S dolaskom proljeća, mnogima od nas veselje zbog toplijeg vremena brzo pokvari – kihanje, svrbež očiju, curenje nosa i osjećaj umora. Ako vam se to događa iz godine u godinu, vrlo je moguće da je u pitanju alergija. No što to točno znači i zašto se događa?
Alergija nastaje kada naš imunološki sustav – koji nas inače štiti od bolesti – pretjera u svom poslu. Naime, kod osoba koje imaju alergije, tijelo pogrešno prepozna neke bezopasne tvari iz okoliša kao opasnost. I tada reagira – često burno. Te tvari koje potiču reakciju nazivaju se alergeni. Najčešći su pelud (posebno u proljeće), kućna prašina, dlake kućnih ljubimaca, plijesan i grinje.
Na primjer, grinje su mikroskopska bića koja žive u posteljini, zavjesama i tepisima – vole topla i vlažna mjesta. Pelud pak doslovno leti zrakom tijekom cvatnje biljaka, što znači da smo joj u proljeće izloženi gotovo stalno. I ne treba vam mačka da biste imali alergiju na mačke – dovoljno je da boravite u prostoru u kojem je boravila neka mačka, jer se njihovi alergeni lako prenose.
Simptomi mogu biti različiti, ali najčešće uključuju:
Kihanje i začepljen nos
Curenje nosa i svrbež
Crvene, suzne i svrbeće oči
Kašalj, promuklost ili osjećaj “škakljanja” u grlu
Glavobolja, umor i podočnjaci
Kožni osipi, ekcemi ili crvenilo
U nekim slučajevima – i probavne smetnje poput proljeva ili povraćanja
Ako simptomi traju dulje vrijeme i ponavljaju se svake godine u isto vrijeme, velika je vjerojatnost da je riječ o sezonskoj alergiji, najčešće tzv. peludnoj hunjavici. Procjenjuje se da oko 10% ljudi ima ovu vrstu alergije.
Veliku ulogu igra genetika. Ako jedan od roditelja ima alergiju, postoji otprilike 25% šanse da će je imati i dijete. Ako oba roditelja imaju alergije, ta šansa skače na čak 75-80%.
No osim genetike, tu su i uvjeti u kojima odrastamo. Jedna od teorija kaže da djeca koja žive u „prečistim“ sredinama, bez dovoljno kontakta s prirodom i životinjama, češće razvijaju alergije. Imunološki sustav na neki način „nema što raditi“, pa počinje napadati bezopasne stvari. Druga teorija govori o modernoj prehrani, punoj konzervansa i siromašnoj zdravim mastima – i ona bi mogla imati veze s porastom alergija.
Ako sumnjate na alergiju, nemojte pogađati. Posjetite liječnika. On vas može uputiti na testiranje kako bi se točno utvrdilo što vam smeta. Najčešće metode su:
Kožni testovi – na podlakticu se stavljaju kapi raznih alergena i lagano se probode koža. Ako nastane crvenilo ili oteklina, znači da ste alergični na tu tvar.
Krvni testovi – određuje se količina posebnih protutijela (IgE) koja rastu u alergijskim reakcijama.
Provokacijski testovi – rijetko se rade jer uključuju izravno unošenje alergena u tijelo pod nadzorom liječnika, što može biti rizično.
Spirometrija – posebno kod osoba koje imaju probleme s disanjem, koristi se za mjerenje funkcije pluća.
Nažalost, alergije se ne mogu „izliječiti“ u klasičnom smislu. Ali dobra je vijest da se simptomi mogu jako dobro kontrolirati.
Najčešći lijekovi su:
Antihistaminici – smanjuju simptome poput kihanja, svrbeža i curenja nosa. Novije generacije ovih lijekova ne izazivaju pospanost i uzimaju se jednom dnevno.
Kortikosteroidi u spreju – koriste se za nos i vrlo su učinkoviti kod peludne hunjavice, ali ih treba početi uzimati prije nego što simptomi krenu.
Inhalacijski lijekovi – za osobe koje imaju i alergijsku astmu.
Fiziološka otopina – jednostavno ispiranje nosa slanom vodom može pomoći da se očisti sluznica od alergena.
Za dugoročnu pomoć, postoji i specifična imunoterapija (poznata i kao hiposenzibilizacija). To je postupak u kojem se pacijent postepeno navikava na alergen kroz male doze, koje se daju injekcijama ili kapima pod jezik. Potrebno je vrijeme (nekoliko godina), ali kod mnogih ljudi ovaj pristup jako smanji simptome ili ih u potpunosti ukloni.
Osim lijekova, postoje i jednostavni savjeti koji mogu olakšati svakodnevicu:
Pratite peludnu prognozu i izbjegavajte izlazak kad je koncentracija peludi visoka.
Tuširajte se i presvucite kad dođete izvana.
Držite prozore zatvorenima tijekom dana, a prozračujte uvečer ili nakon kiše.
Koristite usisavače s HEPA filtrima i redovito perite posteljinu.
Alergije mogu biti naporne, ali uz dobru dijagnozu i pravilan pristup, simptomi se mogu svesti na minimum – a proljeće opet može postati godišnje doba u kojem uživate. Više o tome u videu govori dr. Nikola:
Poremećaj iz spektra autizma (engl. Autism Spectrum Disorder – ASD) predstavlja kompleksan neurorazvojni poremećaj s različitim simptomima i varijacijama u težini. Dok se točan uzrok autizma još uvijek istražuje, znanstvena zajednica prepoznaje da genetski faktori imaju ključnu ulogu. Primjerice, Rettov sindrom ili fragilni X kromosom mogu biti povezani s autizmom, dok se kod neke djece pojavljuju spontane genetske mutacije koje doprinose razvoju poremećaja.
Pored genetskih faktora, određeni okolišni čimbenici mogu imati utjecaj na pojavu autizma. Studije su pokazale da virusne infekcije, određeni lijekovi te komplikacije tijekom trudnoće mogu povećati rizik od razvoja autizma.Važno je napomenuti da nema znanstvenih dokaza koji povezuju cjepiva s razvojem PSA, što je jedna od najčešćih neprovjerenih tvrdnja koje viđamo.
Glavni znakovi autizma manifestiraju se kroz poteškoće u socijalizaciji, ponašanju i komunikaciji. Simptomi variraju od osobe do osobe te se mogu primijetiti već u ranom djetinjstvu. Neka od karakterističnih ponašanja uključuju ljuljanje, mahanje, pokazivanje opsesivnih interesa, potrebu za rutinom i uzrujanost kod promjena, kao i ponavljajuće obrasce ponašanja ili govora. Iznimno je bitno prepoznati znakove autizma, poput neprepoznavanja emocija ili izbjegavanja kontakta očima, te potražiti stručnu pomoć i podršku što prije.
Neki od najčešćih znakova uključuju:
Dijagnostika PSA temelji se na promatranju ponašanja djeteta, razgovorima s roditeljima te standardiziranim testovima i procjenama koje provode stručnjaci poput dječjih psihijatara, psihologa i neurologa.
S obzirom na raznolikost simptoma autizma, ključno je pružiti individualizirani pristup svakom pojedincu.
Cilj terapije za osobe s autizmom je smanjiti izraženost simptoma i poboljšati kvalitetu života. Individualizirani pristup terapiji ključan je s obzirom na različite spektre poremećaja unutar autizma. Terapijski timovi sastoje se od stručnjaka različitih područja. Oni rade zajedno kako bi pružili podršku pojedincu u različitim okruženjima, uključujući školu, zdravstvene ustanove ili dom. Rani dijagnostički postupci i pravovremena intervencija od iznimne su važnosti za poboljšanje ishoda i prilagodbu terapije potrebama svakog pojedinca s autizmom. Neki od najčešćih pristupa su:
Kada je u pitanju poremećaj iz spektra autizma, podrška obitelji je ključna. Roditelji i skrbnici igraju važnu ulogu u prepoznavanju simptoma, pronalaženju resursa i sudjelovanju u terapijskim postupcima. Edukacija obitelji o autizmu i razumijevanje individualnih potreba djeteta mogu značajno poboljšati kvalitetu života i socijalne interakcije. Iako poremećaj iz spektra autizma predstavlja izazov za pojedince i njihove obitelji, s pravodobnom dijagnozom, podrškom i terapijom, mnogi ljudi s autizmom postižu značajan napredak i žive pun i zadovoljavajući život. Podizanje svijesti i uklanjanje predrasuda ključni su koraci prema stvaranju inkluzivnijeg društva u kojem svi imaju jednaku priliku za napredak.