Spavanje je osnovna ljudska potreba, poput hrane i vode. No, koliko nam je sna zapravo potrebno? Odgovor nije isti za sve jer se potrebe za snom mijenjaju tijekom života i ovise o raznim faktorima, poput dobi, zdravlja i stila života. Dobar san ne smije biti luksuz, no zabrinjava podatak da oko trećine populacije nedovoljno spava.
San nije pasivno stanje, već se sastoji od tri faze i dva tipa sna. Tipovi sna uključuju REM san, koji karakteriziraju brzi pokreti očiju, i non-REM san. Mozak tijekom noći prolazi kroz non-REM i REM faze sna otprilike četiri do šest puta.
Faza 1 predstavlja najlakši stadij sna i odvija se tijekom prijelaza iz budnosti u san.
Faza 2 započinje otprilike 25 minuta nakon uspavljivanja. Tijekom ove faze dolazi do smanjenja srčane frekvencije, krvnog tlaka i disanja. Tjelesna temperatura se snižava, a pokreti očiju prestaju.
Faza 3 je najdublji stadij sna. U ovoj fazi mozak proizvodi spore delta valove, mišići su potpuno opušteni, a srčana frekvencija i disanje dosežu najnižu razinu.
REM faza pojavljuje se otprilike 90 minuta nakon uspavljivanja. Obilježavaju je brzi pokreti očiju, povećanje srčane frekvencije i krvnog tlaka, te plitko i nepravilno disanje. Aktivnost mozga u ovoj fazi podsjeća na stanje budnosti.
Količina sna ovisi o nizu čimbenika poput dobi, načinu života, zdravlju i genetici. Ako gledamo samo dob, preporuka je sljedeća:
Iako su ovo opće smjernice, važno je razumjeti da postoje individualne razlike.
Tijekom sna tijelo se obnavlja, a mozak obrađuje informacije prikupljene tijekom dana. Kvalitetan san poboljšava pamćenje, koncentraciju i raspoloženje. Također, pomaže u jačanju imunološkog sustava, reguliranju hormona i smanjenju rizika od kroničnih bolesti poput dijabetesa, srčano-žilnih bolesti i pretilosti. No i prekomjerno spavanje može imati negativne posljedice, zbog čega je važno naći ravnotežu.
Kvalitetu sna mogu narušiti razni faktori. Očekivano, među istaknutijima je stres. Ako ste mislili da „skrolanje“ prije spavanja nema utjecaj, prevarili ste se. Plavo svjetlo koje emitiraju mobiteli, tableti i televizori može poremetiti lučenje melatonina, hormona sna. Zbog toga, nastojte utonuti u san bez mobitela u rukama. Kofein i alkohol, također su neprijatelji kvalitetnog spavanja. Isto tako, utjecaj imaju i životne navike. Rad u smjenama ili nepravilno vrijeme odlaska na spavanje mogu poremetiti unutarnji sat. Ako možete, nastojte imati dosljedno vrijeme spavanja i buđenja.
VAŽNO: Apneja za vrijeme spavanja, depresija i kronična bol mogu ozbiljno utjecati na san. U tom slučaju, obavezno se javite liječniku.
Neki ljudi prirodno trebaju više sna, dok drugi mogu funkcionirati s manje. Genetika igra ulogu u tome kako brzo ulazimo u duboki san i koliko nam je sna potrebno za oporavak. Također, stil života, poput razine fizičke aktivnosti i prehrane, može utjecati na individualne potrebe za snom.
Ako imate problema s nedostatkom sna ili nekvalitetnim spavanjem, evo nekoliko praktičnih savjeta:
Zapamtite, kvalitetan san je nužnost koja može poboljšati vaše zdravlje i kvalitetu života. Naš dr. Nikola uhvatio se u koštac s nesanicom, pogledajte!
Stresne situacije dio su naše svakodnevice i teško ih možemo izbjeći. Dugotrajna izloženost izazovnim situacijama može ostaviti posljedice na tjelesno i mentalno zdravlje. Tada je važno liječiti i te simptome koji se javljaju. Stres i probava često imaju poveznicu, a jedno od češćih stanja je sindrom iritabilnog kolona.
Stres je uobičajena reakcija na stresore, odnosno uzročnike stresa. Kad govorimo o stresu, uglavnom mislimo na traumatične događaje poput potresa, pandemije, rata, razvoda, smrti u obitelji. No, stresne reakcije događaju se i u velikim životnim događajima poput vjenčanja ili rođenja djeteta. Uzročnici stresa mogu biti čak i male dnevne gnjavaže, koje nisu životno ugrožavajuće, ali, kolokvijalno – idu na živce. Primjerice, gužva u prometu, svađa između djece, prolivena kava. Bez obzira na nebitnost radnje, u tijelu se pokreće stresna reakcija. Energija se dovodi vitalne organe i mišiće, ubrzavajući metabolizam kako bi tijelo izdržalo izazove i eventualnu borbu. Nećemo se boriti sa šalicom kave, no mehanizam stresne reakcije vučemo iz davnih vremena. Tada se ta energija trošila u bijegu ili borbi, no mi se ne borimo ni sa šalicom kave, niti sa suvozačima. Danas, taj nalet energije često završi na nekom organu ili organskom sustavu. Tada govorimo o psihosomatskim smetnjama ili bolestima.
Stres često djeluje na probavu i probavni trakt. Gastroenterolog Dominik Kralj, dr.med., pojašnjava kako promjene u probavi uslijed stresa nisu rijetka pojava. Pogotovo posljednjih godina, uslijed svih stresnih situacijama koje smo proživjeli lokalno i globalno. Osobe se često javljaju s nizom nespecifičnih simptoma. Za početak, gastroenterolozi će kroz razgovor pokušati dobiti više informacija, kako bi se isključila teža stanja. Alarmantni simptomi su:
Nakon razgovora, pacijent se usmjerava na neke dijagnostičke postupke, ovisno o simptomima, dobi i spolu. Uglavnom se pacijent upućuje na sljedeće pretrage:
Česti poremećaj probavnog sustava uzrokovan stresom je sindrom iritabilnog kolona. Radi se o skupu različitih simptoma koji se javljaju zajedno, uglavnom tijekom stresnijeg razdoblja života. Važno je potražiti pomoć kada ti simptomi počnu ometati svakodnevicu. Neki od tih simptoma su:
Kako bi se utvrdilo da se radi o sindromu iritabilnog kolona, simptomi moraju biti prisutni barem tri mjeseca, a pojedini napadaj traje nekoliko dana. Kod mlađih osoba, ako se utvrdi stanje, neće biti potrebno raditi endoskopske preglede (gastroskopiju, kolonoskopiju). Ostalima će se pregledati se stolica na viruse, bakterije i parazite. Također, provjerit će se krvni nalazi i parametri koji ukazuju na upalne procese. Ako se ovi nalazi pokažu urednima, vjerojatno se radi o sindromu iritabilnog kolona (crijeva). Ako nalazi upućuju na neke promjene, ali i kod starijih osoba, osoba s pozitivnom obiteljskom anamnezom na bolesti probavnog sustava te osoba s težim simptomima, dat će se preporuka za daljnju dijagnostiku.
Kada dođe do napadaja, malo toga pomaže isti čas. No, preventivnim radnjama te promjenama životnih navika, moguće je smanjiti učestalost tih neugodnih simptoma. I dr. Dominik Kralj govori kako se osobama treba pristupiti multidisciplinarno. Osim gastroenterologa, u liječenje bi bilo dobro uključiti i psihologa i nutricionista. Oni će, svaki iz svoje perspektive, dati korisne savjete pacijentu. Psiholog može saslušati o problemima te poučiti konstruktivne načine suočavanja sa stresom. Nutricionist će analizirati prehranu te predložiti zamjenske namirnice, ako procijeni da bi mogle biti pogodnije.
Za kraj, dr. Kralj naglašava kako je važno potražiti pomoć, koliko god se simptomi činili beznačajni. Dio pacijenata može osjećati i sram govoriti o njima, no za liječnike nema neugodnih tema!