Mnogi od nas u nekom trenutku dobijemo uputnicu za „snimanje“. No što to točno znači? Hoće li vam snimati glavu na MR-u, pluća na CT-u ili trbuh ultrazvukom? Često se različite radiološke pretrage spominju u istom kontekstu, iako se u stvarnosti svaka pretraga prilično razlikuje; po načinu na koji rade, po tome što prikazuju, ali i po tome kada se koriste.
Zato donosimo pregled tri najčešće slikovne pretrage – magnetske rezonancije (MR), kompjutorizirane tomografije (CT) i ultrazvuka (UZV), kako bismo vam pomogli da lakše razumijete što možete očekivati.
Ultrazvuk je najčešća i najdostupnija radiološka pretraga. Radi se o bezbolnom i sigurnom postupku koji koristi visokofrekventne zvučne valove za prikaz unutarnjih organa. Budući da ne koristi zračenje, ultrazvuk je potpuno siguran i za djecu i za trudnice.
Najčešće se koristi za pregled abdomena. Poput primjerice jetre, žuči, bubrega ili gušterače, ali i za pregled štitnjače, dojki, testisa, limfnih čvorova ili krvnih žila. U ginekologiji i trudnoći ultrazvuk je neizostavan alat, kao i kod kardioloških pregleda (ehokardiografija).
Međutim, ultrazvuk ima i svoja ograničenja. Nije idealan kod osoba koje imaju višak plinova u crijevima ili su jače tjelesne građe, jer to može otežati pregled. Također, nije prikladan za detaljnu analizu pluća ili kostiju. Osim toga, kvaliteta nalaza može ovisiti o iskustvu osobe koja izvodi pregled.
CT, odnosno kompjutorizirana tomografija, koristi rendgensko zračenje kako bi stvorila precizne presjeke tijela. Radi se brzo, često u roku od nekoliko minuta, zbog čega je iznimno koristan u hitnim slučajevima, kao što su prometne nesreće, ozljede glave, sumnja na moždani udar ili unutarnje krvarenje.
Osim u hitnoj medicini, CT se koristi za detaljnu analizu pluća, kostiju, krvnih žila i pojedinih tumora. Ponekad se koristi i kontrastno sredstvo koje dodatno poboljšava vidljivost struktura. No, to sa sobom nosi određene rizike za bubrege ili mogućnost alergijske reakcije.
Važno je znati da CT koristi ionizirajuće zračenje, zbog čega se ne preporučuje trudnicama, osim ako je apsolutno nužno. Iako vrlo učinkovit i precizan, CT nije najbolji izbor za sve situacije, osobito kada je riječ o mekim tkivima, gdje MR daje više informacija.
MR, odnosno magnetska rezonancija, koristi snažno magnetsko polje i radio valove za stvaranje detaljnih slika unutarnjih organa, i to bez ikakvog zračenja. To ju čini izuzetno sigurnom pretragom, premda nešto zahtjevnijom.
Za razliku od CT-a, MR traje dulje, obično između 30 i 60 minuta, i zahtijeva da osoba mirno leži u uskom prostoru. To može biti neugodno za osobe koje pate od klaustrofobije. Također, MR nije prikladan za ljude s određenim metalnim implantatima, poput pacemakera.
Magnetska rezonancija je najbolji izbor za snimanje mozga, kralježnice, zglobova, mišića, ligamenata i zdjeličnih organa. Također se koristi kod sumnje na multiplu sklerozu, tumore, upalne bolesti i različite neurološke poremećaje. Iako je skuplja i manje dostupna od ultrazvuka ili CT-a, njezina visoka preciznost u prikazu mekih tkiva čini je nezamjenjivom u mnogim kliničkim situacijama.
Ne postoji univerzalno „najbolja“ radiološka pretraga. Sve ovisi o tome koji se problem pokušava dijagnosticirati. Ako vas boli trbuh, liječnik će prvo predložiti ultrazvuk. U slučaju sumnje na ozljedu glave, vjerojatno će vas uputiti na CT. Ako imate neurološke simptome, MR može pružiti najviše informacija.
Važno je znati da inzistiranje na „jačoj“ pretrazi, primjerice MR-u, nije uvijek opravdano. Svaka pretraga ima svoje prednosti, ograničenja i potencijalne rizike. Liječnici ih ne propisuju olako, već ih pažljivo biraju prema vašim tegobama i sumnjama.
Radiološke pretrage mogu zvučati zbunjujuće, no svrha im je vrlo jednostavna: pomoći liječniku da dođe do točne dijagnoze. Umjesto da nagađate što vas čeka, slobodno pitajte liječnika zašto vam preporučuje baš tu pretragu, čemu ona služi i kako se trebate pripremiti.
Razumijevanje vlastitog zdravlja počinje pitanjem, a znanje o tome što znači „snimanje“ često donese mnogo više mira nego što mislite.
“Ma sve mi je super, samo me malo boli trbuh.”
Zvuči kao nevažno? A ipak to je jedna od najčešćih rečenica koju čujemo u svakodnevnom razgovoru, pa i u ordinaciji. Bolovi u trbuhu, nadutost, grčevi, zatvor, proljev ili nelagoda nakon jela, toliko su učestali da ih mnogi ljudi počinju doživljavati kao nešto što je jednostavno “normalno”. Ali evo istine: nije normalno da vas trbuh stalno boli. To što su nalazi uredni ne znači da je problem u vašoj glavi, ali veza između glave i crijeva itekako postoji. U mnogim slučajevima, riječ je o funkcionalnim poremećajima probave.
Kad liječnik ne pronađe nikakve organske uzroke problema, poput upale, čira ili tumora, moguće je da imate funkcionalni poremećaj probave. To znači da su crijeva strukturno zdrava, ali im funkcija nije optimalna. Neki od najčešćih funkcionalnih poremećaja su:
Ove dijagnoze se ne mogu lako otkriti običnim ultrazvukom ili vađenjem krvi. No to ne znači da nisu stvarne i da ne uzrokuju ozbiljne simptome.
Možda ste primijetili da vas trbuh češće boli kad ste pod stresom. Niste si to umislili. Naša crijeva i mozak neprestano komuniciraju putem tzv. crijevno-moždane osi. Znanstveno je dokazano da stres, anksioznost i emotivna stanja mogu znatno pojačati osjetljivost crijeva. Kod osoba koje imaju IBS, ta veza je posebno izražena. Simptomi često postaju izraženiji tijekom razdoblja stresa, neprospavanih noći ili neredovitog načina života. Ponekad su glavni okidači:
To ne znači da je sve psihički, ali znači da tijelo i um nisu odvojeni. Kad jedno pati, drugo reagira.
Većina ljudi s probavnim smetnjama prvo posumnja na prehranu i to ima smisla. Međutim, nije sve u hrani. Nema univerzalne dijete koja odgovara svima. Nekima smeta gluten, nekima laktoza, dok drugi imaju koristi od tzv. low FODMAP prehrane. Ono što vrijedi za većinu ljudi jest sljedeće: crijeva vole rutinu, redovitost i umjerenost.
Nažalost, mnogi griješe kad si pokušavaju sami pomoći pa naprave više štete nego koristi. Primjeri čestih pogrešaka uključuju:
Prehrana može pomoći, ali nije lijek za sve ako istovremeno zanemarujemo stres, san i svakodnevne navike.
Ako imate probavne simptome koji traju dulje od nekoliko tjedana, ne čekajte da samo prođe ili da vam netko drugi kaže da “to nije ništa”. Gastroenterolog vam može pomoći ako:
Psiholog ili psihijatar mogu biti ključni ako:
Vrlo često su oba stručnjaka potrebna, jer se problemi probave ne mogu uvijek rješavati samo s tabletama i s ignoriranjem emocija.
Niste bespomoćni. Evo nekoliko konkretnih koraka koje možete napraviti sami:
Ne trebate se pomiriti s time da vas stalno boli trbuh. Iza tih simptoma najčešće ne stoji ništa opasno, ali to ne znači da nije važno. Vaše tijelo vas ne želi sabotirati, samo traži da ga konačno poslušate.