatnosti psihoterapije.

Briga za mentalno zdravlje svaki dan

Iako je ovogodišnja tema usmjerena na izvanredne okolnosti, podsjećamo kako je o mentalnom zdravlju važno brinuti svaki dan, preventivno. Kapacitet za rast i razvoj imamo onda kada smo dobro, što se onda očituje u trenucima izvanrednih okolnosti.