Kad nam zatreba savjet o lijeku, vrlo često nam je ljekarna prva adresa. No iza pulta krije se mnogo više od izdavanja lijekova. To su briga o pacijentima, sigurnost terapije i povjerenje koje se gradi svakodnevno. Povodom Hrvatskog dana ljekarnika o važnosti ove nezamjenjive uloge, ali i izazovima s kojima se struka suočava, razgovarali smo s magistrom Anom Soldo, predsjednicom Hrvatske ljekarničke komore, koja je nedavno izabrana i za potpredsjednicu europskog udruženja ljekarnika PGEU-a.
Pacijenti su oduvijek dolazili s informacijama „izvana”, nekad od susjeda, poznanika, pa s foruma, a danas s chatbota. Umjetna inteligencija sama po sebi nije problem. Ona je novi, zanimljiv, „simpatičan“ izvor informacija koja je toliko „pametna“ da se često i sama ogradi od svojih savjeta. Ono što može postati javnozdravstveni izazov je situacija kad zamijeni stručnu procjenu ljekarnika ili bilo kojeg drugog zdravstvenog radnika. Istraživanja koja se bave tim temama vani ipak pokazuju nešto drugo. To je da naši korisnici koriste AI za istraživanje kao što su ranije koristili Google, susjede i druge nezdravstvene izvore, ali im ipak treba pomoć oko donošenja konačne odluke za svoje zdravlje.
Prilika je to za sve nas da im u tom procesu budemo partneri, spremni sažeti sve te informacije s kojima nam dođu u ljekarnu u jedan konkretan, sažet i stručan savjet i podršku za donošenje konačne odluke. Povjerenje koje nijedan algoritam ne može zamijeniti. Ljekarnik tu ima ključnu ulogu: saslušamo pacijenta, provjerimo informaciju, uzmemo u obzir njegovu terapiju i stanje te ga, kad je potrebno, uputimo liječniku. Strategije svjetskih i europskih udruženja, posebno PGEU-a, koji je objavio i komunicirao stavove ljekarnika prema digitalizaciji i umjetnoj inteligenciji, jasno naglašavaju da digitalni alati trebaju podržavati zdravstvene stručnjake, a ne ih zamijeniti. Ljekarna je mjesto gdje se neprovjerena informacija pretvara u siguran savjet, bez naručivanja i besplatno.
E-recept je bio velik iskorak u digitalizaciji zdravstvenog sustava. Ujedno i velika prilika za povezivanje liječnika obiteljske medicine i ljekarnika te povećanje opsega i načina komunikacije. Nažalost, čini mi se da to nismo iskoristili. Povezanost sustava ne bi trebala biti „nikad dosanjana priča“. To je osnova i nužnost za kvalitetu rada svih ljekarnika i ostalih zdravstvenih radnika koji skrbe o pacijentu. Hrvatska ljekarnička komora je napravila veliki iskorak u povezivanju sustava i kroz projekt Ministarstva zdravstva. Projekt je usmjeren na uvođenje sustava za praćenje kroničkih pacijenata u javnim ljekarnama. Navedeno se odnosi na sve indikacije koje obuhvaćaju veliki broj naših pacijenata i na koje društvo troši najviše svojih resursa. Projekt je rezultirao programskim rješenjem koje se zove PILK. Ujedno i prvi takav projekt u Europskoj uniji. PILK nudi model upisivanja, povezivanja i dijeljenja bitnih zdravstvenih informacija između ljekarnika, liječnika obiteljske medicine i specijalista.
Spomenuti program omogućio je da se kreira „virtualni tim“ zdravstvenih radnika koji se brinu zajedno o jednom pacijentu, sa sveobuhvatnim izvorom informacija na temelju kojih se mogu donijeti kvalitetne odluke u skrbi bilo kojeg našeg pacijenta. Kroz komunikaciju PILK-a i e-Kartona sve potrebne informacije za donošenje odluka prikupljene u ljekarni nadohvat su ruke liječnicima obiteljske medicine i liječnicama specijalistima. Čekamo punu implementaciju kako bi taj model zaživio i bio na korist svima nama.
Veliki pomak u povezivanju je i projekt Ministarstva zdravstva „Digitalizacija puta lijeka“, još jedan dobar primjer povezivanja kakvo ranije nismo imali. Cijelo putovanje lijeka od veledrogerije do fakture bolnice prema HZZO-u digitalizirano je ovim projektom, uvodi odgovornost, daje podatke koje do sada nismo imali, dobar primjer kako bi trebalo napraviti povezivanje na više razina u zdravstvenom sustavu. Mišljenja sam da je povezivanje sustava te digitalizirana strukturirana komunikacija između zdravstvenih radnika i razina skrbi ključan preduvjet za svrsishodnije trošenje zdravstvenog novca te za bolje ishode liječenja svih kroničnih bolesti.
Kućna ljekarna je uobičajen dio gotovo svakog kućanstva, u malim mjestima posebno važan za osiguranje bezreceptne simptomatske terapije koja nam je često potrebna, posebno ako imamo djecu. No korištenje lijekova iz kućnih ljekarni nije uvijek opravdano niti sigurno za pacijente.
Najviše nas zabrinjavaju tri stvari. Prva je uzimanje „ostataka” tuđe ili stare terapije, osobito antibiotika. Vrlo često se kod ponavljanja simptoma „od prošle godine“ dogodi da posegnemo za ostatkom antibiotika koje nam je liječnik propisao kad smo bili bolesni.
Druga je kombiniranje lijekova i dodataka prehrane bez konzultacije i savjeta sa ljekarnikom, jer „prirodno” ne znači bezopasno i interakcije su stvarne.
Treća je višestruka terapija kod starijih osoba koje žive sami, a takvih ljudi imamo sve više u našem društvu, bez pomoći i nadzora članova obitelji ili stručne osobe. Neke naše kolege u drugim zemljama EU imaju uslugu pregleda kućne ljekarne. U nekim zemljama za ruralne i deprivirane krajeve ta je usluga plaćena od države jer je svijest o štetnosti zlouporabe lijekova puno veća nego kod nas. Bilo bi dobro da i naši građani imaju tu svijest o činjenici da je lijek dobar za njih samo ako se uzima u pravoj indikaciji. U pravoj dozi i u pravo vrijeme. Korisno bi bilo da se obrate ljekarniku i zajedno provjere što je za uporabu, čemu je istekao rok valjanosti i što se ne smije kombinirati. Neispravne lijekove zbrinite u ljekarni, ne u smeće ili odvod.
Nestašice lijekova su europski i globalni problem. Moram reći da, iako smo malo tržište, nismo imali puno problema kao neke velike razvijenije EU zemlje. Kao zemlja napravili smo važan korak. Od siječnja 2026. Ministarstvo zdravstva ima vlastiti sustav praćenja nestašica, koji nam daje podatke iz prve linije. Iz ljekarni gdje se nestašica prvo osjeti, ali i iz svih drugih točaka distribucijskog lanca lijekova. Kroz taj sustav dobili smo način kako da pratimo stanje lijekova u RH. Isto tako, kakvi su planovi nositelja odobrenja i distributera lijekova. Također smo dobili osnovu da možemo na vrijeme reagirati u slučaju da našem tržištu prijeti nestašica lijekova. No, otpornost se ne gradi samo uz praćenje. HLJK dosljedno traži, a naš europski pandan PGEU podržava, da ljekarnici dobiju veću fleksibilnost. Navedeno podrazumijeva mogućnost zamjene istovrijednim lijekom, izradu magistralnih pripravaka i bolju razmjenu podataka duž cijelog lanca opskrbe.
U velikom broju europskih država omogućeni su i modeli kliničke zamjene lijekova u javnim ljekarnama. Nama je cilj i želja da se taj sustav uredi u interesu pacijenta i sigurnosti njegove terapije. U skladu s tim su išli i naši prijedlozi za izmjene pravilnika Ministarstva zdravstva koji uređuju to područje. Pacijentu nije važno gdje je zapelo, već da dobije terapiju. Sustav mora biti građen tako da to omogući.
Mislim da je važno da svi zajedno osvijestimo da je zdravlje najveća vrijednost čovjeka. Možda nam je to važnije nego ikada do sada. Naš javni zdravstveni sustav je vrijednost koja je od velike važnosti za sigurnost i dobrobit sviju nas i svi moramo ulagati da se održi i postane još dostupniji nego što je. Puno je lakše napisati to na papir nego realizirati. No, na nama je što ćemo ostaviti generacijama iza nas.
Ljekarnici su prva i zadnja točka kontakta putovanja svakog našeg pacijenta kroz zdravstveni sustav, najdostupnija zdravstvena ustanova svima, bez obzira gdje žive, vrlo često i jedina te je dužnost HLJK, Ministarstva zdravstva, poslodavaca i na kraju ljekarnika da ih unaprjeđujemo, osnažujemo i podržavamo kako bi bili na usluzi našim građanima.
Trnjenje ruke, povremena nespretnost u hodu, zaboravnost… Sve navedeno znak je da se nešto događa u kontrolnom centru za tijelo. Riječ je dakako o mozgu. Ovaj središnji organ živčanog sustava upravlja svim našim funkcijama. Mozak upravlja gotovo svime što radimo: govorom, pamćenjem, ravnotežom, vidom, pokretima i sposobnošću razumijevanja onoga što se događa oko nas. Zato promjene u tim funkcijama zaslužuju pozornost, osobito ako se pojave iznenada ili se postupno pogoršavaju.
U nastavku donosimo znakove na koje vrijedi obratiti pozornost, s posebnim naglaskom na simptome moždanog udara.
Svatko se ponekad ne može sjetiti neke riječi. To je uobičajeno, osobito kada smo umorni ili imamo mnogo obveza. Međutim, postoji razlika između povremenog zaboravljanja i iznenadne teškoće s govorom. Zamislite da usred razgovora odjednom ne možete izgovoriti jednostavnu rečenicu. Znate što želite reći, ali riječi ne dolaze. Ili govorite nerazgovijetno, miješate riječi ili ne razumijete što vam druga osoba govori. Ako se takva promjena pojavi naglo, može biti znak moždanog udara.
Moždani udar nastaje kada se prekine dotok krvi u dio mozga ili kada dođe do krvarenja u mozgu. Budući da moždane stanice ovise o stalnoj opskrbi kisikom, oštećenje može nastupiti vrlo brzo. Nemojte čekati da vidite hoće li se govor sam popraviti. Odmah nazovite 112 ili 194.
Problemi s vidom često se povezuju s očima, naočalama ili umorom. No vid ovisi i o dijelovima mozga koji primaju i obrađuju informacije. Gubitak vida na jednom oku, naglo zamućenje vida, dvostruke slike ili gubitak dijela vidnog polja mogu biti znak ozbiljnog neurološkog problema. Ako se promjena pojavi iznenada, nemojte sami voziti do liječnika niti čekati da prođe. Nazovite hitnu pomoć. Čak i ako se vid ubrzo vrati, potrebno je hitno liječničko zbrinjavanje jer prolazni simptomi mogu upućivati na prolazni ishemijski napad, poznat i kao TIA.
Možda ste primijetili da vam šalica klizi iz ruke ili da vam je odjednom teško podići jednu ruku. Ponekad se pojavi i osjećaj težine u jednoj nozi. Takvi simptomi mogu imati različite uzroke, ali iznenadna slabost jedne strane tijela jedan je od najvažnijih znakova moždanog udara. Možete napraviti jednostavnu provjeru: pokušajte podignuti obje ruke i zadržati ih ispred sebe. Ako jedna ruka nekontrolirano pada ili je ne možete podignuti kao drugu, to je razlog za hitnu reakciju.
Ako vam se iznenada zavrti, teško stojite uspravno, zanosite se na jednu stranu ili ne možete normalno hodati, nemojte odmah pretpostaviti da je riječ o problemu s unutarnjim uhom ili niskom tlaku. Posebno zabrinjavaju naglo nastale smetnje ravnoteže koje su praćene dvoslikama, otežanim govorom, slabošću, utrnulošću ili jakom novom glavoboljom. Iznenadna nemogućnost normalnog hodanja zahtijeva hitnu procjenu. Nemojte pokušavati sami utvrditi uzrok niti čekati da odspavate.
Trnci u rukama i nogama vrlo su česti. Mogu se pojaviti nakon dugog sjedenja, zbog pritiska na živac ili zbog problema s kralježnicom. Važno je obratiti pozornost na način na koji se simptom pojavio. Je li nastao odjednom? Je li zahvatio jednu stranu tijela? Prate li ga slabost, smetnje govora, vida ili ravnoteže?
Ako je odgovor na neko od tih pitanja potvrdan, nemojte čekati da trnci prođu. Odmah nazovite hitnu pomoć.Ako se trnci ponavljaju ili traju dulje vrijeme, ali nisu nastali naglo i nema drugih hitnih simptoma, dogovorite liječnički pregled kako bi se utvrdio uzrok.
Glavobolja je česta i najčešće nije znak moždanog udara. Međutim, postoji jedna vrsta glavobolje koju nikako ne treba ignorirati: nagla, izrazito jaka glavobolja koja nastupi naglo, poput udara.Ponekad je prate mučnina, povraćanje, ukočen vrat, smetenost ili gubitak svijesti. Na trenutak vam se čini da je sve u redu jer su simptomi nestali. Ovo je jedna od najvažnijih stvari koje treba zapamtiti. Možda vam je utrnula ruka, na nekoliko minuta niste mogli normalno govoriti ili ste iznenada izgubili dio vida. Zatim se sve vratilo u normalu pa ste zaključili da nema razloga za brigu. Takav događaj može biti prolazni ishemijski napad (TIA), koji se često naziva i „mini moždani udar”.
Kod TIA-e simptomi se povuku, ali to ne znači da je opasnost prošla. Takav napad može biti upozorenje na povećan rizik od pravog moždanog udara. Ako su simptomi nalik moždanom udaru upravo nastali, čak i ako su se povukli, odmah nazovite 112 ili 194 i slijedite upute dispečera. Nemojte čekati novi napad niti sami voziti u bolnicu.
Nisu svi problemi s mozgom nagli. Neke promjene razvijaju se postupno, tijekom tjedana ili mjeseci. Možda primjećujete da sve češće zaboravljate dogovore, teško pratite razgovor, ponavljate ista pitanja ili vam zadaci koje ste prije obavljali bez poteškoća sada oduzimaju mnogo više vremena. Ponekad članovi obitelji prvi primijete da se osoba drukčije ponaša, teže organizira svakodnevne aktivnosti ili ima promjene raspoloženja i prosuđivanja. Takve promjene ne znače automatski demenciju ili neku drugu bolest mozga. Na pamćenje i koncentraciju mogu utjecati manjak sna, stres, depresija, neki lijekovi, poremećaji štitnjače i druga stanja koja se mogu liječiti. Ipak, ako primijetite da promjene traju, ponavljaju se ili ometaju svakodnevni život, dogovorite pregled kod liječnika obiteljske medicine.
Važno je razlikovati postupne smetnje pamćenja od iznenadne smetenosti ili teškoća s razumijevanjem. Ako se zbunjenost pojavi naglo, osobito uz druge neurološke simptome, potrebna je hitna procjena.
Kada je riječ o moždanom udaru, nije potrebno znati sve medicinske detalje. Najvažnije je prepoznati znakove upozorenja i reagirati bez odgađanja.
Možete zapamtiti jednostavnu kraticu GROM:
G – Govor: osoba govori nerazgovijetno, ne može pronaći riječi ili ne razumije govor.
R – Ruke: jedna ruka ili noga iznenada je slabija ili utrnula.
O – Oduzetost lica: jedan kut usana pada, a lice izgleda asimetrično.
M – Minute su važne: odmah nazovite 112 ili 194.
Ako primijetite bilo koji od ovih simptoma koji je nastao iznenada, ne morate čekati da se pojave svi znakovi.
Zapamtite i vrijeme kada su simptomi počeli ili kada je osoba posljednji put bila bez simptoma. Ta informacija može biti vrlo važna za izbor liječenja.
Dok čekate hitnu pomoć, slijedite upute dispečera. Nemojte osobi davati hranu, piće ili lijekove na svoju ruku, osobito ako teško guta ili postoji mogućnost krvarenja u mozgu.
Ne mogu se spriječiti svi moždani udari, ali rizik se u mnogim slučajevima može znatno smanjiti. Dobra je vijest da ne morate potpuno promijeniti život preko noći. Najvažnije je prepoznati čimbenike rizika i postupno uvesti navike koje čuvaju zdravlje krvnih žila.
Obratite pozornost na sljedeće:
Svjetski dan moždanog udara obilježava se 29. listopada. Zapamtite: svaka minuta je vaažna!