Visoki tlak česta je tegoba. Cijelu bolesnika prepisuju se diuretici. Riječ je o skupina lijekova koji se koriste u liječenju arterijske hipertenzije, a nekad su i simptomatska terapija u slučaju srčanog zatajenja. Više o tome čemu služe, upitali smo specijalistkinju kardiologije!
Prof. dr. sc. Darija Baković Kramarić u ordinaciji o hipertenziji pojašnjava da diuretici potiču izlučivanje soli iz tijela, a sa soli iz tijela se luči i voda. Pojašnjava nadalje kako koja skupina antihipertenziva utječe na smanjenje krvnog tlaka, koje su prednosti, a koji nedostaci svake skupine.
U video ordinaciji poslušajte kako djeluju i zašto pomažu lijekovi kojima se liječi visoki tlak:
Kako bi potaknuli diurezu, diuretici djeluju na temelju nekoliko mehanizama:
Diuretici djeluju na bubrege, organ koji regulira ravnotežu tekućine i elektrolita u tijelu. Kao što je prethodno rečeni, oni potiču izlučivanje natrija (sol) i vode iz bubrega. To može biti korisno u različitim medicinskim stanjima, a primarno primjenjuju u ovim slučajevima:
Koriste se i u slučajevima forsirane diureze kako bi se eliminaro otrov kod trovanja. Također i kod glaukoma zbog povećanog očnog tlaka te diabetesa insipidusa.
Zanimljivost: Povijest modernih diuretika počinje u tek prošlom stoljeću. Iako je diuretski učinak bio poznat još u 16. stoljeću, prvi diuretik pogodan za kliničku uporabu uveden je 1920. godine. I to u Beču!
Štitnjača je malena žlijezda s unutarnjim izlučivanjem u donjoj trećini vrata. Sastoji se od dva režnja, koji izlučuju dva hormona: trijodtironin (T3) i tiroksin (T4). Kada postoji hormonalni disbalans, govorimo o funkcionalnim poremećajima u radu štitnjače. No, moguće su i strukturalne promjene na štitnjači – odnosno promjene u stanicama štitnjače, veličini ili obliku te žlijezde, među njima i čvorovi na štitnjači.
Dio pacijenata javlja se zbog pojave čvorova na štitnjači. Razlikujemo dvije vrste – vruči čvorovi i hladni čvorovi. Dok hladni čvorovi na štitnjači signaliziraju samo strukturalnu promjenu, vrući čvoroi mogu uzrokovati i hormonalne promjene budući da ometaju uobičajeno izlučivanje hormona. Uglavnom se radi o tome da vrući čvorovi pojačano luče hormone štitnjače.
Operacija štitnjače preporučuje se kada više nije moguće konvencinalnom terapijom (lijekovima) regulirati hormonalni disbalans ili kada postoji tumor koji djeluje sumnjivo. U tom slučaju, nužna je biopsija čvora prije operacije, a nakon operacije se prvoodi dodatna patohistološka obrada (PHD) kako bi se utvrdila prava priroda tog čvora.
Problemi sa štitnjačom jedno je od onih stanja o kojemu se mnogo govori i mnogima se čini da znaju sve o tome. Međutim, postoje mnogi mitovi i zablude o problemima vezanima uz štitnjaču. U sljedećem videu ih razbijamo uz pomoć stručnog i zanimljivog dr. sc. Ivana Kruljca, specijalista endokrinologije i dijabetologije.
Odabrali smo deset najčešćih mitova: