Poremećaj pažnje s hiperaktivnošću (eng. attention deficit/hyperactivity disorder, ADHD) jedan je od najčešćih neurorazvojnih poremećaja u djetinjstvu. ADHD kod djece se javlja dosta često, procijenjuje se kako se s njime suočava oko 6% školske djece u populaciji.
O ADHD-u kod djece razgovarale su dvije iskusne stručnjakinje u ovom području: specijalistkinja psihijatrije i subspecijalistkinja dječje i adolescentne psihijatrije, voditeljica Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju u KBC-u Rijeka, izv. prof. prim. dr. sc. Daniela Petrić, dr. med. te psihologinja dr. sc. Snježana Sekušak-Galešev, prof., iz Psihološkog centra Sekušak-Galešev, ujedno i dekanica Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (2017.-2021.).
Djeca s ADHD-om pokazuju simptome u sljedeće tri skupine:
Ponekad se, u blažim slučajevima, navedeni simptomi zamjenjuju za nestašluk. No, važna razlika je u tome što nestašna djeca postaju s vremenom zrelija, dok simptomi koje nosi ADHD odrastanjem mogu postati sve intenzivniji. Simptomi ADHD-a ometaju svakodnevno funkcioniranje djeteta i njegove okoline. Primjerice, pojavnost simptoma ometa održavanje nastave ili utječe na školski uspjeh djeteta.
Podizanjem svijesti o ADHD-u, lakše se i ranije prepoznaju djeca kojima je potrebna pomoć, ističe subspecijalistkinja dječje i adolescentne psihijatrije izv. prof. prim. dr. sc. Daniela Petrić, dr.med.
Djeca s ADHD-om mogu razviti lošu sliku o sebi, imati sniženo samopouzdanje, narušenu kvalitetu života. Dugoročno, mogu se razviti i teškoće mentalnog zdravlja.
Simptome povezane s ADHD-om, u određenim razvojnim fazama doživljavaju mnoga djeca. Primjerice, teškoće usmjeravanja i zadržavanja pažnje, vrpoljenje i nemir te impulzivnost. Kod većine djece, pojavnost ovih simptoma povezana je s razvojnom fazom. U slučaju ADHD-a, simptomi su prisutni bez obzira na razvojnu fazu, a odrastanjem se mogu intenzivirati i mijenjati.
Prvi kojima se roditelji i skrbnici mogu obratiti za pomoć su liječnici u primarnoj zdravstvenoj zaštiti (specijalisti pedijatrije i/ili obiteljske medicine), specijalisti školske medicine te stručne službe u odgojnim i obrazovnim ustanovama (psiholozi, pedagozi, logopedi, itd.).
Sljedeći korak je psihologijsko testiranje, koje obavljaju klinički psiholozi u specijaliziranim ustanovama, a nakon njih slijedi obrada kod specijalista psihijatrije, s uskom specijalizacijom dječje i adolescentne psihijatrije. Po potrebi se mogu uključiti i neuropedijatri, logopedi, edukacijski rehabilitatori te ostali relevantni stručnjaci.
Važan je multidisciplinaran pristup i timski rad, pogotovo kod djece školske dobi, kojoj je potreban individualizirani pristup, ističe dr. sc. Snježana Sekušak-Galešev, prof. psiholgije.
U tretmanu je vrlo važna i suradnja roditelja, dodaje dr. Petrić. Prihvaćanje da dijete ima ADHD nije jednostavno, no roditeljsko razumijevanje i dosljednost su presudni za uspješno liječenje.
Liječenje prvenstveno uključuje prilagodbu školskog pristupa te odgojne intervencije u kućanstvu. Dijelu djece potrebno je uvođenje lijekova, kojima se intenzitet simptoma značajno ublažava. Dodatno se preporučuje uključivanje samog djeteta, ali i roditelja, u psihoterapijski proces, individualni ili grupni.
Poslušajte i o ADHD-u u odrasloj dobi te poslušajte iskustvo odrasle osobe s ADHD-om!
Poremećaj pažnje s hiperaktivnošću (eng. attention deficit/hyperactivity disorder, ADHD) prvi put se spominje u stručnoj literaturi daleke 1775. godine. S obzirom na to, očekivali bismo kako je do danas potpuno prihvaćeno njegovo postojanje. No, to nije tako. I dalje postoji stigma vezana uz osobe koje žive s ADHD-om, da su lijene, neorganizirane, nepristojne, zločeste, neodgojene. Kako bismo razbili sve mitove vezane uz ADHD otvaramo virtualna vrata nove Virtualne ordinacije, one za ADHD!
ADHD je neurorazvojni poremećaj, zbog čega mozak osobe s ADHD-om jednostavno drugačije funkcionira od mozga osobe koja ga nema. Službeni dijagnostički kriteriji razlikuju tri vrste:
Svaka od ovih prezentacija ima svoje specifičnosti i set kriterija koje je potrebno zadovoljiti, pod određenim uvjetima. Važno je napomenuti kako će se svatko od nas prepoznati u nekom od kriterija, no za dijagnozu je potrebno napraviti cjelokupno testiranje i obradu. Kako bismo saznali više o ovoj temi, obratili smo se za savjet vodećim stručnjacima za ADHD u Hrvatskoj.
O ADHD-u kod djece razgovarale su voditeljica Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju u KBC-u Rijeka, specijalistkinja psihijatrije i subspecijalistkinja dječje i adolescentne psihijatrije Daniela Petrić, dr. med. te psihologinja dr. sc. Snježana Sekušak-Galešev, prof., iz Psihološkog centra Sekušak-Galešev, ujedno i dekanica Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (2017.-2021.).
Danas znamo kako ADHD nije prisutan samo u dječjoj dobi. O izazovima s kojima se suočavaju odrasle osobe, što podrazumijeva obrada te koje metode liječenja su dostupne u Hrvatskoj, razgovarali su prof. dr. sc. Saša Jevtović, specijalist psihijatrije, voditelj Zavoda za psihološku medicinu KBC-a Zagreb i profesor na Medicinskom te Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te psihologinja dr. sc. Snježana Sekušak-Galešev, prof., iz Psihološkog centra Sekušak-Galešev, dekanica Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (2017.-2021.).
Da ne ostane sve na stručnoj perspektivi, specijalist psihijatrije Krešimir Radić, dr. med., iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar razgovarao je s dr. sc. Ines Ivić. Ines s nama dijeli iskustvo odrastanja s ADHD-om, ali i njihov suživot u odrasloj dobi. Zajedno su prošli brojna iskustva te došli nadomak doktoratu znanosti. Kada se prije dvije godine obratila stručnjaku za pomoć jer joj se činilo da u njenom životu više ništa ne funkcionira, prošla je kroz obradu te dobila dijagnozu. Sada kada su simptomi ADHD-a ublaženi terapijom koju uzima, Ines život opisuje lakšim i sretnijim.
Nadamo se da smo i vas uvjerili u istinu o ADHD-u. Pozivamo vas da razbijate mitove koje ovaj poremećaj nosi i podijelite naš sadržaj.
Za kraj, ako sami sumnjate na simptome ADHD-a ili ih primjećujete kod bliskih osoba ili djece, podsjećamo kako je prvi korak izabrani liječnik primarne zdravstvene skrbi (specijalist pedijatrije i/ili obiteljske medicine). Obratite im se za savjet te upućivanje na daljnju obradu.