Rođenje djeteta jedan je od najvažnijih trenutaka u životu roditelja. No, kada se dijete rodi prije očekivanog termina, umjesto bezbrižnih prvih trenutaka često se javljaju strah, zabrinutost i brojna pitanja. Hoće li moje dijete biti dobro i normalno se razvijati? Prijevremeno rođenje može biti vrlo stresno iskustvo, osobito ako dijete nakon poroda mora biti smješteno u inkubator i pod stalnim liječničkim nadzorom. Ipak, važno je znati da suvremena medicina pruža brojne mogućnosti liječenja i skrbi te da mnoga prijevremeno rođena djeca odrastaju zdravo i bez značajnijih posljedica.
Dijete se smatra prijevremeno rođenim ako se rodi prije navršenog 37. tjedna trudnoće. Što se rodi ranije, to su njegovi organi i organski sustavi manje zreli, zbog čega mu može biti potrebna dodatna medicinska pomoć. Razlikujemo kasno prijevremeno rođenu djecu, koja dolaze na svijet između 34. i 36. tjedna, umjereno prijevremeno rođenu djecu, rođenu između 32. i 33. tjedna, vrlo prijevremeno rođenu djecu, rođenu između 28. i 31. tjedna, te izrazito prijevremeno rođenu djecu, rođenu prije 28. tjedna trudnoće.
Razlika je važna jer dijete rođeno u 35. tjednu najčešće ima manje zdravstvenih poteškoća od djeteta rođenog u 27. tjednu. Ipak, svako dijete je drugačije i njegov razvoj treba pratiti individualno.
Uzroci prijevremenog poroda mogu biti različiti. Ponekad je povezan s infekcijama tijekom trudnoće, povišenim krvnim tlakom, preeklampsijom, šećernom bolešću, problemima s posteljicom ili prijevremenim pucanjem vodenjaka. Veći rizik postoji i kod višeplodnih trudnoća te kod trudnica koje su ranije imale prijevremeni porod. Važno je naglasiti da se prijevremeni porod može dogoditi i kod potpuno zdravih trudnica koje su redovito odlazile na preglede. Zato majke ne bi trebale osjećati krivnju ako do njega dođe.
Ako prije 37. tjedna primijetite redovite kontrakcije, bolove u donjem dijelu trbuha ili leđa, pritisak u zdjelici, krvarenje ili istjecanje plodne vode, odmah se javite ginekologu ili otiđite u rodilište.
Nakon poroda liječnici procjenjuju djetetovo disanje, rad srca, tjelesnu temperaturu i opće stanje. Ovisno o zrelosti, dijete može biti smješteno u inkubator, gdje se održavaju odgovarajuća temperatura i vlažnost te omogućuje stalno praćenje. Neka djeca trebaju dodatni kisik ili pomoć pri disanju jer njihova pluća još nisu dovoljno razvijena. Druga imaju poteškoće s hranjenjem pa majčino mlijeko dobivaju putem sonde, odnosno tanke cjevčice koja vodi do želuca.
Među češćim poteškoćama su i održavanje tjelesne temperature, povećana osjetljivost na infekcije te problemi s očima i živčanim sustavom. Zbog toga se kod djece koja imaju povećan rizik provode dodatne pretrage, primjerice ultrazvuk mozga i pregled očiju.
To, naravno, ne znači da će svako prijevremeno rođeno dijete imati komplikacije. Mnogima je potrebna samo kraća medicinska podrška i praćenje.
Majčino mlijeko posebno je vrijedno za prijevremeno rođenu djecu jer sadrži hranjive tvari i zaštitne čimbenike koji pomažu sazrijevanju probavnog i imunološkog sustava. Čak i ako dijete još ne može samostalno sisati, majka može izdajati mlijeko koje će mu se davati putem sonde. Kod izrazito prijevremeno rođene djece mlijeko se ponekad obogaćuje dodatnim hranjivim tvarima kako bi se osigurao pravilan rast. Važan je i kontakt koža na kožu, poznat kao klokanova njega. Dijete se stavlja na majčina ili očeva prsa, uz nadzor medicinskog osoblja. Takav kontakt pomaže održavanju tjelesne temperature, stabilizaciji disanja i srčanog ritma te jačanju emocionalne povezanosti roditelja i djeteta.
Jedno od najčešćih pitanja roditelja jest hoće li njihovo dijete zaostajati u razvoju. Važno je znati da se razvoj prijevremeno rođene djece procjenjuje prema takozvanoj korigiranoj dobi. Primjerice, ako je dijete rođeno osam tjedana prije termina, a sada ima četiri mjeseca, njegova korigirana dob iznosi približno dva mjeseca. To znači da se njegov razvoj uspoređuje s razvojem djeteta te dobi, a ne s djetetom koje je rođeno u terminu. Tijekom kontrolnih pregleda pedijatar prati rast, težinu, razvoj motorike, vida, sluha, govora i komunikacije. Ako se uoče određena odstupanja, mogu se preporučiti fizikalna terapija, logopedska podrška ili drugi oblici rane intervencije. Korigirana dob najčešće se koristi tijekom prve dvije godine života.
Odlazak kući roditelji najčešće s nestrpljenjem iščekuju. Dijete se otpušta kada može održavati tjelesnu temperaturu izvan inkubatora, stabilno disati, sigurno se hraniti i zadovoljavajuće napredovati na težini. Također je važno da roditelji dobiju jasne upute o hranjenju, njezi i kontrolnim pregledima. Kod kuće treba posebno paziti na higijenu ruku, izbjegavati kontakt s osobama koje imaju infekciju i redovito odlaziti na dogovorene preglede. Dijete treba spavati na leđima, na čvrstoj i ravnoj podlozi, bez jastuka i mekanih igračaka. Ako primijetite otežano disanje, plavičastu boju kože, izrazitu pospanost ili odbijanje hrane, potrebno je odmah zatražiti liječničku procjenu.
Prijevremeno rođenje nije izazov samo za dijete nego i za cijelu obitelj. Strah, neizvjesnost, umor i osjećaj bespomoćnosti česti su kod roditelja koji dane provode u bolnici čekajući napredak svojeg djeteta. Nemojte se ustručavati razgovarati s liječnicima, medicinskim sestrama ili psihologom. Važno je da razumijete što se događa i da znate kome se možete obratiti za pomoć.
Prijevremeno rođenje ne znači da će dijete imati zdravstvene ili razvojne poteškoće tijekom života. Uz pravodobnu medicinsku skrb, redovito praćenje i podršku obitelji, mnoga prijevremeno rođena djeca uspješno rastu i razvijaju se. Svaki mali napredak važan je korak, a roditeljima je najvažnije pružiti djetetu ljubav, sigurnost i strpljenje.
Čokolada nakon ručka, keksi uz popodnevnu kavu ili nešto slatko prije spavanja. Zvuči poznato? Mnogi ljudi primjećuju da im se često jede slatko, čak i kada nisu gladni. Ponekad imaju osjećaj da jednostavno ne mogu stati na jednoj kockici čokolade ili da im dan nije potpun bez nečega slatkog. Kad pojedemo nešto slatko, u mozgu se aktiviraju područja uključena u sustav nagrađivanja. Jedna od važnih tvari u tom procesu je dopamin, neurotransmiter koji sudjeluje u motivaciji, učenju i osjećaju nagrade. Dakle, mozak prepoznaje slatku hranu kao nešto ugodno i potiče nas na ponavljanje. I to je sasvim prirodan osjećaj za organizam.
U istraživanjima na životinjama pokazano je da ponavljana konzumacija šećera u određenim uvjetima može dovesti do ponašanja sličnih onima koja se povezuju s ovisnošću. Međutim, kod ljudi je situacija složenija. Istraživanja zasad ne potvrđuju da sam šećer izaziva ovisnost na isti način kao psihoaktivne tvari. Ono što se kod nekih ljudi može razviti jest obrazac ponašanja u kojem često posežu za određenom hranom, imaju osjećaj gubitka kontrole i nastavljaju je jesti unatoč negativnim posljedicama. Pritom nije riječ samo o šećeru. Hrana koja kombinira velike količine šećera, masti i soli, poput nekih keksa, čokoladica, sladoleda i industrijskih slastica, može biti posebno privlačna i poticati ponavljano konzumiranje. Dakle, ako imate osjećaj da ne možete odoljeti slatkišima, to ne znači automatski da ste ovisni. Važno je razumjeti što potiče takvu naviku i kako je postupno promijeniti.
Nekoliko je razloga zbog kojih možemo imati pojačanu želju za slatkišima:
Prekomjeran unos slobodnih šećera povezuje se s povećanim rizikom od karijesa i debljanja. Dugoročno, ako unosimo više energije nego što trošimo, može doći do povećanja tjelesne mase i razvoja metaboličkih problema. To može pridonijeti povećanom riziku od šećerne bolesti tipa 2, kardiovaskularnih bolesti i masne jetre. Važno je naglasiti da šećer nije jedini uzrok tih bolesti, već na njihov razvoj utječu i genetika, tjelesna aktivnost i ukupne prehrambene navike.
Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje da slobodni šećeri čine manje od 10 posto ukupnog dnevnog energetskog unosa, a dodatno smanjenje na manje od 5 posto može donijeti dodatne zdravstvene koristi.
Slobodni šećeri uključuju šećer koji dodajemo u hranu i piće, ali i šećere iz meda, sirupa i voćnih sokova. S druge strane, šećeri prirodno prisutni u cijelom voću i mlijeku ne ubrajaju se u slobodne šećere.
Puno je važnije razlikovati prirodno prisutne šećere u nutritivno vrijednim namirnicama od dodanih i slobodnih šećera koje unosimo kroz slatkiše, kolače i zaslađena pića. Ako volite čokoladu ili kolače, ne morate ih se odreći da biste bili zdravi. Problem nije u jednoj kockici čokolade, nego u pretjerivanju i navikama koje dugoročno mogu narušiti zdravlje. Zdrav odnos prema hrani ne znači da si nikada ne smijemo priuštiti nešto slatko. Znači da uživamo u hrani, ali da pritom ne zanemarujemo potrebe vlastitog organizma. Redoviti i uravnoteženi obroci su jednako važni. Isto tako, san i opuštanje uz određenu tjelesnu aktivnost. I šetnja već čini razliku.
VAŽNO: Ako imate osjećaj da gubite kontrolu nad jedenjem, često konzumirate velike količine hrane u kratkom vremenu ili zbog toga osjećate značajnu nelagodu, razgovarajte s liječnikom. Takvo ponašanje ponekad može upućivati na poremećaj hranjenja koji zahtijeva stručnu pomoć.