Antibiotici su jedno od najvećih otkrića u medicini. Oni su lijekovi koji uništavaju bakterije ili zaustavljaju njihov rast, pomažući našem tijelu da se oporavi od raznih infekcija. No, sve veći globalni problem je – antibiotska rezistencija, odnosno otpornost bakterija na djelovanje antibiotika.

Kako djeluju antibiotici?

Način na koji djeluju je raznolik te ovisi i o samoj vrsti antibiotika.  Neki od njih su da:

• ometaju stvaranje zaštitnog “zida” bakterija,
• blokiraju proizvodnju važnih proteina koje bakterije trebaju za preživljavanje,
• sprječavaju proizvodnju drugih tvari koje su im potrebne za opstanak,
• zaustavljaju rast bakterija tako što ometaju njihov genetski materijal.

Empirijska i ciljana terapija

Nadalje, postoje dva načina propisivanja antibiotika: empirijski i ciljani. Empirijsko propisivanje znači da liječnik odabire antibiotik temeljen na pretpostavci koja bakterija uzrokuje infekciju, jer nije uvijek moguće ili potrebno izolirati uzročnika. Na primjer, za gnojnu anginu najčešće se koristi penicilin jer je uzročnik obično streptokok.

Ciljana terapija koristi se kada liječnik uzme uzorak i iz njega izolira bakteriju. U tom slučaju, odabire se antibiotik koji je učinkovit protiv te konkretne bakterije. U jednostavnijim slučajevima, empirijska terapija obično odgovara, dok se kod složenijih infekcija prvo koristi antibiotik širokog spektra, a potom se terapija prilagođava prema nalazu.

Važno je napomenuti da antibiotici ne djeluju protiv virusa, poput onih koji uzrokuju prehladu, gripu ili COVID-19. Stoga nije potrebno uzimati antibiotik kod svake bolesti – liječnik će najbolje procijeniti kada su zaista potrebni.

Kako pravilno koristiti antibiotike?

Da bi antibiotici bili učinkoviti i sigurno pomogli, potrebno je slijediti nekoliko ključnih pravila:

1. Uzimajte antibiotike isključivo uz preporuku liječnika. Nemojte sami odlučivati kada ćete ih uzimati.
2. Pijte ih točno prema uputama. To znači u određeno vrijeme, u propisanoj dozi, i do kraja terapije, čak i ako se osjećate bolje.
3. Nemojte dijeliti antibiotike. Lijekovi koji odgovaraju vama možda nisu prikladni za nekog drugog.
4. Nemojte čuvati ostatke antibiotika za “ne daj Bože”. Svaka infekcija zahtijeva precizno prilagođenu terapiju.

Iako se može činiti da je odabir antibiotika jednostavan, u stvarnosti to ovisi o mnogim faktorima koje liječnik mora pažljivo razmotriti. U svakodnevnoj praksi obično se koristi uski spektar antibiotika koji je poznat i lako dostupan, dok u bolničkim uvjetima, posebno pri liječenju ozbiljnijih infekcija, odabir antibiotika može biti širi jer uključuje lijekove koji nisu dostupni u običnim ljekarnama.

Doba pacijenta i pretpostavljeni uzročnik infekcije vrlo su važni pri odabiru antibiotika. Na primjer, kod odraslih osoba manja je vjerojatnost da je grlobolja uzrokovana bakterijama, kao što je streptokok, dok je kod djece u vrtićkoj dobi i osnovnoj školi ova mogućnost znatno veća.

Kako nastaje antibiotska rezistencija?

Antibiotska rezistencija nastaje kada bakterije postanu otporne na djelovanje antibiotika. To znači da lijekovi koji su nekad učinkovito liječili određene infekcije više ne djeluju. Razlog tome najčešće leži u nepravilnoj ili pretjeranoj upotrebi antibiotika.

Primjerice:

• Ako uzimate antibiotik bez potrebe, bakterije se “navikavaju” na njega i postaju otpornije.
• Ako ne završite terapiju, preostale bakterije mogu preživjeti i razviti otpornost.

Zašto je antibiotska rezistencija opasna?

Rezistentne bakterije mogu uzrokovati infekcije koje su teže, dugotrajnije i skuplje za liječenje. U nekim slučajevima, one mogu biti i smrtonosne jer nijedan dostupni antibiotik više ne djeluje na njih. Rezistencija bakterija prema procjenama odnosi i do 1,27 milijuna života godišnje u svijetu. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) upozorava da je antibiotska rezistencija jedna od najvećih prijetnji globalnom zdravlju.

Kako možemo spriječiti antibiotsku rezistenciju?

Svaka osoba može pridonijeti smanjenju otpornosti bakterija slijedeći jednostavna pravila:

1. Koristite antibiotike odgovorno. Samo kad ih liječnik propiše i točno prema uputama.
2. Prakticirajte dobru higijenu. Redovito pranje ruku pomaže u sprječavanju širenja infekcija.
3. Cijepite se. Cjepiva smanjuju rizik od infekcija koje bi zahtijevale antibiotike.
4. Podignite svijest. Razgovarajte o ovom problemu s obitelji i prijateljima.

Nastavno na to, možemo zaključiti da je racionalna uporaba antibiotika odgovornost svih nas; od liječnika do pacijenata. Isključivo pravilnom uporabom ovih vrijednih lijekova doprinosimo borbi protiv bakterija i čuvamo zdravlje!

Razumijevanje razlika između raka, karcinoma i tumora ključno je za jasnije percipiranje raznolikosti zloćudnih bolesti koje mogu zahvatiti ljudski organizam. Često se u govoru koriste riječi “rak”, “karcinom” i “tumor” naizmjenično, no u medicinskom kontekstu, svaki izraz ima precizno određeno značenje.

Karcinom

Karcinom, najčešći oblik raka, započinje u stanicama koje oblažu sluznice različitih organa poput jetre, bubrega, gušterače i debelog crijeva. Epitelne stanice, koje čine prvi sloj sluznice, doživljavaju nekontroliranu diobu, prodirući u okolna područja te imaju potencijal formiranja metastaza na udaljenim mjestima. Važno je razumjeti da su sarkomi također podvrsta raka, stvarajući se u vezivnim tkivima tijela poput mišića, kostiju i živaca. Dok druge podvrste obuhvaćaju limfome, leukemije i mijelome, svaka proizlazeći iz specifičnih vrsta stanica.

Limfom, leukemija i mijelom

Limfom nastaje u limfnim čvorovima i stanicama imunološkog sustava, posebno limfocitima (T ili B stanice). Leukemija se pak razvija u nezrelim krvnim stanicama koje proliferiraju u koštanoj srži, uzrokujući nakupljanje abnormalnih krvnih stanica. Nadalje, mijelom je maligni tumor koji nastaje u stanicama koštane srži.

Tumor i rak

Općenito, termin “tumor” se koristi za opisivanje svake izrasline. A u medicini se naziva i novotvorina. Onkološki gledano, tumore dijelimo na benigne i maligne. Pojam “rak” specifično označava maligne tumore, pri čemu je karcinom samo jedna od podvrsta malignih tumora. Postoji više od 100 vrsta različitih rakova.

Tumore se klasificira u dvije osnovne kategorije:

• Solidne tumore koji obuhvaćaju rak organa ili tkiva
• Hematološke tumore, koji zahvaćaju limfno ili hematopoetsko tkivo

Unatoč razlikama u lokalizaciji, oba tipa tumora dijele sličnosti u nekontroliranom rastu abnormalnih stanica. Solidni tumori često stvaraju izrasline ili višestruke izrasline, dok hematološki tumori svojim nekontroliranim rastom i umnožavanjem predstavljaju prijetnju normalnim stanicama koje se šire tijelom putem krvotoka. Bitno je razlučiti terminologiju kako bismo precizno govorili o specifičnostima različitih oblika zloćudnih bolesti.

• Važno: Tumor se može, ali i ne mora razviti u rak.

Dijagnostika

Tumorski markeri su biomarkeri koji se mogu detektirati u krvi, urinu ili tkivima osoba koje pate od malignih oboljenja. Različite vrste markera povezane su s određenim tumorima ili skupinama malignih tumora, igrajući ključnu ulogu u onkologiji za identifikaciju prisutnosti i aktivnosti bolesti. Bitno je naglasiti da tumorski markeri sami po sebi nisu apsolutni dijagnostički testovi. Konačnu dijagnozu uvijek treba potvrditi biopsijom, a povišene razine tumorskih markera ne nužno ukazuju na maligno oboljenje kod osobe.