Atopijski dermatitis je kronično stanje, koje se periodički poboljšava, što može potrajati i nekoliko godina, a zatim pogoršava, odnosno rasplamsava. Iako nije izlječiva bolest, moguće je kontrolirati simptome raznim mjerama samopomoći i lijekovima, pojašnjava prof.dr.sc. Ines Brajac, predstojnica Klinike za dermatovenerologiju u KBC Rijeka. U nastavku donosimo kako izgleda liječenje atopijskog dermatitisa, odnosno koje su mogućnosti.
Bolesnike se upućuje na uklanjanje čimbenika, odnosno okidača koji mogu pogoršati simptome. Tu ubrajamo:
Kreme i masti koje vlaže kožu i sprječavaju isušivanje zovu se emolijensi. Preporučuju se guste kreme ili masti (poput vazelina), koje sadrže malo ili nimalo vode. Najučinkovitiji su kada se nanose odmah nakon tuširanja.
Emolijensi se mogu nanositi dva puta dnevno ili češće ako je potrebno. Za razliku od vrućih i/ili dugih kupki koje isušuju kožu, mlake kupke kraće od 10 minuta mogu hidratizirati i hladiti kožu, privremeno ublažavajući svrbež. Pritom se preporučuje minimalno korištenje sredstava za higijenu bez sapuna, kao i mirisa bez sapuna.
Oralni antihistaminici, lijekovi koji se primjenjuju primjerice i kod sezonskih alergija, ponekad pomažu ublažiti svrbež. Stariji lijekovi unutar ove skupine može uzrokovati pospanost, što je korisno za ljude koji imaju problema sa spavanjem zbog svrbeža. Noviji antihistaminici također mogu malo ublažiti svrbež, mogu se dobiti i bez recepta i najvažnije – ne uzrokuju pospanost.
Vlažni oblozi pomažu smiriti kožu, smanjiti svrbež i crvenilo, ali i omekšati neravne dijelove kože te spriječiti ozljede kože zbog grebanja. Navlažena gaza ili pamučni odjevni predmeti mogu se nositi ispod odjeće, a preko zahvaćenog područja kože više dana uz povremeno mijenjanje.
Liječnik može prepisati steroidnu (također nazvanu “kortikosteroidnu”) kremu ili mast ako je AD blag do umjeren. Primjenjuju se samo na mjestu oboljenja (lokalno), u dozi prilagođenoj bolesniku te na ograničeno vrijeme kako ne bi došlo do štetnih nuspojava na koži. Nanose se na kožu jednom ili dva puta dnevno, s ciljem ublažavanja simptoma i vlaženja kože. Kako se stanje kože poboljšava, može se postepeno prijeći na neutralne kreme koji hidratiziraju.
Kortikosteroidi za oralnu primjenu (tablete) povremeno se koriste za kratkotrajno liječenje ozbiljnog napada AD. Ne preporučuju se kao dio redovitog liječenja, niti na duže vrijeme zbog mogućih značajnijih nuspojava.
Noviji trendovi uključuju korištenje masti na bazi aktivne tvari tzv. Inhibitora kalcinurina. Učinkovite su u kontroli bolesti, iako ne djeluju tako brzo kao lokalni steroidi. Korisni su za primjenu na osjetljivim područjima poput lica i prepona, a mogu se koristiti već kod djece starije od dvije godine. Preporučuje se pažljivo slijediti upute liječnika o tome kako ih koristiti te koliko dugo.
Fototerapija se odnosi na terapiju ultraljubičastim (UV) svjetlom, koje može učinkovito kontrolirati AD. Međutim, treba biti oprezan budući da preveliko izlaganje UV svjetlu povećava rizik od razvoja raka kože. Stoga se preporučuje samo osobama s težim oblikom AD čiji simptomi ne reagiraju na druge vrste tretmana.
U posljednje vrijeme dostupni su i biološki lijekovi poputmonoklonskih protutijela, koji se primjenjuju injekcijom te mogu biti korisni za liječenje srednje teškog i teškog oblika bolesti u odraslih i djece starije od 6 godina.
Lijekovi koji oslabljuju imunološki sustav mogu se preporučiti osobama s teškim AD koji se ne poboljšava drugim tretmanima. Međutim, liječenje ovim lijekovima može uzrokovati ozbiljne nuspojave, uključujući povećani rizik od infekcije. Ne preporučuju se za upotrebu kod novorođenčadi ili male djece.
Suvremena znanost još uvijek nije našla način za sprječavanje AD. Bebe koje imaju roditelja, brata ili sestru s ekcemom imaju veći rizik od razvoja bolesti. Njima se preporučuje dobra njega kože, odnosno primjena hidratantnih krema ili masti, posebno u hladnoj ili suhoj Međutim, još uvijek nije posve jasno smanjuje li dobra njega kože kasniji razvoj AD. Sami bolesnici i roditelji mogu i sami doprinijeti liječenju učenjem o bolesti pohađajući školu atopije, redovitom higijenom i njegom (mazanjem) kože, redovitim kontaktom s liječnikom te slijeđenjem liječničkih uputa.
Školu atopije pri Klinici za dječje bolesti Zagreb organizira liječnica prim.dr.sc. Nives Pustišek, subspecijalistkinje pedijatrijske dermatologije. Poslušajte njezine preporuke za liječenje atopijskog dermatitisa.
Više o tome doznajte u našoj ordinaciji za atopijski dermatitis.
Hidracija podrazumijeva ukupni volumen tekućine i vode u organizmu, kada je taj status adekvatan govorimo o euhidraciji. Da bi postigli stanje euhidracije bitno je održavati ravnotežu vode i tekućine u tijelu. Osim gubitaka tekućine iz tijela putem mokraće i fecesa i tijekom aktivnosti kroz znojenje, visoka temperatura okoliša također povećava gubitak tekućine i elektrolita putem znojenja.
Potrebe za tekućinom su individualne, a ovise o dobi, spolu, tjelesnoj masi i visini. Generalne preporuke za unos tekućine su 2 L za žene, a 3 L za muškarce.
Iako je nabolji izbor za hidraciju obična voda, tijelu je moguće osigurati tekućinu i drugim napitcima, jušnim jelima i nekim vrstama voća. Voda gotovo nema energetsku vrijednost pa je tako najbolji oblik hidracije. Idući izbor su nezaslađeni biljni čajevi. Kava i zeleni čaj bogati su aktivnim spojevima kofeinom i teinom koji pokreću neke reakcije u organizmu. Mogu biti dobar sekundaran izvor tekućine. Sokovi, osim same tekućine sadrže i šećere te aditive pa na taj način uz hidraciju unosimo i nepotrebne nutrijente i energiju. U redu je da ovakvi napitci zauzimaju 10-20% dnevnog unosa tekućine, ali oni nikako ne bi trebali biti primaran izvor tekućine.
Izotonični napitci izvrstan su oblik hidracije nakon intenzivne i dugotrajne tjelesne aktivnosti tijekom kojih znojenjem, osim tekućine, gubimo i elektrolite. U kupovna izotonična pića često se dodaju aditivi čiji unos nije poželjan pa je alternativa takvome napitku voda s prstohvatom soli , žličicom meda i limunom.
U trenutku kada osjetimo žeđ, već smo dehidrirani. Dakle tekućinu bi trebali piti redovito, kao naviku kroz cijeli dan. Kao i svaki drugi osjećaj, tako je i osjećaj za žeđ moguće istančati. Ako smatrate da ne unosite dovoljno tekućine kroz dan, pokušajte nekoliko dana pratiti svoj unos. Unaprijed odredite koliko čaša u danu trebate popiti kako biste zadovoljili dnevni unos. Rasporedite tu količinu kroz dan te sami sebe podsjećajte na unos tekućine. Nakon nekog vremena, osjećati ćete da će Vam tijelo tražiti više tekućine i da ćete već instiktivno znati kada je unosite premalo.
Poslušajte više o hidraciji i savjete koje s nama dijeli nutricionistkina Andrea Bilandžija, mag.nutr.