Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB) kronično je stanje u kojem se želučana kiselina vraća iz želuca u jednjak, uzrokujući nelagodu i oštećenje sluznice. Povremeno se vraćanje želučane kiseline, ili refluks, može javiti kod svakoga. No, kada se simptomi ponavljaju često i narušavaju kvalitetu života, tada govorimo o GERB-u. To je jedno od najčešćih probavnih oboljenja u suvremenom svijetu, a nerijetko ostaje nedovoljno prepoznato.

Zašto nastaje GERB?

Glavni razlog nastanka GERB-a je oslabljeni donji ezofagealni sfinkter, mišićni prsten koji inače sprječava povrat želučanog sadržaja. Kada ne funkcionira pravilno, kiselina lakše prodire u jednjak. Na razvoj bolesti utječu i prekomjerna tjelesna težina, pušenje, trudnoća, pretjerana konzumacija alkohola i određene namirnice poput masne ili začinjene hrane, čokolade i kave. Dugotrajni i neliječeni refluks može dovesti do komplikacija poput upale jednjaka ili promjena na sluznici (Barrettov jednjak).

Simptomi i dijagnostika GERB-a

Najčešći simptomi GERB-a su žgaravica i osjećaj pečenja iza prsne kosti, osobito nakon obilnog obroka ili u ležećem položaju. Osim toga, mogu se javiti podrigivanje, kiseli okus u ustima, kronični kašalj, promuklost ili osjećaj knedle u grlu. Kod nekih osoba simptomi su blagi, dok kod drugih značajno utječu na svakodnevne aktivnosti i san.

Dijagnoza se postavlja na temelju razgovora (anamneze), a preporučuje se i gastroskopija, odnosno endoskopski pregled jednjaka i želuca kako bi se utvrdile promjene karakteristične za GERB, odnosno isključila druga stanja. Gastroskopija može i ne mora uključivati biopsiju tkiva.

Liječenje GERB-a

Liječenje GERB-a ovisi o težini simptoma. Blaži oblici često se ublažavaju promjenom načina života i prehrane: preporučuje se izbjegavati obilne i kasne obroke, ograničiti masnu, začinjenu i kiselu hranu, smanjiti unos kave i alkohola, prestati pušiti i održavati zdravu tjelesnu težinu. Pomaže i spavanje s uzdignutim uzglavljem. Kada simptomi potraju, liječnik može propisati lijekove koji smanjuju lučenje želučane kiseline (inhibitori protonske pumpe, antagonisti H2 receptora). Redovite kontrole i pridržavanje terapije ključni su za sprječavanje komplikacija i očuvanje zdravlja jednjaka.

Prehrambeni i svakodnevni savjeti

Donosimo praktične savjete za osobe koje imaju GERB. Cilj je povećati unos hrane koja je lako probavljiva, zbog većeg udjela prehrambenih vlakana, odnosno niže koncentracije kiseline. Napominjemo kako su ovo generalne preporuke, no svaka osoba bi trebala sama isključivati namirnice od kojih se pogoršava stanje, odnosno u većoj mjeri konzumirati namirnice od kojih se ne javlja refluks.

• Prehrambena vlakna djeluju blago na želudac i pomažu apsorbirati kiselinu, a nalazimo ih u zobenoj kaši, integralnim žitaricama i kruhu od cjelovitog brašna.
• Manje kiselo voće koje rijetko uzrokuje refluks, poput banane, dinje, jabuke i kruške.
• Kuhano voće i lagana variva, koja mogu sadržavati povrća poput mrkve, brokule, cvjetače, tikvice.
• Nemasno meso i bijela riba pripremljeni kuhanjem ili brzim pečenjem, primjerice piletina, puretina, oslić, orada i brancin.
• Začini koji djeluju protiv žgaravice, poput đumbira, kurkume, klinčića i cimeta.

Donosimo i nekoliko svakodnevnih preporuka:

• Nakon obroka prošetajte kako biste olakšali probavu.
• Jedite redovite obroke, bez grickanja između obroka.
• Ne jedite barem tri sata prije odlaska na spavanje, kako biste smanjili vjerojatnost podizanja želučane kiseline tijekom spavanja.
• Izbjegavajte masnu i prženu hranu, poput brze prehrane, grickalica i ostale industrijski prerađene hrane.
• Namirnice visoke kiseline, poput citrusnog voća, rajčice, mlijeka i mliječnih proizvoda, alkohola te kave.

Za više savjeta javite se liječniku obiteljske medicine, kako bi vas uputio na potrebne dijagnostičke postupke i olakšao vam vaše stanje.

Prisutan je mit vezan uz poremećaj pažnje s hiperaktivnošću (eng. attention deficit/hyperactivity disorder, ADHD): da se javlja samo kod djece. Još jedan prisutan mit je kako su simptomi ADHD-a samo nestašluk.

No, istina je da se se prvi simptomi ADHD-a javljaju do 12. godine, ali za razliku od nestašluka koji se primiruje odrastanjem, simptomi ADHD-a mogu biti intenzivniji odrastanjem. Stoga, ADHD postoji i kod odraslih muškaraca i žena.  Poslušajte više!

Kako se očituje ADHD kod odraslih?

Simptomi odraslog ADHD-a često izgledaju drugačije nego u djetinjstvu:

• Hiperaktivnost se može pretvoriti u unutarnji nemir, stalnu potrebu za aktivnošću ili teškoće s opuštanjem
• Impulzivnost se očituje kao ishitreno donošenje odluka, prekidanje drugih u razgovoru ili impulzivna potrošnja
• Neorganiziranost i izazovi u izvršavanju zadataka, što može otežavati posao, studij i odnose

Detaljnije poslušajte u razgovoru izv. prof. dr. sc. Saše Jevtovića, specijalista psihijatrije, voditelja Zavoda za psihološku medicinu KBC-a Zagreb i profesora na Medicinskom te Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te psihologinje dr. sc. Snježane Sekušak-Galešev, prof., iz Psihološkog centra Sekušak-Galešev, koja je obnašala i dužnost dekanice Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (2017.-2021.).

ADHD kod odraslih mogu pratiti teškoće mentalnog zdravlja, poput anksioznosti, depresivnosti, ovisnosti i uključivanja u rizična ponašanja, napominje psihijatar izv. prof. dr. sc. Saša Jevtović.

Dijagnostika i liječenje

Jednako kao i u dječjoj dobi, ADHD-u u odrasloj dobi važno je pristupiti multidisciplinarno i što ranije.  Prvi korak je psihologijsko testiranje.

Često dolaze visokoobrazovane i visokofunkcionalne osobe, a njihovi rezultati uglavnom pokazuju da se radi o iznadprosječno inteligentnim ljudima, od kojih su neki u djetinjstvu bili prepoznati kao darovita djeca, govori dr. sc. Snježana Sekušak-Galešev, prof. psihologije.

U slučaju potvrde dijagnoze ADHD-a, odrasle osobe se uključuju u medikamentozno liječenje, odnosno liječenje dostupnim lijekovima, a dodatno se potiče uključivanje u psihoterapiju te usvajanje vještina planiranja vremena i suočavanja sa stresom. Ovakvim pristupom nastoji se ublažiti simptome, olakšati svakodnevicu ovih ljudi te im dati praktične alate za nošenje s izazovima. Perspektivu osobe koja je prošla dijagnostiku ADHD-a te je uključena u liječenje, s nama dijeli dr. sc. Ines Ivić.

ADHD kod odraslih: Upoznajte Ines

Tijekom odrastanja, Ines je pratio osjećaj da kaska za vršnjacima te da joj je za sve potrebno više vremena. Uvijek je osjećala kao da se mora truditi jače i raditi više od osoba u svojoj okolini. No za većinu simptoma i izazova pronašla je način kompenzacije te uspješno prolazila obrazovne ciljeve. Tek kada se čaša prelila, Ines nije više mogla pratiti korak sa svojm obvezama što ju je iscrpljivalo te je potražila pomoć stručnjaka. Prije dvije godine dobila je dijagnozu ADHD-a, a svi njeni izazovi i osjećaji su dobili kontekst i smisao.

Ines je danas doktorica znanosti, a svoju priču dijelu u razgovoru sa specijalistom psihijatrije Krešimirom Radićem, dr. med., iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar.

Moj savjet je da se obratite stručnjacima. S adekvatnim liječenjem život s ADHD-om je daleko jednostavniji, lakši i sretniji, savjetuje Ines svima koji sumnjaju da i sami imaju ADHD.