Koliko je mijenjanje navika lako, odnosno teško? Tajna zašto neke stvari u životu ne ostvarimo leži u tome da, jednostavno, ne znamo kako do njih doći. Možda se radi o tome da nam nedostaje znanja, motivacije ili da jednostavno okolnosti nisu pogodne za promjenu na način koji je nama prirodan. Ako to ne osvijestimo, lako se dogodi da počnemo tražiti krivca u drugim ljudima.
U mijenjanju navika važno je na dobar način definirati cilj, resurse kojima raspolažemo i korake koji nas vode prema njemu.
Ostvarenje ciljeva često ne uspije jer ih ne definiramo dobro pa je izuzetno bitno kako ih postavimo. Važno je definirati plan i biti postojan i strpljiv u njegovom ostvarenju. Prisjetimo se osnovne i srednje škole, tijekom kojih se trebalo cijelu godinu pomalo raditi, kako bi se izgradila i definirala ocjena na kraju školske godine.
Kasnije u životu više nije tako jednostavno, već nailazimo na bezbroj vanjskih čimbenika i izazova u ostvarenju nekog cilja. Da, doista može netko biti nepravedan prema nama ili se mogu poklopiti okolnosti koje nas usporavaju. Za razliku od đačkog doba, ne dobivamo gotov plan za uspjeh u koji se samo moramo uklopiti, već sami sebi moramo kreirati taj plan i nadzirati sami sebe. I upravo zato dolazi do problema.
Postavljanje ciljeva mora biti smisleno, i mora biti pametno. Upravo zato se u engleskom jeziku koristi akronim SMART (eng. pametan) za lakše postavljanje i ostvarivanje ciljeva. Ukratko, ciljeve treba definirati kao:
Specific, odnosno specifične
Measurable, odnosno mjerljive
Attainable, odnosno ostvarive
Relatable, odnosno osobno važne
Timebound, odnosno vremenski ograničene
Umjesto široko definiranog cilja, poput „smršavit ću“ ili „počet ću vježbati“, važno je imati specifičan i usko definiran cilj. Tako možemo postaviti cilj kako ćemo smršaviti pet kilograma ili kako ćemo početi hodati. Mijenjanje navika time prestaje biti nešto asptraktno.
Kako bismo znali da je cilj ostvaren, moramo moći izmjeriti promjenu na nekoj objektivnoj mjeri. Ako mršavimo, nakon nekog vremena ćemo vidjeti pet kilograma manje na kućnoj vagi i vjerojatno stati u manji broj odjeće. S druge strane, možemo definirati kako ćemo hodati svaki dan do posla, što će biti udaljenost od primjerice tri kilometra, za što će nam trebati oko pola sata.
Vrlo važno je definirati ciljeve, na način da ih mi, našim kapacitetima i znanjima, možemo ostvariti. Teško ćemo u nekoliko mjeseci smršaviti 20 kilograma ili prehodati svaki dan 10-ak kilometara. No, za gubitak pet kilograma, bit će dovoljno suspregnuti od slatkiša i sokova te početi svakodnevno vježbati. Također, hodanje na dionici od tri kilometra je ostvarivo za sve zdrave i pokretne osobe.
Gubitak ovih kilograma može nam olakšati kretanje i povoljno djelovati na niz zdravstvenih stanja, a vjerojatno ćemo se i osjećati bolje te imati više samopoštovanja. Jutarnja šetnja do posla će dobro djelovati na naše tjelesno zdravlje, ali i mentalno – vrijeme samo za nas prije ulaska u užurban radni dan.
Za kraj, moramo definirati u kojem periodu ćemo objektivnom mjerom moći reći da je cilj ostvaren. Gubitak od pet kilograma nekada u životu nije dobro definiran cilj, ali gubitak pet kilograma u iduća dva mjeseca jest. Također, hodanje do posla idućih mjesec dana je nešto na što se većina može obvezati. A nakon isteka ovog perioda, vjerojatno će biti usvojene i nove navike koje će trajno ostati s nama.
„U dva mjeseca ću izgubiti pet kilograma, svakodnevnim kretanjem i izbjegavanjem slatkiša i sokova. To mi je važno jer ću biti sigurnija u sebe i lakše s djecom igrati badminton, a vjerujem kako ću i krvni tlak lakše držati u preporučenim granicama. Ako stanem i u ljetnu haljinu od prije dvije godine – odlično!“
Svaku od SMART stavki raspišite što detaljnije, misleći na sve korake koji će se naći na putu. Taj opis (bilješku na mobitelu, papir) nosite uz sebe kako biste se u svakom trenutku mogli podsjetiti na svoj cilj i zašto ga radite.
Svjetska zdravstvena organizacija definira mentalno zdravlje kao stanje dobrobiti. Svaki pojedinac ima mogućnosti ostvariti svoje potencijale, uspješno se nositi sa svakodnevinom, produktivno raditi te doprinositi zajednici.
Kako razgovarati o mentalnom zdravlju
Razgovor o mentalnom zdravlju može biti osjetljiv, budući da se radi intimnom pitanju. Sa psihologinjom Anđelom Jelić razgovarali smo o tome što je u redu, a što nije kada se radi o razgovoru o nečijem mentalnom zdravlju.
Izbjegavajte umanjivanje tuđih problema
Rečenice poput “ma nije to ništa”, “tako je i meni bilo kad sam radila na svom prvom radnom mjestu”, “moja susjeda je to riješila na ovaj način” – ne pomažu! Ako je nekome teško, dovoljno je saslušati tu osobu, bez pokušaja davanja savjeta ili nuđenja rješenja nečijeg problema.
Davanje savjeta
Ako nas osoba zamoli za savjet, u tom slučaju je u redu da ga ponudimo. Naime, većina osoba koja prolazi kroz neko teško razdoblje prvenstveno želi da ju netko sasluša i pruži potporu, da zagrljaj ili kako je u redu osjećati se na taj način u takvoj situaciji.
Slušajte i budite potpora
Slušajte što osoba ima za reći, bez upadanja u riječ ili vrednovanja onoga što govori. U redu je postaviti podpitanje, dati pohvalu za nošeje sa situacijom ili poneki komentar. No, neka taj razgovor ostane o osobi koja iznosi problem.
Stručnjaci za mentalno zdravlje
Mentalnim zdravljem se bave različiti stručnjaci koji su prošli dugotrajnu i opsežnu edukaciju. Osobi koja ima teškoće u nošenju sa svakodnevicom, bliska osoba može predložiti obraćanje psihologu, psihoterapeutu ili psihijatru. No, za razgovore o samom procesu, dobro je ostaviti osobi prostor da sama započne razgovor o tome, ako i kada joj je ugodno.
Više o mentalnom zdravlju saznajte u našoj Virtualnoj ordinaciji za mentalno zdravlje.