Poremećaj pažnje s hiperaktivnošću (eng. attention deficit/hyperactivity disorder, ADHD) prvi put se spominje u stručnoj literaturi daleke 1775. godine. S obzirom na to, očekivali bismo kako je do danas potpuno prihvaćeno njegovo postojanje. No, to nije tako. I dalje postoji stigma vezana uz osobe koje žive s ADHD-om, da su lijene, neorganizirane, nepristojne, zločeste, neodgojene. Kako bismo razbili sve mitove vezane uz ADHD otvaramo virtualna vrata nove Virtualne ordinacije, one za ADHD!
ADHD je neurorazvojni poremećaj, zbog čega mozak osobe s ADHD-om jednostavno drugačije funkcionira od mozga osobe koja ga nema. Službeni dijagnostički kriteriji razlikuju tri vrste:
Svaka od ovih prezentacija ima svoje specifičnosti i set kriterija koje je potrebno zadovoljiti, pod određenim uvjetima. Važno je napomenuti kako će se svatko od nas prepoznati u nekom od kriterija, no za dijagnozu je potrebno napraviti cjelokupno testiranje i obradu. Kako bismo saznali više o ovoj temi, obratili smo se za savjet vodećim stručnjacima za ADHD u Hrvatskoj.
O ADHD-u kod djece razgovarale su voditeljica Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju u KBC-u Rijeka, specijalistkinja psihijatrije i subspecijalistkinja dječje i adolescentne psihijatrije Daniela Petrić, dr. med. te psihologinja dr. sc. Snježana Sekušak-Galešev, prof., iz Psihološkog centra Sekušak-Galešev, ujedno i dekanica Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (2017.-2021.).
Danas znamo kako ADHD nije prisutan samo u dječjoj dobi. O izazovima s kojima se suočavaju odrasle osobe, što podrazumijeva obrada te koje metode liječenja su dostupne u Hrvatskoj, razgovarali su prof. dr. sc. Saša Jevtović, specijalist psihijatrije, voditelj Zavoda za psihološku medicinu KBC-a Zagreb i profesor na Medicinskom te Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te psihologinja dr. sc. Snježana Sekušak-Galešev, prof., iz Psihološkog centra Sekušak-Galešev, dekanica Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (2017.-2021.).
Da ne ostane sve na stručnoj perspektivi, specijalist psihijatrije Krešimir Radić, dr. med., iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar razgovarao je s dr. sc. Ines Ivić. Ines s nama dijeli iskustvo odrastanja s ADHD-om, ali i njihov suživot u odrasloj dobi. Zajedno su prošli brojna iskustva te došli nadomak doktoratu znanosti. Kada se prije dvije godine obratila stručnjaku za pomoć jer joj se činilo da u njenom životu više ništa ne funkcionira, prošla je kroz obradu te dobila dijagnozu. Sada kada su simptomi ADHD-a ublaženi terapijom koju uzima, Ines život opisuje lakšim i sretnijim.
Nadamo se da smo i vas uvjerili u istinu o ADHD-u. Pozivamo vas da razbijate mitove koje ovaj poremećaj nosi i podijelite naš sadržaj.
Za kraj, ako sami sumnjate na simptome ADHD-a ili ih primjećujete kod bliskih osoba ili djece, podsjećamo kako je prvi korak izabrani liječnik primarne zdravstvene skrbi (specijalist pedijatrije i/ili obiteljske medicine). Obratite im se za savjet te upućivanje na daljnju obradu.
O muškom zdravlju važno je brinuti cijele godine, no veći fokus je, tradicionalno, tijekom studenog. Movember je uglavnom posvećen temama poput raka prostate, raka testisa i mentalnom zdravlju muškaraca. No, cilj je potaknuti muškarce da redovito odlaze na kontrole, otvorenije razgovaraju o svom zdravlju te brinu o sebi, u svakom smislu riječi.
Još uvijek postoje brojni mitovi o muškom zdravlju. Neke smo već ranije otkrivali, a nekih smo se prisjetili povodom ovog Movembra!
Iako će se s ovime možda složiti velik broj supruga i partnerica, istina je da muškarci brinu o svom zdravlju, no vjerojatnije će to raditi potiho ili čak prekasno. Muškarci srednje dobi su na našim prostorima odgajani po modelu muškaraca koji su snažni, ne odmaraju, ne žale se, niti ne plaču. Traženje pomoći može biti percipirano kao znak slabosti. Stoga će, nažalost, dio njih potiskivati simptome dok nije prekasno.
Ovo potvrđuje ljekarnica Marina Marušić Fojs, koja govori kako će češće partnerice dolaziti po proizvode za partnere, a kada se radi o temama potencije, neki muškarci će se raspitivati „za prijatelja“.
Htjela bih i ovom prilikom istaknuti da nema potrebe za sramom ili stigmom, ljekarnicima je razgovor o potenciji jednak kao razgovor o ogrebanom koljenu, govori ljekarnica.
Zaključak: U zdravlju nema tabu tema! Pozivamo sve muškarce da razgovaraju s bliskim osobama i stručnjacima o mentalnom i tjelesnom zdravlju, jer prevencija i rana dijagnostika u svim aspektima jamče bolju prognozu.
Nijedno ljudsko biće nije racionalno, pa tako niti jedan muškarac. Iako će muškarci u manjoj mjeri otvoreno govoriti o emocijama, one će se češće vidjeti u njihovom ponašanju. Primjerice, lakše se razljute u prometu, češće se natječu s drugima, imat će nespecifične bolove ili teškoće spavanja. Kao i u slučaju prvog mita, emocije mogu percipirati kao slabost i teže će potražiti pomoć. Zbog toga se bilježe i češći slučajevi suicida među muškarcima.
Psihološka otpornost odnosi se na sposobnost prilagođavanja izazovnim situacijama, odnosno mentalnu, emocionalnu i ponašanju fleksibilnost u novim situacijama. Velikim dijelom je naučena (naslijeđena), no može se i uvježbati.
Zaključak: Traženje pomoći nije slabost nego važan korak za zdravlje, jer tjelesno zdravlje počiva na mentalnom. Kada se emocije počnu gledati kao snaga, a ne nedostatak, prorijedit će se impulzivne reakcije i razvit će se unutarnji mir.
Žene se rađaju s određenim brojem jajnih stanica i predefiniranim vijekom trajanja razdoblja plodnosti. Iako je kod žena očit utjecaj „biološkog sata“ novija istraživanja pokazuju kako kod žena nema razlike u kvaliteti jajne stanice u dobi od 22 godine i dobi od 42 godine.
S druge strane, muškarcima za stvaranje sperme je potrebno oko 70 dana, zbog čega se dugo smatralo kako ostaju plodni tijekom cijelog života. No, pokazalo se kako kvaliteta spermija kod muškaraca opada s dobi, što upućuje na to da je i kod njih prisutan „biološki sat“, odnosno hormonalni faktor.
Zaključak: Kada se radi o plodnosti, pripadnicima oba spola preporučuje se prakticirati zdrave navike. Istina je da muškarci ne ostaju „neograničeno plodni“, jer kvaliteta sperme može padati s dobi, što može utjecati na plodnost i zdravlje potomstva.
Posljednjih godina, proteini su u fokusu prehrambenih smjernica, pogotovo među rekreativnim sportašima. Na policama trgovina sve je više „proteinskih“ proizvoda – od mliječnih proizvoda do grickalica. Iako su proteini ključni za izgradnju i obnovu mišića, tijelo može iskoristiti samo određenu količinu proteina. Svatko od nas ima specifične potrebe, s obzirom na sastav tijela i tjelesnu aktivnost u danu.
Ruku pod ruku s povećanim unosom proteina idu i fitness preporuke. Kontinuirano treniranje, bez adekvatnog odmora, može dovesti do smanjenja performansi, većeg rizika od ozljeda i mentalnog umora. Odmor je nužan za oporavak i optimizaciju treninga.
Zaključak: U prehrani i treningu ne treba prati trendove, nego svoje potrebe. Za savjete, preporučujemo javiti se nutricionistima i kineziolozima, s provjerenim iskustvom i referencama.