Javnozdravstvena kampanja “Dan crvenih haljina” pokrenuta je s ciljem podizanja svijesti o moždanom udaru kod žena. Često nedovoljno prepoznat i istražen, moždani udar kod žena zahtijeva posebnu pažnju. Moždani udar predstavlja nagli neurološki poremećaj uzrokovan poremećajem cirkulacije u mozgu, što rezultira nedostatkom opskrbe određenih dijelova mozga kisikom i hranjivim tvarima. Ova ozbiljna situacija dovodi do oštećenja i odumiranja živčanih stanica, što dalje rezultira gubitkom funkcija koje ti dijelovi mozga kontroliraju.

Moždani udar i bolesti srca kod žena počeli su se ozbiljnije istraživati tek u posljednjih desetak godina. Prije toga, većina istraživanja bila je usmjerena na muškarce. Danas znamo da žene imaju svoje specifične rizike i simptome te da od moždanog udara i bolesti srca umire više žena nego muškaraca.

Nažalost, još uvijek se često podcjenjuje koliko su žene ugrožene, jer se vjeruje da ih hormoni štite. Ipak, ta zaštita traje samo dok su u reproduktivnoj dobi – nakon menopauze njihov rizik postaje jednak kao kod muškaraca. Problem je i što se simptomi kod žena često razlikuju od klasičnih znakova bolesti, pa ih ni one same ni liječnici ne prepoznaju na vrijeme, što može dovesti do kašnjenja u liječenju.

Kako prepoznati moždani udar?

Moždani udar obično se događa naglo, a njegovi najčešći znakovi su:

1. Odjednom utrnula, oslabljena ili potpuno nepokretna ruka, noga ili lice, pogotovo ako je zahvaćena samo jedna strana tijela.
2. Nagli problemi s govorom – otežano izgovaranje riječi, nerazumijevanje govora ili potpuni gubitak govora.
3. Iznenadni problemi s vidom – zamagljen ili potpuno izgubljen vid.
4. Nesigurnost pri hodu, gubitak ravnoteže, vrtoglavica ili nekontrolirano zanošenje.
5. Iznenadna jaka glavobolja, ponekad praćena mučninom i povraćanjem.

Kod žena simptomi mogu biti drugačiji, a specifični znakovi su:

1. Gubitak svijesti ili nesvjestica.
2. Osjećaj opće slabosti.
3. Problemi s disanjem ili kratak dah.
4. Zbunjenost, dezorijentacija ili nereagiranje.
5. Nagla promjena ponašanja ili pojačana uzrujanost.
6. Halucinacije.
7. Mučnina, povraćanje ili bol.
8. Štucanje

Brza reakcija ključna je prilikom moždanog udara, a akronim FAST može pomoći u prepoznavanju simptoma:

• F – face (lice): asimetrija ili gubitak tonusa dijela lica
• A – arm (ruka): slabost ili potpuna oduzetost jedne ruke
• S – speech (govor): otežan i nerazgovjetan govor
• T – time (vrijeme): hitna reakcija i poziv hitnim službama su od iznimnog značaja.

Čimbenici rizika

Na neke čimbenike rizika možemo utjecati promjenom načina života, kontrolom ili liječenjem. To uključuje pušenje, nezdravu prehranu, tjelesnu neaktivnost, pretilost, prekomjernu konzumaciju alkohola, visoki krvni tlak, povišeni kolesterol, šećernu bolest, bolesti srca (posebno fibrilaciju atrija) te prolazni moždani udar (TIA).

S druge strane, postoje čimbenici na koje ne možemo utjecati, poput životne dobi, spola i nasljednih predispozicija.

Kod žena postoje i dodatni specifični rizici. Kontracepcijske pilule su danas sigurnije nego prije, ali žene koje već imaju povećan rizik od moždanog udara trebaju biti posebno oprezne. Trudnoća također nosi određeni rizik (21 na 100 000), koji je najveći u trećem tromjesečju i nakon porođaja, a trudnice s visokim krvnim tlakom trebaju biti pod liječničkim nadzorom i uzimati odgovarajuću terapiju. Preeklampsija, odnosno visoki krvni tlak koji se razvija tijekom trudnoće, može udvostručiti rizik od moždanog udara kasnije u životu. Korištenje hormonske nadomjesne terapije također može povećati rizik, kao i migrene s aurom, koje su posebno rizične za mlađe žene, osobito ako puše ili koriste kontracepcijske pilule.

Svake godine od moždanog udara umre trostruko više žena nego od karcinoma dojke. Zato je važno prepoznati rizične faktore i poduzeti odgovarajuće mjere.

Go Red for Women- prva inicijativa

Inicijativa “Go Red for Women” započela je u Americi. Danas je postala međunarodna kampanja posvećena prevenciji, dijagnostici i kontroli kardiovaskularnih bolesti kod žena. Simbol kampanje je crvena haljina, univerzalna slika žene, simbolizirajući zdravlje, život i vitalnost, ali i upozoravajući na ozbiljnost problema.

Kampanja potiče žene da vode brigu o svom zdravlju, posebice srcu i krvnim žilama, ističući važnost preventivnih mjera kroz zdrave životne navike. Također, želi potaknuti zdravstvene stručnjake na posebnu pažnju prema srčanim i moždanim udarima kod žena zbog njihovih specifičnosti.

Hrvatsko neurološko društvo pridružilo se ovom globalnom pokretu 2019. godine, pokrećući kampanju “Dan crvenih haljina” posvećenu borbi protiv moždanog udara kod žena. Kampanja se obilježava prvog petka u veljači, a ove godine to je 2. veljače.

• Zanimljivost: Silueta žene u crvenoj haljini postala je prepoznatljiv zaštitni znak ove akcije, prikazujući istovremeno krhkost i snagu žena.

Preporuke liječnika

Sistemski eritemski lupus (SLE) je prototip autoimune bolesti posredovane protutijelima. Bolest je opisana još u zapisima iz Srednjeg vijeka, kada su se izražene kožne promjene koje se javljale u ovoj bolesti opisivale kao „ugriz vuka“. Međunarodni dan obilježavanja SLE-a je 10. svibnja, a internacionalni simbol ove bolesti je leptir, koji se koristi kao metafora za opis specifičnog kožnog osipa lica izgleda leptirovih krila.  Ovu bolest detaljno nam je opisala alergologinja i imunologinja Marijana Šupe iz Opće bolnice Šibensko-kninske županije.

SLE je kronična, multisistemska, autoimuna bolest od koje najčešće obolijevaju mlade žene generativne dobi, češće crne rase, ali se može pojaviti u bilo kojoj dobnoj ili spolnoj skupini. Radi se o kompleksnoj bolesti u kojoj sudjeluju brojna autoprotutijela, a kod oboljele osobe se mogu razviti različiti simptomi. Od blagih zahvaćanja kože, sluznice i zglobova do životno ugrožavajućeg zahvaćanja unutarnjih organa.

Žene oboljevaju do 12 puta češće nego muškarci, a učestalost pojave ove bolesti varira od 1-20 na 100.000 ljudi godišnje. Najčešće se javlja u dobi od 15 do 55 godina zbog čega se smatra da ženski spolni hormoni utječu na klinički tijek bolesti.

 Etiologija

Kao i kod drugih autoimunih bolesti, jasan uzrok bolesti nije poznat, već se ona razvija kod pojedinca kod kojeg, uz genetsku podlogu i okolišno te hormonalno djelovanje, nastupi prekid tolerancije na vlastite antigene. Od okolišnih čimbenika kao štetni prepoznati su:

• Zračenje UV zraka (posebno UV-B)
• Pušenje, infekcije (npr. EBV)
• Lijekovi i drugi kemijski spojevi

Bolest je češća u obiteljima te kod rodbine oboljelih od SLE-a.

Simptomi

Na SLE treba posumnjati kod pacijenata koji imaju simptome na brojnim organskim sustavima uz pozitivan nalaz ANA (antinuklearnih antitijela). U ranim fazama pacijent se žali na simptome trajno povišene tjelesne temperature, kroničnog umora, učestalu pojavu afti, pojačano opadanje kose, bolne i zakočene zglobove, bolove u mišićima te kožne osipe.

Kožne manifestacije sistemskog lupusa su obično povezane s fotoekspozicijom, odnosno pojavljuju se na suncu izloženoj koži u obliku leptirastog eritema lica tj. akutnog kožnog lupusa (ACLE) i subakutnog kožnog lupusa (SCLE). Diskoidni oblik kožnog lupusa (DLE) češće je izolirana kožna bolest i tek u 5-10 % slučajeva prelazi u sistemski oblik (SLE).

U kasnijem tijeku ili kod ranih agresivnih oblika bolesti razvijaju se oštećenja na unutarnjim organima, a najčešće je zahvaćen bubreg.

Do 50 % pacijenata razvije lupusni nefritis u kliničkom tijeku, a 15-20 % pacijenata ima zahvaćen bubreg već pri postavljanju dijagnoze.  Važno je redovito kontrolirati nalaz urina tj. sediment te zamijetiti prisustvo eritrocita, leukocita i/ili proteina u urinu. U slučaju da je to indicirano, dijagnoza se potvrđuje biopsijom bubrega. Od izuzetne je važnosti rano prepoznavanje zahvaćenosti bubrega. Pojaviše zbog modifikacije terapije i sprečavanja trajnog oštećenja bubrega i posljedičnog zatajenja.

Od ostalih simptoma, kod rijeđeg broja pacijenata nalazimo različite neuropsihijatrijske manifestacije (psihoza, poremećaji koncentracije, konvulzije), upalu plućnog intersticija, pleuralne i perikardijalne izljeve, pneumonitis, plućno alvelarno krvarenje. Aktivna bolest praćena je laboratorijskim pokazateljima. Najčešće su to anemija, trombocitopenija, leukopenija, ubrzana sedimentacija, snižene komponente komplementa (C3 i C4) te pozitivna autoprotutijela.

Kako se dijagnosticira sistemski eritemski lupus?

S obzirom na sličnost autoimunih bolesti kao i njihovo često preklapanje, postavljanje dijagnoze SLE-a je izazovno u svakodnevnoj praksi. Odluka se donosi na temelju skupa kliničkih simptoma te laboratorijskih nalaza i eventualno patohistološke potvrde zahvaćenog organa.  Osim pozitivne ANA-e, od kliničke važnosti su prisustvo drugih autoprotutijela kao što su anti-dsDNA (protutijelo protiv dvostruke uzvojnice DNA), anti-Sm (najspecifičnije za SLE), anti SS-a, anti SS-B, anti-histoni, te antifosfolipidna protutijela. Različiti profil protutijela mogu pomoći predvidjeti klinički tijek i eventualni razvoj komplikacija. Također i drugih bolesti vezanih uz sistemski eritemski lupus kao što je antifosfolipidni sindrom.

Zlatni standard za postavljanje dijagnoze ne postoji.

Važnost praćenja i uključeni liječnici

Kompleksne autoimune bolesti zahtijevaju učestalo praćenje, široku laboratorijsku i radiološku dijagnostiku! Cilj je spriječiti i rano okriti komplikacije osnovne bolesti ili liječenja. Kod aktivne bolesti to praćenje bude i do jedan puta mjesečno, a u stabilnoj bolesti s redovnim kontrolama svakih tri do šest mjeseci.  S obzirom na zahvaćanje više organskih sustava praćenje pacijenta je multidisciplinarno :

• Dermatolog
• Pulmolog
• Reumatolog
• Imunolog
• Nefrolog

Kod pojedinaca se uz adekvatno liječenje može postići dobra kontrola bolesti uz nisku aktivnost i niski stupanj oštećenja organa, ali se remisija postiže u tek malom broju pacijenata. Relapsi su češći u pacijenata sa anamnezom lupusnog nefritisa, vaskulitisom, zahvaćanjem centralnog živčanog sustava, visokim razinama anti-dsDNA i sniženom razinom C3 komponente komplementa. Dugoročno, osim komplikacija vezanih uz osnovnu bolest (ubrzana ateroskleroza, sklonost infekcijama, povećana sklonost malignim bolestima), moguće su i komplikacije liječenja.

Liječenje

Uz nefarmakološke mjere koje su od izuzetne važnosti za poboljšanje kvalitete života i sprečavanje relapsa i razvoja komorbiditeta (prestanak pušenja, fizička aktivnost, fotoprotekcija SPF 50+, izbjegavanje sunčevog svjetla), temelj liječenja su imunosupresivi. Unatrag nekoliko godina svjedočimo velikim pomacima u liječenju SLE-a.  Prvenstveno u liječenju LN-a , a tek recentno postala su nam dostupna i dva „pametna“ lijeka. Riječ je o novom mehanizmimu djelovanja čime se otvorio put novoj eri u liječenju pacijenata oboljelih od lupusa. Liječenju se pristupa individualno, terapija se prilagođava prema kliničkoj slici, komorbiditetima i kontraindikacijama.

Svim pacijentima preporuča se terapija antimalaricima, uz dodatak glukokortikoida prema potrebi. U slučaju lošeg odgovora na navedenu kombinaciju lijekova može se uvesti neki od drugih imunosupresiv ili novi dostupni biološki lijekovi. Kožne manifestacije se temeljno liječe lokalnim pripravcima na bazi glukokortikoida, inhibitora kalcineurina, uz dodatak već gore spomenutih lijekova u slučaju lošeg odgovora na liječenje.

Teške kliničke slike, životno ugrožavajuća stanja, lupusni nefritis zahtijevaju liječenje intravenskim imunosupresivnim protokolima u ekspertnim centrima uz multidisciplinarni tim. U slučaju dijagnoze suudruženog antifosfolipidnog sindroma pacijentu će biti potrebno i liječenje antagonistima vitamina K (warfarin). Zbog dugotrajne imunosupresije savjetuje se redovito procjepljivanje protiv sezonske gripe, pneumokoka, Covid-19, Herpes zostera i HPV-a.

Sistemski lupus je kompleksna bolest, zahvaća bilo koji organski sustav, zahtjeva učestalo praćenje i dobru suradnju liječnika i pacijenta. Uz pridržavanje uputa, pravilnim liječenjem može se postići dobra kontrola bolesti do remisije te poboljšanje kvalitete života pacijenta.