Demencija

Demencija se odnosi na progresivno opadanje kognitivnih funkcija, a najčešće se javlja nakon 65. godine života. Prvi simptomi mogu biti zaboravljivost, teškoće komuniciranja, teškoće mišljenja i donošenja odluka. Osim toga, promjene se mogu očitovati i u emocionalnoj regulaciji i promjenama u nekim domenama ličnosti. No, nisu sve teškoće u kognitivnom i emocionalnom funkcioniranju demencija, već mogu biti posljedica kognitivnog opadanja uobičajenog za kasniju životnu dob. Demencija obično ima relativno spori tijek u početnim i završnim fazama bolesti pa može trajati veći broj godina.

Značajke demencije su:

• Zabrinutost i svjesnost osobe same, njenih bližnjih ili liječnika, da je došlo do teškoća kognitivnog funkcioniranja.
• Teškoće s nalaženjem ispravne riječi usmeno ili pismeno te donošenjem odluka.
• Teškoće u orijentaciji u vremenu i prostoru.
• Promjene raspoloženja i teškoće s regulacijom emocija, primjerice ljutnjom.
• Teškoće svakodnevnog funkcioniranja u kućanstvu, ali i održavanja uobičajenih higijenskih navika.
• Objektivni pokazatelji lošijeg kognitivnog funkcioniranja u vidu slabih rezultata na neuropsihologijskom testiranju.
• Povlačenje iz socijalnih odnosa te izbjegavanje druženja i aktivnosti.

Ako su ti znakovi novi, mogu biti znak demencije. Iako kognitivne funkcije poput pamćenja i koncentracije opadaju s dobi, stanje demencije nije normalno nitit uobičajeno za osobe starije životne dobi. Ako mislite da ti problemi utječu na vaš svakodnevni život ili život nekoga koga poznajete, trebali biste razgovarati sa svojim liječnikom obiteljske medicine. On će po potrebi uputiti na neurološku obradu i/ili neurosihologijsko testiranje.

Nedostatak socijalne podrške, neadekvatna prehrana te neodržavanje higijene mogu doprinijeti komplikaciji zdravstvenog statusa.  Dementne osobe više nisu u mogućnosti samostalno živjeti, stoga im je važno osigurati pomoć u kući ili siguran smještaj sa skrbnikom ili u domu za starije osobe.

Nije svaka demencija Alzheimerova bolest, no najčešći uzrok demencije jest Alzheimerova bolest. 

Svjetski dan Alzheimerove bolesti obilježava se 21.rujna

Tema ovogodišnjeg obilježavanja usmjerena je poticanju razgovora o ovim temama – “Upitajte o Alzheimeru“, “Upitajte o demenciji“. Kao i kod niza drugih teških tema, razgovor je glavni alat kojim se razbija tabu te potiče razumijevanje i prihvaćanje. Potakni i ti ovu temu u svojoj okolini, u rujnu – mjesecu svjesnosti o Alzheimerovoj bolesti.

Naučite više o demenciji, naučite više o Alzheimerovoj bolesti!

Simptomi koji upućuju na demenciju i Alzheimerovu bolest

1. Zaboravljanje koje ometa svakodnevni život, pogotovo novije usvojenih informacija
2. Izazovi prilikom praćenja uputa, planiranja aktivnosti ili rješavanja problema
3. Teškoće prilikom izvršavanja poznatih zadataka, prisjećanja poznatih uputa, dolaska do poznate lokacije
4. Zbunjenost vezano uz datume, godišnja doba i prolazak vremena
5. Teškoće razumijevanja slika ili teksta, kao i teškoće prostorne orijentacije
6. Teškoće prisjećanja riječi, slikovito opisivanje svakodnevnih predmeta
7. Zametanje stvari na neuobičajena mjesta i teškoće ponovnog pronalaska
8. Teškoće prilikom procjene situacije ili donošenja odluka u svakodnevici
9. Povlačenje iz društvenih aktivnosti, hobija koji su donosili radost, odnosa s bližnjima
10. Promjene raspoloženja i ličnosti, u vidu depresije, straha, zbunjenosti, agresije

Mnogi od nas u nekom trenutku dobijemo uputnicu za „snimanje“. No što to točno znači? Hoće li vam snimati glavu na MR-u, pluća na CT-u ili trbuh ultrazvukom? Često se različite radiološke pretrage spominju u istom kontekstu, iako se u stvarnosti svaka pretraga prilično razlikuje; po načinu na koji rade, po tome što prikazuju, ali i po tome kada se koriste.

Zato donosimo pregled tri najčešće slikovne pretrage – magnetske rezonancije (MR), kompjutorizirane tomografije (CT) i ultrazvuka (UZV), kako bismo vam pomogli da lakše razumijete što možete očekivati.

Ultrazvuk – prva postaja u mnogim dijagnostikama

Ultrazvuk je najčešća i najdostupnija radiološka pretraga. Radi se o bezbolnom i sigurnom postupku koji koristi visokofrekventne zvučne valove za prikaz unutarnjih organa. Budući da ne koristi zračenje, ultrazvuk je potpuno siguran i za djecu i za trudnice.

Najčešće se koristi za pregled abdomena. Poput primjerice jetre, žuči, bubrega ili gušterače, ali i za pregled štitnjače, dojki, testisa, limfnih čvorova ili krvnih žila. U ginekologiji i trudnoći ultrazvuk je neizostavan alat, kao i kod kardioloških pregleda (ehokardiografija).

Međutim, ultrazvuk ima i svoja ograničenja. Nije idealan kod osoba koje imaju višak plinova u crijevima ili su jače tjelesne građe, jer to može otežati pregled. Također, nije prikladan za detaljnu analizu pluća ili kostiju. Osim toga, kvaliteta nalaza može ovisiti o iskustvu osobe koja izvodi pregled.

CT – brzo i detaljno snimanje, ali uz dozu zračenja

CT, odnosno kompjutorizirana tomografija, koristi rendgensko zračenje kako bi stvorila precizne presjeke tijela. Radi se brzo, često u roku od nekoliko minuta, zbog čega je iznimno koristan u hitnim slučajevima, kao što su prometne nesreće, ozljede glave, sumnja na moždani udar ili unutarnje krvarenje.

Osim u hitnoj medicini, CT se koristi za detaljnu analizu pluća, kostiju, krvnih žila i pojedinih tumora. Ponekad se koristi i kontrastno sredstvo koje dodatno poboljšava vidljivost struktura. No, to sa sobom nosi određene rizike za bubrege ili mogućnost alergijske reakcije.

Važno je znati da CT koristi ionizirajuće zračenje, zbog čega se ne preporučuje trudnicama, osim ako je apsolutno nužno. Iako vrlo učinkovit i precizan, CT nije najbolji izbor za sve situacije, osobito kada je riječ o mekim tkivima, gdje MR daje više informacija.

MR – najdetaljniji u prikazu mekih tkiva, ali nije za svakoga

MR, odnosno magnetska rezonancija, koristi snažno magnetsko polje i radio valove za stvaranje detaljnih slika unutarnjih organa, i to bez ikakvog zračenja. To ju čini izuzetno sigurnom pretragom, premda nešto zahtjevnijom.

Za razliku od CT-a, MR traje dulje, obično između 30 i 60 minuta, i zahtijeva da osoba mirno leži u uskom prostoru. To može biti neugodno za osobe koje pate od klaustrofobije. Također, MR nije prikladan za ljude s određenim metalnim implantatima, poput pacemakera.

Magnetska rezonancija je najbolji izbor za snimanje mozga, kralježnice, zglobova, mišića, ligamenata i zdjeličnih organa. Također se koristi kod sumnje na multiplu sklerozu, tumore, upalne bolesti i različite neurološke poremećaje. Iako je skuplja i manje dostupna od ultrazvuka ili CT-a, njezina visoka preciznost u prikazu mekih tkiva čini je nezamjenjivom u mnogim kliničkim situacijama.

Kako liječnik odlučuje koja pretraga je najbolja za vas?

Ne postoji univerzalno „najbolja“ radiološka pretraga. Sve ovisi o tome koji se problem pokušava dijagnosticirati. Ako vas boli trbuh, liječnik će prvo predložiti ultrazvuk. U slučaju sumnje na ozljedu glave, vjerojatno će vas uputiti na CT. Ako imate neurološke simptome, MR može pružiti najviše informacija.

Važno je znati da inzistiranje na „jačoj“ pretrazi, primjerice MR-u, nije uvijek opravdano. Svaka pretraga ima svoje prednosti, ograničenja i potencijalne rizike. Liječnici ih ne propisuju olako, već ih pažljivo biraju prema vašim tegobama i sumnjama.

Ne bojte se pitati

Radiološke pretrage mogu zvučati zbunjujuće, no svrha im je vrlo jednostavna: pomoći liječniku da dođe do točne dijagnoze. Umjesto da nagađate što vas čeka, slobodno pitajte liječnika zašto vam preporučuje baš tu pretragu, čemu ona služi i kako se trebate pripremiti.

Razumijevanje vlastitog zdravlja počinje pitanjem, a znanje o tome što znači „snimanje“ često donese mnogo više mira nego što mislite.