Važnost informiranja i educiranja o pravilnom korištenju hitne medicinske službe (HMS) je izuzetno velika. Tomu svjedoči podatak da čak 70 posto pacijenata koji potraže pomoć, bilo u bolničkim ili izvanbolničkim HMS-ima, nije uistinu u hitnom stanju. Stoga je ključno da građani razumiju kada je zaista nužna hitna pomoć.

Naime, broj 194 treba pozvati samo u situacijama koje uključuju izravnu prijetnju životu ili ozbiljno narušeno zdravlje. To su slučajevi kada se javljaju:

• Naglo nastale poteškoće u disanju
• Gušenje stranim tijelom
• Zastoj rada srca i disanja
• Gubitak svijesti
• Iznenadna bol u prsnom košu
• Iznenadno ubrzanje, usporenje rada srca ili nepravilni otkucaji srca
• Grčevi (konvulzije)
• Otežani govor, slabost ili oduzetost dijela tijela, iskrivljenost lica
• Ozljede nastale u prometnim nesrećama i ostale iznenadno nastale ozljede (padovi s visine/životinjski ugrizi/ubodi/prostrijeli…)
• Neuobičajeno krvarenje na bilo koji od prirodnih otvora tijela
• Opekline
• Udari električne struje ili groma
• Pothlađivanje, toplinski udar
• Utapanje
• Trovanje lijekovima/narkoticima/kemikalijama
• Jaka alergijska reakcija
• Iznenadna i neuobičajena bol (jaka glavobolja, jaka bol u prsima/trbuhu/leđima)
• Iznenadne promjene ponašanja koje dovode u opasnost bolesnika ili okolinu (pokušaj samoubojstva/ubojstva…).

Kako kontaktirati hitnu medicinsku službu?

Kada nazovete broj 194, stupate u izravni kontakt s medicinskim dispečerom. Dispečeri po standardiziranom protokolu vode razgovor postavljajući ciljana pitanja. Temeljem dobivenih informacija određuje se stupanj prioriteta i vrstu odgovora. Dispečeri također daju telefonske upute kako pomoći unesrećenoj osobi do dolaska tima hitne medicinske službe. Ako postoji potreba, daju i telefonske upute za pružanje prve pomoći.

• SAVJET: Ako niste  sigurni je li riječ o hitnom ili nehitnom stanju, prvo nazovite svog liječnika obiteljske medicine.

Savjeti za razgovor s medicinskim dispečerom

• Razgovarajte mirno i razgovijetno.
• Precizno opišite gdje se nalazi osoba koja treba pomoć i razlog zbog kojeg zovete.
• Ostavite svoje ime i prezime, adresu i broj telefona.
• Ne prekidajte telefonski poziv dok vam se to ne kaže.
• Medicinski dispečer će vam dati upute što raditi do dolaska tima hitne medicinske službe.

Što raditi prije nego što dođe hitna pomoć?

• Nastojite ostati smireni, umirujte unesrećenu osobu, utoplite ju i održavajte budnim.
• Nemojte joj davati ništa za jesti ili piti.
• Ne pomičite osobu koja je doživjela prometnu nesreću, pala s velike visine ili je bez svijesti osim ako joj ne prijeti neposredna opasnost.
• Započnite pružati mjere prve pomoći ako možete.

Edukacijom o radu i području djelovanja hitne medicinske službe možemo značajno pridonijeti rasterećenju hitne medicinske službe nepotrebnim pozivima i nehitnim intervencijama. Zato budite informirani i odgovorni, to može spasiti život!

Svako dijete barem jednom preboli upalu uha, no ako je to ponavljajuća epizoda, onda svakako treba potražiti savjet otorinolaringologa. Jedan od vodećih stručnjaka u tom području je dr. sc. Andro Košec, dr. med., spec. otorinolaringologije i kirurgije glave i vrata, subspec. audiologije. Kronična upala uha i prevencija iste, tema je ovog videa:

Komplikacije upale uha

Postupak koji se često doživljava kao komplikacija zapravo je prirodni tijek upale srednjeg uha. Radi se o miringotomiji, poznatoj i kao paracenteza, koja se primjenjuje kod djece s upalom uha koja ne prolazi unutar 48 sati. Već se, naprotiv, pogoršava. Umjesto čekanja spontanog perforiranja bubnjića, intervenira se stvaranjem male perforacije radi ispuštanja tekućine iz uha. Time se većinom uspješno zaustave simptomi i sprečavaju ozbiljnije komplikacije. Miringotomija se radi u općoj anesteziji. Uključuje rezanje bubnjića radi evakuacije tekućine, te cjevčice s ciljem dreniranja sadržaja unutar uha. Time se sprječava nakupljanje gnojnog sadržaja. Ventilacijska cjevčica sama ispadne nakon šest do 12 mjeseci.

Inače, bubnjić ima važnu ulogu:

•  Štiti i prenosi zvuk u obliku vibracija koje se prenose u srednje i unutarnje uho
• Djeluje kao barijera između zvukovoda i srednjeg uha
• Čuva srednje uho od nečistoće i bakterija
•  Čuva od infekcija

Funkcija Eustahijeve cijevi

Jedan od čestih razloga za posjet liječniku zbog problema je situacija u kojoj dijete ne pokazuje znakove bolesti, ali ne čuje. To je također kronična upala uha. Odnosno, svrstava se u upalu srednjeg uha. Ovdje ne govorimo o infekciji ili anatomskim deformitetima, već o poremećaju ventilacije uha zbog loše funkcije Eustahijeve tube. To može rezultirati nakupljanjem tekućine u srednjem uhu, što djeluje kao jastuk, prigušujući zvukove i uzrokujući poteškoće u slušanju. To je često primjetno kroz ponavljanje ili smanjenje interakcije s okolinom.

• VAŽNO: Glavna funkcija Eustahijeve cijevi je osigurati provjetravanje prostora srednjeg uha radi izjednačavanja vanjskog pritiska zraka s pritiskom unutar srednjeg uha. To je ključno za održavanje normalne funkcije sluha i ravnoteže.

Dijagnostički postupak poput timpanometrije može otkriti prisutnost tekućine i pritisak u uhu te olakšati odabir terapije, uključujući i miringotomiju, ako je potrebno. Timpanogram u obliku krivulje prikazuje koliko se slušnog kanala odvija u bubnjić. Kod zdravog uha, refleksija zvuka će biti mala. Odnosno, kod urednog nalaza timpanogram ima oblik šatora kao slovo A.

Kronična upala uha – simptomi koje ne treba ignorirati

U nekim slučajevima, posebno kad je dugotrajno negativan tlak u uhu prisutan mjesecima ili godinama, postoji rizik od atelektaze bubnjišta. Posljedično se može javiti kronična upala uha u odrasloj dobi, ali i trajno oštećenje sluha. Stoga je važno reagirati na znakove poremećaja sluha kod djece kako bi se pružila odgovarajuća terapija i spriječile ozbiljnije komplikacije u budućnosti.

Neliječene upale uha mogu dovesti do ozbiljnih komplikacija, poput trajnog gubitka sluha, problema s govorom i infekcijama u drugim dijelovima glave. Reakcija na znakove poremećaja sluha kod djece ključna je za sprječavanje dugoročnih problema. Djeca koja pokazuju znakove kao što su traženje ponavljanja, poteškoće u praćenju sadržaja ili slabije performanse u školi trebaju biti temeljito pregledana kako bi se utvrdilo je li potreban specijalizirani tretman, ali i prevenirala kronična upala uha.

Kroz pravovremeno prepoznavanje i liječenje, moguće je poboljšati kvalitetu života djece koja se suočavaju s problemima sluha i smanjiti rizik od dugoročnih komplikacija. Stoga je važno educirati roditelje i ostale skrbnike o znakovima i simptomima poremećaja sluha te ih potaknuti da potraže medicinsku pomoć ako primijete bilo kakve promjene u ponašanju ili razvoju svog mališana koje bi mogle ukazivati na probleme sa sluhom.