Problemi sa štitnjačom mogu se razviti polako i neprimjetno, a njihovi se simptomi često pripisuju stresu, umoru ili ubrzanom načinu života. Proizvodnjom hormona trijodtironina (T3) i tiroksina (T4), štitnjača regulira metabolizam, razinu energije, tjelesnu temperaturu, rad srca i živčanog sustava.
Razumijevanje simptoma štitnjače i načina na koji ona može utjecati na organizam pomaže prepoznati promjene koje zaslužuju dodatnu pažnju i potiče svjesniji odnos prema vlastitom zdravlju.
Siječanj, kao mjesec svjesnosti o bolestima štitnjače, podsjetnik je koliko je važno govoriti o ovoj žlijezdi i njezinoj ulozi, ne tek kada se pojave promjene u nalazima ili izraženi simptomi, već i kroz ranije informiranje i osvještavanje.
Metabolizam obuhvaća sve procese u kojima se hrana pretvara u energiju potrebnu za normalno funkcioniranje organizma. Dio te energije tijelo troši i u stanju mirovanja, što se naziva bazalni metabolizam ili bazalni metabolički tempo (engl. Basal metabolic rate, BMR).
BMR opisuje količinu energije koju tijelo koristi za osnovne životne funkcije, poput disanja i rada organa. Promjene u radu štitnjače mogu utjecati na te procese, ali se njihov učinak razlikuje od osobe do osobe.
Važno je naglasiti da se ove razlike ne očituju jednako kod svih ljudi.
Hormoni štitnjače imaju važnu ulogu u regulaciji metabolizma, no promjene njihovih razina ne znače nužno da će se kod svake osobe pojaviti isti simptomi, što uključuje i promjene u tjelesnoj težini.
Hormoni štitnjače važni su u regulaciji metabolizma, te ako se njihove razine naruše, može doći do ozbiljnih zdravstvenih komplikacija poput hipotireoze i hipertireoze.
Kod hipotireoze, smanjena proizvodnja hormona štitnjače može biti povezana s usporavanjem metaboličkih procesa, no to ne znači da će svaka osoba dobiti na težini. Neke osobe s hipotireozom nemaju izražene promjene tjelesne težine ili ih uopće nemaju.
Slično tome, kod hipertireoze se mogu pojaviti promjene u metabolizmu, koje se kod nekih osoba povezuju s gubitkom tjelesne težine.
Međutim, to nije pravilo; povećan apetit ili drugi čimbenici mogu djelomično ili u potpunosti neutralizirati te promjene, pa tjelesna težina može ostati nepromijenjena.
Iako hormoni štitnjače imaju važan utjecaj na metabolizam, promjene u tjelesnoj težini rijetko ovise isključivo o radu štitnjače. Na njih mogu utjecati i:
Upravo zato je nužno promjenu tjelesne težine promatrati u širem kontekstu i ne pripisivati ih automatski isključivo poremećaju u radu štitnjače bez odgovarajuće medicinske evaluacije.
Tijekom mjeseca svjesnosti o bolestima štitnjače, poseban se naglasak stavlja na razumijevanje ranih i često nespecifičnih simptoma, kako bi se potaknulo pravodobno informiranje i osvještavanje.
Bolesti štitnjače spadaju među najčešće endokrinološke poremećaje, a kod velikog broja ljudi mogu dugo prolaziti neprimijećeno. Razlog tome često su nespecifični simptomi, koji se lako pripiruju stresu, psihičkom opterećenju ili nezdravom načinu života.
Ipak, kada se takvi simptomi ponavljaju ili traju duže vrijeme, korisno je razmotriti i moguću ulogu štitnjače, kao dijela cjelokupne brige o zdravlju.
Simptomi hipertireoze u velikoj se mjeri mogu preklapati sa simptomima pojačanog odgovora organizma na stres. Kod nekih osoba mogu se pojaviti:
S druge strane, simptomi hipotireoze često su drugačiji, ali jednako nespecifični. Mogu uključivati:
Prisutnost navedenih simptoma ne znači nužno poremećaj rada štitnjače. Oni se mogu pojaviti i u sklopu drugih stanja kao što je stres ili preopterećenje svakodnevnim obavezama. Ipak, ako su dugotrajni ili se ponavljaju, razgovor s liječnikom može pomoći u njihovom boljem razumijevanju.
U procjeni rada štitnjače koriste se laboratorijske pretrage iz uzorka krvi, koje mogu pomoći u prepoznavanju mogućih odstupanja u njezinoj funkciji.
Najčešće se prvo određuje TSH (tireostimulirajući hormon), koji proizvodi hipofiza i koji služi kao signal štitnjači o tome koliko hormona treba izlučiti.
Promjene u razinama TSH mogu ukazivati na promijenjenu regulaciju rada štitnjače, no same po sebi ne predstavljaju dijagnozu niti izravno govore o razinama hormona štitnjače.
Zato se, prema potrebi, određuju i slobodni hormoni štitnjače fT4 i fT3, koji pokazuju udio biološki aktivnih hormona u krvi. Ovi nalazi pomažu u boljem razumijevanju hormonalne ravnoteže, ali se uvijek promatraju u širem kliničkom kontekstu.
U određenim situacijama provjeravaju se i protutijela štitnjače, najčešće anti-TPO (protutijela na tireoidnu peroksidazu) i anti-Tg (protutijela na tireoglobulin), čija prisutnost može biti povezana s autoimunim bolestima štitnjače, poput Hashimotovog tireoiditisa. Kod Gravesove bolesti mogu se detektirati i TSH-receptorska protutijela (TRAb).
Prisutnost protutijela ne znači nužno poremećaj funkcije štitnjače niti razvoj bolesti.
Ona ukazuje na imunosnu aktivnost povezanu sa štitnjačom, koja kod mnogih osoba ostaje blaga i stabilna te ne prerasta u poremećaj rada štitnjače niti u klinički značajno stanje.
Jedan od češćih uzroka poremećaja rada štitnjače su autoimune bolesti, kod kojih imunosni sustav pogrešno prepoznaje vlastito tkivo kao strano.
Najčešća autoimuna bolest štitnjače je Hashimotov tireoiditis.
Kod Hashimotovog tireoiditisa imunosni sustav stvara protutijela koja mogu utjecati na strukturu i funkciju štitnjače. Promjene se najčešće razvijaju postupno i mogu godinama prolaziti bez jasnih simptoma ili s vrlo blagim, nespecifičnim tegobama.
Kod nekih osoba s Hashimotovim tireoiditisom s vremenom se može razviti smanjena funkcija štitnjače (hipotireoza), dok kod drugih funkcija štitnjače može dugo ostati uredna. Važno je naglasiti da prisutnost protutijela ne znači nužno i razvoj simptoma, niti potrebu za liječenjem.
Mogući simptomi, ako se pojave, često su slični onima koji se viđaju kod smanjene funkcije štitnjače i mogu uključivati:
Autoimune bolesti štitnjače dio su šire skupine stanja kod kojih simptomi mogu biti blagi, promjenjivi i dugotrajno nespecifični.
Druga česta autoimuna bolest štitnjače je Gravesova bolest, stanje kod kojeg imunosni sustav potiče štitnjaču na pojačan rad.
Za razliku od Hashimotovog tireoiditisa, koji je češće povezan sa smanjenom funkcijom štitnjače, Gravesova bolest se najčešće povezuje s pojačanom funkcijom štitnjače (hipertireozom).
Kod Gravesove bolesti organizam stvara protutijela koja mogu stimulirati štitnjaču, zbog čega ona može proizvoditi više hormona nego što je potrebno. Posljedica toga mogu biti različiti simptomi, čiji se intenzitet i oblik razlikuju od osobe do osobe.
Mogući simptomi (ako se pojave) često uključuju:
Osim toga, mogu se pojaviti i promjene na očima, poput osjećaja suhoće, pritiska ili iritacije, no one nisu prisutne kod svih oboljelih.
Kao i kod drugih autoimunih bolesti štitnjače, Gravesova bolest može imati vrlo različit tijek; kod nekih osoba simptomi su izraženiji, dok su kod drugih blagi ili se razvijaju postupno.
Upravo zbog te raznolikosti, razumijevanje ove bolesti i njezinih mogućih znakova važan je dio podizanja svijesti o zdravlju štitnjače.
Osjećaj stalnog umora, promjene raspoloženja ili problemi sa spavanjem, često se pripisuju stresu i ubrzanom načinu života.
Ipak, kod nekih osoba takvi simptomi mogu biti povezani i s radom štitnjače, žlijezde koja ima važnu ulogu u regulaciji sna, energije i emocionalne ravnoteže. Hormoni štitnjače sudjeluju u regulaciji rada mozga i neurotransmitera (serotonina, dopamina i noradrenalina).
U slučaju hipotireoze, nedostatak hormona štitnjače uzrokuje smanjeno stvaranje serotonina i dopamina, što dovodi do promjena u raspoloženju, osjećaja depresije, gubitka motivacije i stvaranja umora.
Kod hipertireoze, visoka razina T3 i T4 hormona može ubrzati aktivnost središnjeg živčanog sustava. Takva neurokemijska “preopterećenost” povezuje se s pojavom anksioznosti, razdražljivosti, nesanice i emocionalne nestabilnosti.
Mjesec svjesnosti o bolestima štitnjače podsjeća nas da briga o zdravlju započinje razumijevanjem vlastitog tijela, njegovih signala i individualnih razlika.
Promjene u razini energije, raspoloženju, tjelesnoj težini ili kvaliteti sna često imaju više mogućih uzroka. Upravo zato nije potrebno donositi zaključke samostalno.
S druge strane, ako se simptomi poput umora, promjena tjelesne težine, raspoloženja ili problema sa spavanjem javljaju dulje vrijeme i ne prolaze, razgovor s liječnikom može pomoći u njihovom boljem razumijevanju.
Pravodobno prepoznavanje simptoma i reakcija na iste, razumijevanje povezanosti s tjelesnom težinom i redovite kontrole omogućuju sprječavanje dugoročnih zdravstvenih komplikacija i/ili razvitak bolesti.
Božićni blagdani su za mnoge najveselije razdoblje u godini. Miris kuhanog vina, purice i kolačića širi se ulicama. Složit ćete se, nema ljepšeg od okupljanja najmilijih za blagdanskim stolom.
No, pretjerano uživanje u božićnim delicijama može uzrokovati probleme s probavom, umor pa i koji kilogram više na vagi. Ipak, treba imati na umu da ako tijekom cijele godine jedete uravnoteženo, malo opuštanja neće uzrokovati nepopravljivu štetu.
Za vrijeme blagdana, vrlo vjerojatno ćete tijekom većih obiteljskih obroka unijeti više kalorija nego što bi za neki običan ručak i time se ne trebate opterećivati. I purica i francuska salata su dobrodošli na vašem tanjuru te nema potrebe za izbjegavanjem određenih namirnica. Potrebno je samo uvesti male promjene u načinu konzumacije istih.
Za sve one koji žele znati kako maksimalno uživati u omiljenim jelima ovog Božića, a istovremeno bez narušavanja zdravlja, donosimo zabavan i poučan kviz!
Prijedlog jelovnika, važnost hidracije, umjerene konzumacije alkohola i uravnoteženosti prilikom odabira obroka ,edukacija u kojim slučajevima dolazi do porasta šećera u krvi, samo su neke od tema koje se nalaze u kvizu.
„Umjerenost u svemu“ , kaže mudra izreka, a vrijedi je se držati i kada su u pitanju blagdani. Uživajte, ali s mjerom! Vaše tijelo će vam biti zahvalno.