Psorijaza je imunološki posredovana bolest kože uzrokovana kombinacijom okolišnih i genetskih čimbenika. Pogađa sve dobne skupine, obilježena je kroničnim tijekom te prolazi kroz periode poboljšanja i pogoršanja. Uz, atopijski dermatitis, psorijaza spada među najprepoznatljivije i najčešće kožne bolesti.
S obzirom na nepredvidivu prirodu bolesti i simptome, koji utječu na kvalitetu života, estetske i fizičke izazove, ova kronična bolest može predstavljati značajan izazov za pojedinca. Zato je od iznimne važnosti pravovremena dijagnoza i kontrola bolesti. Vrijedne informacije o tome dobili smo od doc. dr. sc. Ive Blajić, dr. med., spec. dermatologije i venerologije, iz Klinike za kožne i spolne bolesti Kliničkog bolničkog centra Sestre Milosrdnice u našem časopisu MedSpot. Koji su prvi simptomi, vrste i kako se liječi psorijaza, samo su neke od tema našeg razgovora.
Prvi simptomi psorijaze obično uključuju klasične znakove na koži poput crvenila i ljuskanja. Često su lokalizirane na područjima tijela koji su pod mehaničkim pritiskom. To su rimjerice laktovi, koljena i stražnjica. Također, često zahvaća vlasište i nokte. Međutim, osim očiglednih znakova, psorijaza može manifestirati i suptilnije simptome. Poput blagog crvenila između stražnjice ili iza uha, te sitnog ljuskanja u vlasištu. Navedeno se ponekad primijeti tek nakon što reumatolog postavi sumnju na artritis u sklopu psorijatične bolesti. Pacijenti trebaju obratiti pažnju na navedene tipične i diskretne znakove psorijaze. I naravno, konzultirati se s obiteljskim liječnikom kako bi postavili sumnju na dijagnozu psorijaze i uputili ih specijalisti dermatologije zbog daljnje dijagnostike i liječenja.
Naime, danas se na psorijazu gleda kao psorijatičnu bolest. To znači da upala nije samo prisutna u koži i zglobovima nego i u drugim organima. I to može dovesti do razvoja simptoma poput masne jetre, razvoja metaboličkog sindroma s kardiovaskularnim rizicima,
Psorijaza je vrlo često bolest u općoj populaciji. U Hrvatskoj je oko 1,5 do 2 posto stanovništva zahvaćenom ovom bolešću. Međutim, važno je istaknuti da se prevalencija psorijaze mijenja ovisno o geografskoj širini, pri čemu područja s manje sunca imaju veći broj oboljelih u usporedbi s područjima s više insolacije.
Psorijaza utječe na društvo i ekonomiju, s obzirom na česte izostanke bolesnika s posla, češće posjete liječnicima te primjenu određenih terapijskih postupaka, kao što je fototerapija koja zahtijeva redovite posjete u ustanove gdje se specifična terapija provodi , uz trošenje značajnog vremena na njegu kože i primjenu lokalnih tretmana.
Kod razvoja psorijaze, veliku ulogu igraju i genetski čimbenici i okolišni uvjeti. Osoba koja oboli od psorijaze mora posjedovati genetsku predispoziciju za tu specifičnu bolest, tj. obično ima sklonost prema imunološki posredovanim bolestima. To znači da neka osoba može imati paletu gena koja mutira, čime se stvara osnova za razvoj psorijaze. Drugim riječima, jedan gen ne može biti odgovoran, već skup gena.
Važno je napomenuti da genetska predispozicija nije dovoljna sama po sebi za razvoj bolesti; okolišni čimbenici također imaju značajnu ulogu. Stres je jedan od najpoznatijih okolišnih čimbenika, a primjer iz naše domovine je nakon Domovinskog rata povećana pojava psorijaze kod muškaraca izloženih stresu. Stres može biti i pozitivan i negativan, poput sklapanja braka, dobivanja djeteta ili gubitka člana obitelji, što također može potaknuti pojavu psorijaze.
Osim stresa, i drugi okolišni čimbenici, poput infekcija, mogu doprinijeti razvoju psorijaze. Tipična je streptokokna infekcija grla, nakon koje se može pojaviti tzv. kapljična psorijaza, promjene na koži koje obično prolaze nakon izlječenja streptokokne infekcije. Međutim, ako osoba već ima predispoziciju za psorijazu, može doći do razvoja klasičnog oblika bolesti nakon infekcije. Moguće je pogoršanje psorijaze nakon drugih infekcija, uključujući virusne infekcije poput HIV-a, infekcije poput COVID-a ili drugih respiratornih i gastrointestinalnih infekcija.
Nadalje, određeni lijekovi također mogu izazvati ili pogoršati psorijazu. Paradoksalno, sunce, iako poznato da poboljšava promjene kod psorijaze, može je pogoršati u određenim situacijama. Bolesnici s psorijazom obično primjećuju poboljšanja tijekom ljetnih mjeseci, ali u nekim slučajevima, čak i sunce prestaje „pomagati“, što može dovesti do pogoršanja bolesti. To znači da je bolest aktivna u koži što uzrokuje pogoršanje te natjera bolesnike da potraže stručnu pomoć.
Psorijaza je najčešća u svom klasičnom obliku, poznatom kao plak psorijaza gdje se promjene javljaju na mjestima mehaničkog pritiska, poput lakta, koljena, vlasišta i stražnjice, donjem dijelu leđa. Također, u većem postotku, psorijaza se može pojaviti na noktima. Naime, oko 40 posto pacijenata ima promjene i na noktima. No, postoje i rjeđi oblici psorijaze koji često nisu prepoznati na vrijeme pa se pacijenti tretiraju kao da imaju gljivice na koži ili neku kožnu infekciju.
Primjerice, neki od tih rjeđih oblika uključuju psorijazu koja se pojavljuje u pregibima, poput pazuha, prepona, ispod grudi i ispod trbuha. Tu je i, prethodno spomenuta, kapljična psorijaza koja se javlja nakon streptokokne infekcije, manifestirajući se kao sitne kapljice po koži trupa. Psorijaza može zahvatiti samo nokte, izazivajući izolirane promjene na noktima, ili se može pojaviti na licu što je rijedak oblik.
U teškim slučajevima, kada je koža zahvaćena u cijelosti, govorimo o takozvanoj eritrodermijskoj psorijazi. Postoji i oblik poznat kao školjkasta psorijaza, koja ima egzotičan izgled poput školjke na koži. Ovi oblici su rijetki.
Procjena težine stanja psorijaze na koži provodi se korištenjem objektivnih standardiziranih testova. PASI (Psoriasis Area Severity Index) obuhvaća proširenost promjena na koži, prisutnost crvenila, ljuskanja te debljinu promjena na koži. Svi ovi parametri zajedno se obrađuju putem softverskog kalkulatora, koji zatim generira broj koji odražava težinu bolesti.
Još jedan koristan instrument u procjeni stanja je BSA (Body Surface Area), koji objektivno mjeri površinu kože zahvaćenu psorijazom. No, ono što posebno važno istaknuti jest objektivizacija utjecaja bolesti na kvalitetu života.
Kvaliteta života procjenjuje se kroz upotrebu dermatoloških upitnika ili indeksa, gdje pacijenti odgovaraju na pitanja koja se odnose na utjecaj bolesti na njihov svakodnevni život, međuljudske odnose, hobije i slično. Svi ovi faktori uzimaju se u obzir prilikom određivanja težine psorijaze, pridonoseći kompletnoj kliničkoj slici bolesti.
Psorijatični artritis predstavlja jednu od kliničkih manifestacija psorijatične bolesti. Stoga se može manifestirati na koži ili istodobno i na zglobovima. Uobičajeno je da bolesnici najprije razviju promjene na koži, a zatim tijekom godina razviju psorijatični artritis. Međutim, rjeđe je moguće i obrnuto, gdje pacijenti prvo pokazuju simptome artritisa, a potom psorijaze.
Moguća je i istovremena pojava oba oblika manifestacija bolesti. Psorijatični artritis proizlazi iz upale koja se ne pojavljuje samo na koži, već i na takozvanim entezama, strukturama unutar zgloba koje povezuju zglobne strukture, uzrokujući upalu na tom mjestu.
Ako upala napreduje, može doći do potpune destrukcije zgloba. Srećom, današnje metode liječenja pružaju nadu da više nećemo imati pacijente s potpuno uništenim zglobovima, no nažalost, neki stariji bolesnici koji nisu primili odgovarajuću terapiju imaju deformirane zglobove, često na zglobovima šaka.
Biološka terapija danas predstavlja suvremenu metodu liječenja. Obuhvaća liječenje kompletne upale kod psorijatične bolesti, najčešće u suradnji dermatologa i reumatologa koji zajednički donose odluke. Da bi pacijent mogao primiti biološku terapiju prema pravilima HZZO-a, mora zadovoljiti određene kriteriji. Poput težine bolesti, utjecaja na kvalitetu života te prethodno provedenog liječenja. Pacijent ne može jednostavno doći i dobiti terapiju bez ispunjavanja navedenih uvjeta.
Uzimajući u obzir kliničku sliku, prethodno provedeno sistemsko liječenje i eventualne komorbiditete pacijenta određuje se vrsta biološke terapije koja je najprikladnija za određenog pacijenta. Važno je napomenuti da je biološka terapija izuzetno učinkovita, čemu svjedoče izvrsni terapijski odgovori pacijenata. Specifičnost ove terapije očituje se u blokiranju malih molekula koji igraju ključnu ulogu u upalnom procesu u koži i zglobovima.
Psorijaza je bolest koja značajno utječe na kvalitetu života, posebice na psihosocijalnoj razini. Današnjim pristupom liječenja uzima se u obzir i taj aspekt pri čemu i HZZO preporznaje utjecaj bolesti na kvalitetu života pri odabiru posebno skupih lijekova poput malih molekula i biološke terapije.
Psorijatične promjene koje se često javljaju na šakama, rubu čela, oko ušiju, noktima te na laktovima i koljenima, izložene su pogledima javnosti. Za razliku od nekih bolesti koje pacijenti mogu prikriti, upravo promjene na koži često izazivaju neugodne i često čudne poglede. Taj socijalni utjecaj kod bolesnika mijenja njihovu percepciju bolesti.
Osobe s psorijazom suočavaju se s izazovima koji utječu na njihove svakodnevne navike, hobije i međuljudske odnose, pa čak i na radno okruženje. Posljedično svemu navedenom može doći do razvoja depresivnih i anksioznih simptoma bolesti.
Važno je naglasiti da psorijaza nije samo estetski problem. Ona ima i fizičke simptome, poput svrbeža kože i boli u noktima, koji značajno otežavaju svakodnevno funkcioniranje oboljelih. Bez obzira na stupanj težine bolesti, čak i u blažim oblicima, poput nekoliko promjena u vlasištu, psorijaza zahtijeva pažljiv pristup liječenju, uzimajući u obzir i njezin utjecaj na kvalitetu života tih bolesnika.
Bez obzira jesu li pacijenti podvrgnuti lokalnom ili sistemskom liječenju, pa čak i biološkom terapiji, uvijek je nužno posvetiti pažnju njezi kože. To je ono što kao dermatolozi posebno ističemo. Primjena masnih i neutralnih preparata, adekvatno tuširanje, kupanje s uljnim sredstvima – sve su to kontinuirane prakse od velike važnosti za pacijente s psorijazom.
Također, uvijek preporučujemo pacijentima odgovorno izlaganje suncu, posebno tijekom ljetnih mjeseci. Srećom, živimo u zemlji s morem što može jako djelotvorno utjecati na promjene kod psorijaze. To je resurs koji uvijek treba iskoristiti, unatoč tome što određeni pacijenti možda nisu voljni izložiti svoje promjene na koži javnosti zbog stigme koja prati bolest.
Često pacijenti postavljaju pitanja vezana uz prehranu i zdrav način života te pitaju može li to doprinijeti samoj psorijazi. Istraživanja nisu dokazala da je određena hrana povezana s pogoršanjem psorijaze. Međutim, općenito, zdrav način života, uključujući umjerenu tjelesnu aktivnost i održavanje normalne tjelesne težine, ima pozitivan učinak na psorijatične bolesnike. Znamo da pretilost može značajno pogoršati psorijazu te dovesti do razvoja metaboličkog sindroma, dijabetesa, srčanih incidenata, moždanih udara, masne jetre i drugih komplikacija. Stoga u našim savjetovanjima s pacijentima uvijek naglašavamo važnost zdravog načina života.
Još ovakvih članaka pronađite u našem besplatnom časopisu MedSpot.
Bulimija nervoza obilježena je ponavljajućim epizodama prejedanja, koje obično prate neprimjerene kompenzacijske radnje poput čišćenja (samoizazvano povraćanje, zloupotreba laksativa ili diuretika), posta ili intenzivnog vježbanja, koje se javljaju najmanje jednom tjedno kroz period od najmanje tri mjeseca. Više o tome nutricionistkinja otkriva Maja Žanko iz Dnevne bolnice za poremećaje prehrane H(RANA) u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan:
Karakteristično za bulimiju nervozu je da osoba ima zdravu tjelesnu težinu, što predstavlja određeni kriterij. No, primjećuje se i blago povišena tjelesna težina, procijenjena na temelju indeksa tjelesne mase. Ono što je specifično jest da osoba često konzumira velike količine hrane, najčešće u tajnosti i samoći te nakon toga primjenjuje purgativne metode kako bi poništila prekomjerni unos hrane. Bulimija se dalje može podijeliti na tri smjera ili podtipa.
Prvi smjer je purgativni podtip bulimije, u kojem osoba koristi kompenzacijske metode poput povraćanja ili upotrebe laksativa ili diuretika. Drugi podtip, karakterizira odsutnost purgativnih metoda, pri čemu osoba često koristi pretjerano vježbanje kao oblik kompenzacije. Treći podtip, također nepurgativni, uključuje periodično prejedanje praćeno restrikcijom hrane ili postovima, često u kombinaciji s pretjeranim vježbanjem.
Karakteristična je trajna i pretjerana zabrinutost za oblik i težinu tijela kod oboljelih. Ukućani mogu i primijetiti kako odjednom nestaju velike količine hrane, što bi moglo biti jedan od primjetnih simptoma. Također, još jedan simptom je preskakanje obroka i izbjegavanje hrane, što ukazuje na prisutnost restrikcije i prejedanja u kombinaciji. Nakon obroka, odlazak u kupaonicu na dulje vrijeme može biti još jedan znak da se nešto događa.
Komplikacije kod bulimije nervoze obično su blaže u usporedbi s anoreksijom nervozom na prvi pogled. Dakle, nema dugoročnih posljedica poput osteopenije i osteoporoze, koje su tipične za stanje pothranjenosti. S obzirom da osoba ima normalnu tjelesnu težinu, češće može doći do blagog povećanja tjelesne težine. Međutim, ono što zaista zabrinjava kod osoba s bulimijom je disbalans elektrolita koji često proizlazi iz povraćanja ili zlouporabe laksativa i diuretika, što u konačnici može dovesti do iznenadne smrti. Nadalje, povraćanje može uzrokovati eroziju zubne cakline, povećanje žlijezda slinovnica pa i upalu jednjaka. Također su mogući ožiljci na zglobovima kao posljedica čestog izazivanja povraćanja.
Proces liječenja vrlo je sličan kao kod osoba s anoreksijom nervozom i zahtijeva multidisciplinarni pristup koji uključuje psihologe, psihijatre, nutricioniste, i interniste. S obzirom na spomenuto oštećenje zuba i stomatolozi i liječnici imaju ključnu ulogu u prepoznavanju ovog poremećaja.
Cilj terapije je uspostavljanje uravnoteženih obrazaca prehrane, što često uključuje postupno uvođenje svih namirnica u uravnoteženu prehranu. Često ljudi pogrešno misle da je cilj nutricionističkog pristupa osobi s bulimijom zabraniti namirnice s kojima se osoba prejeda, što zapravo može imati kontraproduktivne učinke. Umjesto toga, važno je osobi omogućiti konzumaciju tih namirnica, ali u umjerenim količinama. S obzirom da je ta vrsta mentalne restrikcije izražena kod osoba s bulimijom, tražimo neku sredinu koja omogućuje uravnotežen odnos prema hrani.