Debljina je postala tema svakodnevnih rasprava, od društvenih mreža do liječničkih ordinacija. Jedni govore o osobnoj odgovornosti, drugi o genetici, treći o utjecaju okoline. Istina, kao i uvijek, leži negdje između.
Debljina je kronična bolest kod koje dolazi do prekomjernog nakupljanja masnog tkiva. Najuobičajeni način procjene stupnja uhranjenosti je indeks tjelesne mase (ITM), odnosno omjer tjelesne mase (kg) i kvadrata visine (m). Tako bi osoba visoka 170 cm koja teži 68 kg imala ITM 23,5 kg/m2 (68/1,7×1,7=23,52). Za nju bismo rekli kako ima normalnu tjelesnu masu, s obzirom na sljedeće smjernice:
Pothranjenost (ITM <18,49)
Normalna tjelesna masa (ITM 18,5-24,99)
Prekomjerna tjelesna masa (ITM 25-29,99)
Debljina (ITM >30)
Još dva parametra mogu biti od koristi za procjenu uhranjenosti, a to su opseg struka (eng. Waist Circumference, WC) i omjer struka i bokova (eng. Waist-to-Hip Ratio, WHR). Potonja mjera je posebno korisna pri utvrđivanju visceralne debljine, odnosno debljina u području trbuha, koja se pokazala značajnim zdravstvenim rizikom. Povećana tjelesna težina prepoznata je kao rizični faktor za razvoj metaboličkog sindroma i niza kroničnih nezaraznih bolesti, kod djece i kod odraslih.
Mnogi i dalje misle da je debljina samo stvar izgleda. No, povećana tjelesna masa nosi rizik za niz ozbiljnih bolesti: dijabetes tipa 2, hipertenziju, bolesti srca, određene vrste raka. Dapače, ako se osvrnemo na rizične faktore razvoja kroničnih nezaraznih bolesti, debljina je četvrti po redu rizični faktor. I to odmah nakon visokog krvnog tlaka, nepravilne prehrane i pušenja. Također, debljina je vodeći rizični čimbenik za razvoj invaliditeta. Naime, kada se promotre osobe koje žive s invaliditetom, čak 7 % ukupnih godina života provedenih s invaliditetom uzrokovano je debljinom. Ono što je posebno zabrinjavajuće, činjenica je da i svako treće dijete ima prekomjernu tjelesnu težinu.
Debljina je prije svega uzrokovana životnim navikama. Iako je današnji stil života pretežno sjedilački, zbog brzine protoka informacija nerijetko imamo dojam kako je prebrz. Neke esecijalne životne potrebe, popust sna i hranjenja, nekima lako padnu u drugi plan jer stave prioritet na nešto drugo, što se u tom trenutku čini bitnijim.
Hrana koja se unosi tijekom dana trebala bi biti kvalitetna i raznovrsna, bogata hranjivim tvarima. No, u gore spomenutom brzom tempu života te često prisutnom stanju stresa, tijelo može tražiti specifične vrste hrane koje su brzi izvori energije. Tako se javlja žudnja za slatkom, masnom ili slanom hranom, što vodi posezanju za brzom hranom, slatkišima i grickalicama. Ta hrana će doista zadovoljiti tu trenutnu potrebu za energijom, no neće doprinijeti niti osjećaju sitosti, niti će tijelu pružiti hranjive tvari koje su mu doista potrebne u tom trenutku.
Dobro su poznati čimbenici koji vode debljanju, kao i djelotvorne metode gubitka tjelesne težine, ali svejedno debljina desetljećima ostaje aktualan javnozdravstveni problem u cijelom svijetu. Debljina nije samo problem viška kilograma, već kompleksna međuigra niza osobnih i socijalnih faktora. Proces mršavljenja, da bi bio održiv i učinkovit, zahtijeva cjelovitu promjenu životnog stila. To se lakše odvija uz nadzor i pomoć stručnih osoba. Nutricionist Vam može preporučiti prehrambene smjernice u skladu s Vašim potrebama i stilom života. Kineziolog najprikladnije vježbe s obzirom na kondiciju i zdravstveno stanje. Dok psiholog može biti podrška u cijelom procesu promjene navika, ali i prihvaćanja sebe.
Koncept “metabolički zdravog debelog čovjeka” sve je popularniji, ali istraživanja pokazuju da većina osoba s viškom kilograma ipak ima povećan rizik od metaboličkih i kardiovaskularnih bolesti. No, istina je da nije svaka debljina ista – važnije je gdje se mast nakuplja i koliko tijelo može kompenzirati negativne učinke viška kilograma.
Radikalne promjene prehrane rijetko donose dugoročne rezultate jer tijelo ulazi u režim preživljavanja, usporava metabolizam i čeka priliku da opet pohrani energiju. Ključ nije u kratkoročnim rješenjima, nego u održivim promjenama.
Fokusirajte se na zdravlje, a ne na vagu. Bitno je kako se osjećate i kakvi su vam zdravstveni pokazatelji.
Pravilna prehrana, a ne dijeta! Jedite raznoliku, cjelovitu hranu, izbjegavajte prerađene proizvode.
Krećite se. Ne treba vam skupa teretana i privatni treneri, dovoljno je hodanje, stepenice umjesto lifta, aktivnost u kojoj uživate. Počnite s malim koracima.
San i stres. Nedostatak sna i kronični stres vode hormonalnoj neravnoteži i debljanju – odmor nije luksuz, nego potreba.
Kad spomenemo bolesti, većina ljudi pomisli na one koje su česte – poput gripe, dijabetesa ili visokog tlaka. No, što je s onim bolestima koje pogađaju tek nekolicinu ljudi? Rijetke bolesti možda nisu toliko poznate, ali su itekako važne – kako za one koji ih imaju, tako i za njihove obitelji.
Rijetke bolesti su one koje pogađaju manje od 5 osoba na 10.000 stanovnika. Iako svaka pojedina rijetka bolest zahvaća mali broj ljudi, ukupno postoji između 6.000 i 7.000 različitih rijetkih dijagnoza. Kada se uzme u obzir ova raznolikost, dolazimo do podatka da u Europi oko 6-8% stanovništva boluje od neke rijetke bolesti. Postoje čak i „vrlo rijetke“ bolesti, koje pogađaju jednu osobu na 100.000 stanovnika ili manje, što dodatno otežava dijagnostiku i pristup liječenju. Simptomi su često nespecifični i mogu nalikovati na druge, češće bolesti, što može dovesti do godina lutanja od liječnika do liječnika prije nego se otkrije pravi uzrok problema.
Velika većina rijetkih bolesti – čak 80% – ima genetsko podrijetlo. Mogu se naslijediti ili nastati zbog novih mutacija. Ostale su uzrokovane infekcijama, autoimunim reakcijama ili okolišnim faktorima poput kemijskih tvari i radijacije. Neke od rijetkih bolesti su cistična fibroza, spinalna mišićna atrofija, Gaucherova bolest, mukopolisaharidoza i mnoge druge.Zbog složenosti mnogih rijetkih bolesti, znanstvena istraživanja su još uvijek u tijeku, a za mnoge njihovi uzroci nisu u potpunosti razjašnjeni.
Oboljeli od rijetkih bolesti često se suočavaju s ozbiljnim zdravstvenim problemima. Mnoge od tih bolesti su kronične, progresivne i smanjuju očekivani životni vijek. Polovica rijetkih bolesti pokazuje prve simptome u djetinjstvu, što dodatno opterećuje obitelji koje se moraju prilagoditi neizvjesnoj i zahtjevnoj situaciji.
Osim fizičkih simptoma, mnogi oboljeli pate i od socijalne izolacije jer okolina ne razumije njihovo stanje. Nedostatak svijesti o rijetkim bolestima često dovodi do stigmatizacije, neprilagođenosti sustava i poteškoća u zapošljavanju. Zbog toga su i obitelji oboljelih često pod velikim emocionalnim i financijskim pritiskom.
Napredak u medicini omogućio je da se sve više rijetkih bolesti može dijagnosticirati putem genetskih testova. Osim kliničkog pregleda i laboratorijskih analiza, ključnu ulogu imaju i metode poput egzomskog i genomskog sekvenciranja, koje omogućuju prepoznavanje specifičnih mutacija odgovornih za bolest.
Lijekovi za rijetke bolesti često se nazivaju „lijekovima siročadi“ jer ih farmaceutske kompanije rijetko razvijaju – naprosto nisu financijski isplativi. S obzirom na to da se rijetke bolesti javljaju kod malog broja pacijenata, ulaganje u istraživanje i razvoj lijekova za njih donosi male ili nikakve profite.
Zato se vlade i organizacije pacijenata bore za to da se takvi lijekovi financiraju iz javnih fondova te da se olakša pristup terapijama. Za neke rijetke bolesti postoje ciljani lijekovi, kao što su primjerice CFTR modulatori kod cistične fibroze. Međutim, za mnoge druge bolesti lijek ne postoji, a liječenje se svodi na ublažavanje simptoma i poboljšanje kvalitete života.
Rijetke bolesti nisu samo medicinski izazov, već i pitanje društvene solidarnosti. Potrebno je poboljšati:
Svaki pacijent zaslužuje pravu dijagnozu i najbolju moguću skrb. Ako imate bližnjeg koji boluje od rijetke bolesti, savjetujemo da se pridružite Hrvatskom savezu za rijetke bolesti. Svaka priča je važna, a svaka borba zaslužuje podršku!
Međunarodni dan rijetkih bolesti obilježava se zadnji dan u veljači.