Upala grla naziva se i tonzilofaringitis, a odnosi se na virusnu ili bakterijsku upala krajnika i ždrijela. No, koja je razlika između virusne i bakterijske? Ovo često postavljano pitanje muči mnoge, posebno u hladnim zimskim mjesecima. Odgovor na njega, posebno u prvih 24 sata, nije jednoznačan. Zbog toga mnogi pacijenti prvo posjećuju svoje liječnike obiteljske medicine, koji ih, ako je potrebno, upućuju u sekundarne ili tercijarne zdravstvene ustanove. Više o tome otkriva dr. sc. Andro Košec, dr. med., spec. otorinolaringologije i kirurgije glave i vrata, subspec. audiologije:
Simptomi bakterijske upale grla često se brzo razvijaju. To su:
Ako je bakterijska infekcija ozbiljnija, može doći do nemogućnosti pijenja ili konzumiranja hrane, a limfni čvorovi na vratu su povećani.
S druge strane, virusna upala grla može se prepoznati po simptomima kao što su:
Sezonske infekcije često haraju tijekom jeseni i zime, pogotovo kada ljudi borave u zatvorenim prostorima s nedovoljnim provjetravanjem. Razlikovanje između virusne i bakterijske upale grla nije uvijek jednostavno, ali važno je pravovremeno konzultirati se s liječnikom kako bi se postavila ispravna dijagnoza. Važno je napomenuti da antibiotici nisu uvijek rješenje, te ih treba koristiti razborito, izbjegavajući ih kao opću “čarobnu pilulu” za svaki zdravstveni problem. Upotreba antibiotika bez stvarne potrebe može povećati rezistenciju bakterija na ove lijekove.
Antibiotici neće smanjiti temperaturu ili ublažiti bol, već će djelovati isključivo na bakterijsku upalu. Zato je ključno uzimati antibiotike samo kada postoje jasni simptomi bakterijske infekcije. Prekomjerno uzimanje antibiotika ili njihovo propisivanje “iz predostrožnosti” može dovesti do nepotrebnog opterećenja organizma lijekovima i stvaranja otpornosti.
Važno je razlikovati bakterijske infekcije od virusnih jer antibiotici nisu učinkoviti protiv virusa. Uzimanje antibiotika bez stvarne potrebe može dovesti do pogrešnih zaključaka o njihovoj učinkovitosti.
Bakterijska upala grla kod koje je došlo do komplikacija može imati zastrašujuće i brze simptome. Ako se pojavi apsces, u usnoj šupljini, sinusima ili dijelovima nosa, kirurško liječenje u lokalnoj anesteziji je često nužno. Brza reakcija je ključna kako bi se izbjegle ozbiljne komplikacije poput sepse.
Važno je naglasiti da produljeno intravensko antibiotsko liječenje i hospitalizacija mogu biti potrebni u ozbiljnijim slučajevima. No, to su koraci koje treba poduzeti pod stručnim nadzorom.
Nakon trogodišnjeg perioda pandemije, svjedočimo porastu infekcija patogenih sojeva bakterija. Očigledno je da su promjene u zdravstvenom ponašanju, poput nošenja maski i klimatski uvjeti imali značajan utjecaj na raspored patogena u populaciji. U posljednje vrijeme primjećujemo povećanje komplikacija, što dijelom možemo pripisati i rezistenciji na antibiotike koja dolazi do izražaja kod virusnih upala grla.
Ako se radi o uobičajenim virozama, članovi domaćinstva često obolijevaju. Kada je upala grla virusnog tipa, izbjegavanje dijeljenja čaša, ručnika, maramica ili pribora za jelo te izoliranje djece od spavanja u istoj sobi, posebno kada je netko evidentno zarazan, su neke od mjera predostrožnosti.
Realistično gledano, svi mi smo barem jednom ili dvaput godišnje pod utjecajem viroza. Odrasli i djeca redovito se suočavaju s ovim uobičajenim izazovima, što može biti čak i potrebno kako bismo ojačali imunološki sustav i pripremili se za borbu protiv raznih patogena.
Krajnici, tonzile ili mandule su nakupine limfnog tkiva te se nalaze na obje strane grla. Dio su imunološkog sustava, a glava uloga koju krajnici imaju je zaštita gornjeg dijela dišnog sustava od infekcija. Zato, obično postajemo svijesni njih tek kada dođe do upale. Operacija mandula čest je zahvat, a zašto i kako se provodi, objasnio nam je dr. sc. Andro Košec, dr. med., spec. otorinolaringologije i kirurgije glave i vrata, subspec. audiologije. Više u videu:
Krajnici se povijesno gledano uklanjaju iz mnogih razloga. Ovaj fenomen poznat je kao “tonzilarni problem” zbog promjenjivih indikacija za njihovo uklanjanje. Ranije, smatralo se da je uklanjanje krajnika nužno za poboljšanje dječjeg disanja do određene dobi, s ciljem smanjenja razvoja infekcija i povećanja otpornosti na infekcije u odrasloj dobi. Međutim, istraživanja su djelomično opovrgnula tu praksu, sugerirajući da tonzilektomija nije uvijek neophodna.
Danas se tonzilektomija obavlja u oko 50 posto slučajeva zbog čestih upala i infekcija koje ne reagiraju na konvencionalno liječenje. Ako osoba doživi šest takvih infekcija u godini ili devet u dvije godine, tada je preporučljivo razmotriti tonzilektomiju kako bi se eliminirao izvor infekcija i poboljšao kvalitetu života.
Osim toga, tonzilektomija se može preporučala radi smanjenja potencijalnih komplikacija. Poput reumatske vrućice i drugih ozbiljnih problema, kao što su kardiološki, kirurški i nefrološki problemi, koji su se često pojavljivali prije pojave antibiotika te su bili uzrok velikog pomora.
Danas, jedan od čestih razloga za tonzilektomiju je opstruktivna apneja u snu, gdje krajnici zbog veličine uzrokuju probleme s disanjem tijekom spavanja. Osobe s ovim stanjem mogu imati poteškoća s udisanjem dovoljno zraka, osobito kada leže na leđima, što može dovesti do ozbiljnih problema s disanjem. U takvim slučajevima, tonzilektomija može značajno poboljšati kvalitetu života pacijenta.
Ako primijetite takvu situaciju, kod supružnika ili djece, nemojte je smatrati samo šarmantnom dječjom osobinom koja će s vremenom nestati. To je znak da je vrijeme da posjetite stručnjaka, poput otorinolaringologa ili pedijatra!
Iako djeca mogu privremeno podnositi probleme sa snom, s vremenom mogu razviti ozbiljne komplikacije poput srčanih problema, visokog tlaka i poteškoća s koncentracijom u školi. Odrasli osobe su pak podložne i većem riziku od moždanog udara i srčanih problema, stoga nije preporučljivo zanemarivati ovo stanje.
Tonzile ili krajnici mogu se ukloniti na različite načine, pri čemu je svaki podjednako učinkovit. Važno je da taj zahvat izvede kvalificirani stručnjak. Postoji nekoliko metoda, kao što su uklanjanje nožem, škarama, laserom ili mikrodepriderom, a svaka od njih ima svoje prednosti.
Važno je razumjeti razliku između tonzilotomije i tonzilektomije. Tonzilotomija je popularno zvana „šišanje krajnika“ jer se time parcijalno odstranjuju krajnici. Ovaj postupak uklanja višak volumena tonzila koji uzrokuje pritisak, često bez upala ili drugih problema. Djeca koja prolaze kroz ovu proceduru imaju kraće vrijeme oporavka i manji rizik od komplikacija u usporedbi s tradicionalnom tonzilektomijom.
U slučajevima kada tonzilotomija nije dovoljna za rješavanje problema, može se provesti tonzilektomija, gdje se tonzila smanjuje do razine kapsule. Zbog toga je na glasu kao bolan postupak. Bitno je napomenuti da, kada se pažljivo postupa, razina boli kod djece ne mora nužno biti značajna. Kod odraslih, isto tako, bol se može smanjiti pravilnim upravljanjem postoperativnim razdobljem nakon tonzilektomije.
Kada govorimo o oporavku nakon tonzilektomije, djeca bolje podnose ovu operaciju u usporedbi s odraslima. Djeca se često brzo oporave i već nakon nekoliko dana su spremna vratiti se svojim svakodnevnim aktivnostima. S druge strane, kod odraslih, posebice ako se operacija izvodi nakon puberteta, postupak može biti zahtjevniji.
Zbog toga bi se odraslima koje planiraju tonzilektomiju savjetovalo da uzmu slobodno barem 2 tjedna od posla i drugih aktivnosti. Bolnost može trajati i do 7 dana, nakon čega će započeti razdoblje cijeljenja i povratak u normalne aktivnosti. Uvijek je preporučljivo slijediti specifične smjernice i preporuke liječnika kako bi se osiguralo što učinkovitije i sigurnije oporavak nakon tonzilektomije.
Još ovakvog sadržaja pronađite u ordinaciji “Uho, grlo, nos”.