Porod je veliki stres za organizam i kako je svaka priča o porodu jedinstvena. Isto je i kad govorimo o postpartumu i cjelokupnom oporavku nakon poroda. Puerperij ili babinje se u literaturi definira kao razdoblje od 6-8 tjedana nakon poroda. No, zapravo je vremenski period potreban za oporavak, individualan i ovisi o mnogo faktora. Poput način poroda, psihofizičke traume koje su nastale tijekom poroda i mnoge druge.
Babinje je obilježeno različitim fizičkim i emocionalnim promjenama. Abdominalni organi se vraćaju na mjesto postepenim smanjivanjem maternice, a upravo njeno cijeljenje i involucija (vraćanje na veličinu koja je gotovo jednaka onoj prije trudnoće) je jedna od bitnih značajki ovog perioda. Značajno je i vaginalno krvarenje (ili lohije) koje će iskusiti svaka rodilja bez obzira na vrstu poroda jer tako cijeli „rana“ nastala na mjestu gdje se nalazila posteljica. Kroz tjedne, lohije mijenjaju boju i količinu, dok u potpunosti ne nestanu.
U prvim danima i tjednima nakon poroda organizam se rješava i viška tjelesnih tekućina koje su se nakupile tijekom trudnoće što može uzrokovati češće mokrenje. Rodilje koje se odluče dojiti u razdoblju babinja prolaze i cijeli niz promjena radi pojačanog stvaranja mlijeka poput povećanih, osjetljivih i bolnih dojki koje ponekad mogu biti sklone i upalama koje zovemo mastitis. Kod poroda carskim rezom uz sve navedene fizikalne promjene paralelno imamo i cijeljenje rane velike abdominalne operacije što zahtjeva poseban tretman i oprez. Bez obzira na način poroda bitno je dati tijelu vremena da potpuno zacijeli. Preporuča se suzdržati od intenzivnije fizičke aktivnosti do potpunog fizičkog zacjeljenja, a prehranu oplemeniti zdravim, raznovrsnim namirnicama koje podržavaju oporavak, ali i pomažu u stvaranju kvalitetnog majčinog mlijeka ukoliko rodilja doji.
Bol u postpartumu je najčešće vezana za kontrakcije maternice. To postaje i intenzivnije ukoliko rodilja doji zbog otpuštanja oksitocina. Takva bol može trajati od nekoliko dana do nekoliko tjedana. Obzirom na način poroda, intenzivnija bol i različite nelagode se javljaju i zbog određenih intervencija tijekom poroda. Primjerice, epiziotomije ili reparacije ruptura, ako se radi o vaginalnom porodu, ili operativnog zahvata, u slučaju poroda carskim rezom. Analgetici su svakako terapija prvog izbora za ublažavanje boli koja može biti vrlo jaka i ograničavajuća te postoji više vrsta koji se mogu uzimati ukoliko žena i doji. Osim njih, od pomoći mogu biti i fizikalne metode poput toplih obloga ili tuširanja, potom hladnih obloga ako postoje edemi ili hematomi, pa i akupunkture i druge tehnike opuštanja.
Ukoliko postoje rane, recimo od carskog reza, epiziotomije ili rupture, za održavanje higijene je najbitnije tretirati ih prema preporukama iz bolnice. Odnosno samo čistom vodom. Poželjno je sterilnom fiziološkom otopinom, bez sapuna. Rane je potrebno prekrivati sterilnim gazama do zacjeljenja i držati ih suhima što je više moguće. Radi sprječavanja infekcija ne preporuča se upotreba tampona tijekom babinja dok su lohije još uvijek intenzivne. U tom slučaju bolje je koristiti uloške, redovito ih mijenjati. Pri tome pratiti količinu krvarenja što bi se postepeno trebalo smanjivati.
Hormonalne promjene u kombinaciji s novom razinom umora i iscrpljenosti, te nedostatkom sna i povećanom odgovornosti, svakako mogu biti okidač za nervozu, potištenost i tugu. Ako se radi o kraćem trajanju navedenih simptoma govorimo o klasičnom „baby bluesu“ koji i nije tako rijetka pojava. Ponekad je potrebno nešto više vremena da se majka i dijete povežu, uspostave ritam i priviknu se na novonastalu situaciju.
U prvim tjednima je zaista bitno da se majka odmori što je više moguće. Od toga i dolazi ona izreka: spavaj dok beba spava. Odmor je potreban tijelu da se potpuno oporavi. Isto kao i umu da se lakše nosi s novim emocijama. Upravo zato je iznimno bitna podrška najbližih koji u tim prvim trenucima mogu preuzeti brigu o ostalim stvarima. Poput obroka ili brige o kućanstvu, ukoliko je moguće No, kad depresivni simptomi traju duže od nekoliko tjedana, rodilja se osjeća izoliranom. Također, može imati osjećaj da se nije uspjela povezati sa svojim djetetom ili postoje misli o samoozljeđivanju ili ozljeđivanju djeteta. Tada je potrebno odmah potražiti stručnu pomoć. Postporođajna depresija je zaista ozbiljno stanje koja zahtjeva poseban pristup i terapiju. Uz ranu intervenciju postoje dobre šanse za brz oporavak.
Multipla skleroza (MS) je kronična upalna bolest središnjeg živčanog sustava. Pri tome dolazi do određene autoimune reakcije gdje vlastiti imunološki sustav napada stanice mozga i leđne moždine, prvenstveno mijelinsku ovojnicu. Mijelinska ovojnica je bitna jer hrani živce i služi kao izolator živčanih puteva, omogućavajući prolazak živčanih impulsa kroz središnji živčani sustav.
Ono što se događa kod multiple skleroze je da je ta ovojnica oštećena, što dovodi do usporenog ili potpunog blokiranja prolaska impulsa, što rezultira različitim simptomima ovisno o zahvaćenom dijelu središnjeg živčanog sustava. Na primjer, ako je zahvaćen očni živac, osoba može imati smetnje vida poput zamućenog vida, gubitka vidnog polja i bolova iza oka. Ako je zahvaćena leđna moždina, može se javiti utrnulost koja se širi s jedne noge na drugu prema trupu i slabost nogu. Također mogu postojati i smetnje kod mokrenja.
Više o tome otkrio nam je dr. sc. Ivan Adamec, dr. med., spec. neurolog:
Ako je zahvaćen mali ili veliki mozak, mogu se pojaviti simptomi poput dvoslika, neravnoteže, vrtoglavice ili ispadanja motorike jedne strane tijela, slabosti ili utrnulosti jedne ruke. Simptomi multiple skleroze mogu biti vrlo raznoliki, stoga ponekad može biti teško postaviti točnu dijagnozu. Simptomi se obično razvijaju tijekom nekoliko dana i trebaju trajati dulje od 24 sata da bi se smatrali potencijalnim znakom multiple skleroze.
Važno je napomenuti da se ponekad može dogoditi da se probudimo s utrnulom rukom koja se opusti nakon razgibavanja. To je posljedica pritiska na živac u ruci, a ne znak multiple skleroze pa je važno razlikovati te situacije. Svaka osoba je individualna i ne mora imati iste simptome. Multipla skleroza se često naziva bolešću s tisuću lica. Naime, simptomi mogu biti vrlo različiti kod različitih osoba, ovisno o zahvaćenom dijelu živčanog sustava.
Izazovi života s multiplom sklerozom mogu biti brojni, ovisno o fazi bolesti i simptomima koje osoba ima. Stoga je važno započeti rano liječenje kako bi osoba mogla normalno funkcionirati u svakodnevnom životu. Međutim, kod nekih osoba može doći do određenog oštećenja ili progresivne faze bolesti. Tu već postoje značajna oštećenja koja mogu ometati svakodnevno funkcioniranje. Navedeno, može uključivati motoričke deficite, slabost mišića i utjecaj na pokretljivost, zbog čega neke osobe koriste pomagala pri hodanju. Također, mogu se javiti i simptomi koji su nevidljivi izvana. Poput kroničnog umora ili kognitivnih smetnji, kao što je problem s koncentracijom i brzinom razmišljanja.
Važno je senzibilizirati javnost o tome da osobe s multiplom sklerozom mogu imati različite simptome i da je potrebno pružiti podršku i razumijevanje. Postoje udruge pacijenata koje omogućuju osobama s multiplom sklerozom da se povežu. Cilj je podijeliti iskustva i pružati podršku jedni drugima. Također, postoje javnozdravstvene akcije koje podižu svijest o toj dijagnozi. Time se želi smanjiti diskriminaciju osoba s multiplom sklerozom. Kao i educirati javnost kako prepoznati simptome ranije i započeti liječenje bolesti što prije.
