Sigurno ste čuli za probiotike! No znate li što su prebiotici? I oni su jednako važni za zdravlje organizma, a više otkriva naš dr. Nikola.
Procjenjuje se kako otprilike kilogram naše težine otpada na mikroorganizme koji su u suživotu s našim tijelom. Tu ubrajamo bakterije, viruse i druge mikroorganizme koji žive u ili na našem tijelu, a sve njih zbirno nazivamo mikrobiota.
U našem probavnom sustavu živi i nekoliko tisuća vrsta dobrih bakterija. Procjenjuje se kako u debelom crijevu svakog od nas živi više bakterija, nego što imamo ljudskih stanica na našem tijelu. Dobre bakterije imaju veliku ulogu u održavanju tjelesnog i mentalnog zdravlja našeg organizma. Važni su i za zdravu i redovitu probavu. Te bakterije su također živi organizmi, kojima je potrebna hrana za normalnu funkciju. Upravo su prebiotici hrana probiotičkim kulturama!
Ponekad se zbog nekog zdravstvenog stanja, neuravnotežene prehrane te nezdravog načina života naruši ravnoteža dobrih bakterija. To se očituje u probavnim smetnjama, a ako potraje duže, može doći do stanja kao što su propusnost crijeva ili sindrom iritabilnog crijeva.
Prehrambena vlakna nalaze se u namirnicama biljnog podrijetla (voće, povrće, žitarice), a ljudski probavni sustav ih ne može probaviti. Tu uključujemo polisaharide, lignin, fruktooligosaharide i galaktooligosaharide, a zadnje dvije skupine zbog svojih karakteristika ubrajamo u prebiotike. Upravo su ta netopiva prehrambena vlakna, odnosno prebiotici, hrana za dobre bakterije u našem debelom crijevu.
Zanimaju vas probiotici i više informacija? Pogledajte video:
Kao što je navedeno iznad, vrlo je važno da dobre bakterije u našem organizmu budu uravnotežene i funkcionalne. Neprestano se objavljuju nova istraživanja u kojima se ističe važnost bakterija za ljudsko zdravlje. Neke od poznatih učinaka dobrih bakterija su sljedeće:
Iskoristite bogatu ponudu na tržnicama tijekom proljeća i ljeta. Prebiotici su svuda oko nas! Svakodnevnim unosom prehrambenih vlakana, topivih i netopivih, pomažete svom organizmu, ali i tisućama svojih sustanara, u održavanju svog tjelesnog i mentalnog zdravlja.
Dolaskom proljetnih mjeseci, dio ljudi osjeća umor, što često opisujemo kao proljetni umor. On obično prolazi kroz nekoliko tjedana, navikavanjem na pomicanje sata i promjenu cirkadijanog ritma. No, kod nekih ljudi umor ne prolazi odmorom kroz nekoliko tjedana, niti je uzrok umora pomicanje sata. Jeste li čuli za kronični umor?
Sindrom kroničnog umora obuhvaća niz simptoma, koji se mogu razlikovati od osobe do osobe. Ovo stanje nije dugo na listi medicinskih dijagnozna i upravo zbog toga postoje prepreke u dijagnostici i liječenju kroničnog umora.
Jedan od uzročnika sindroma kroničnog umora je stres. Stres je reakcija organizma na uvjete u okolini, obično se javlja kada su zahtjevi okoline u nesrazmjeru s kapacitetima pojedinca za nošenje sa situacijom u kojoj se nalazi. Dodatno, u podlozi je vrlo često inzulinska rezistencija, no može biti i neko kronično upano stanje, hormonalna neravnoteža, ili hipogonadizam, odnosno snižena koncentracija testosterona u organizmu.
Endokrinolog dr.sc. Ivan Kruljac pojašnjava kako se je stoga važno dijagnostici i liječenju sindroma kroničnog umora pristupiti individualno.
Za ublažavanje simptoma sindroma kroničnog umora, važna je promjena životnog stila. To obuhvaća tri segmenta. U promjeni životnog stila i liječenju kroničnog umora mogu pomoći liječnici i stručnjaci komplementarnih struka.
Stresne situacije ne možemo baš lako izbjeći, ali puno je važnije kako ćemo mi reagirati na njih. Nužno je pronaći konstruktivne načine nošenja sa stresom, bilo kroz tjelesnu aktivnost, hobije i razonodu, odmor, druženje s dragim ljudima. U procesu nošenja s izazovnom svakodnevicom, uvijek mogu pomoći stručnjaci za mentalno zdravlje.
Nije za očekivati kako će osoba sa sindromom kroničnog umora odjednom krenuti na programe intenzivne rekreacije. No, svakodnevna tjelesna aktivnost niskog intenziteta, poput šetnje ili vožnje bicikla se svakako preporučuje. Tjelesna aktivnost vodi boljem raspoloženju i smanjenju osjećaja umora. Dodatno, tjelesnom aktivnošću receptori za inzulin na mišićima postaju osjetljiviji pa se troši višak inzulina u krvi koji se javlja u inzulinskoj rezistenciji.
Mijenjanje prehrane se odnosi na smanjenje udjela šećera (ugljikohidrata) u svakodnevnoj prehrani, u prvom redu kako bi se regulirala inzulinska rezistencija u podlozi. No, pri promjeni prehrane vrlo je važno zadržati (ili razviti) zdrav odnos prema hrani i hranjenju. U promjeni prehrambenih navika mogu pomoći nutricionisti.