Volite serije s medicinskom tematikom? TV drame radnjom smještene u razne bolničke odjele bez sumnje atraktivan su televizijski program. Načelnim konceptom slične kriminalističkim serijama poput CSI-eva, NCIS-eva, Zločinačkih umova… Riječ je o konceptu gdje svaka epizoda ima vertikalnu i horizontalnu liniju priče. Vertikalna znači da svaka epizoda ima svoju priču koja se vrti oko likova s epizodnim ulogama i gotovo kao pravilo se u svakoj epizodi vodi borba za život nekoga od tih likova. Horizontalna priča je ona koja se proteže kroz više epizoda i sezona, a prati glavne likove i njihove živote najčešće ispunjene osobnim dramama, i budimo realni, mnogim seksualnim i ljubavnim zavrzlamama. Takav koncept čini se dobro prolazi kod publike.
Dodatno, čini se da nas posebno intrigiraju priče o životu liječničkog osoblja. Mnogi tekstovi koji se bave temom fascinacije „doktorskim serijama“ ističu tu dozu voajerizma koju svi pomalo nosimo u sebi. Činjenica je da kada susrećemo doktore, to je najčešće u kratkim vremenskim intervalima kada su nam puno veće brige što se događa u našim životima – nego njihovim. Međutim, kako su oni predstavnici neke za nas „posebne vrste ljudi“ koje percipiramo kao one što imaju „moć nad životom i smrti“, čini se sasvim prirodno da ih želimo skinuti s tog trona i, kada ih ne trebamo, promatrati kao obične ljude.
S druge strane, one spomenute vertikalne priče koje se u ovakvim serijama vode oko pacijenata, priče su s kojima se možemo poistovjetiti i s kojima lako suosjećamo. Bolest i smrt dva su univerzalna straha kod velike većine ljudi. TV serije u kojima su ta dva pojma okosnica svake priče – služe kao svojevrstan alat emocionalne desenzitizacije. Još je Aristotel u svoje vrijeme opisao najbolji scenarij tragedije kao onaj u kojemu gledatelj doživljava strah i žaljenje za likove te kroz to doseže jednu vrstu katarze. Televizijske sudbine ljudi u televizijskim bolnicama potiču nas na razmišljanje o sličnim situacijama u kojima smo se sami našli ili o tome kako bismo se ponijeli u sličnoj situaciji.
Unatoč velikom broju serija ovoga formata, i sve mlađoj publici, rekli bismo da je u nas najgledanija TV serija smještena u bolnicu – „ER“ to jest „Hitna služba“. S jedne strane zato što je bila među prvima – ako ne i prva te vrste na našim televizijskim kanalima, a s druge strane zbog toga što je jedan od glavnih likova bio Luka Kovač, čiju je ulogu igrao naš Goran Višnjić. Sveukupno je snimljena 331 epizoda tijekom 15 sezona trajanja serije. Hitna služba osvojila je 23 prestižne televizijske nagrade Emmy uključujući i onu za najbolju dramsku seriju 1996. godine, a skupila je sveukupno 124 nominacije za istu nagradu. Osim Gorana Višnjića, ženski dio publike zasigurno je privukla mogućnost gledanja Georgea Clooneyja u medicinskoj uniformi.
„Hitnoj službi“ prethodile su „doktorske serije“: „General hospital“, serija formata sapunice koja je s emitiranjem započela 1963. godine, a emitira se i danas, 58 sezona kasnije. Našoj publici doduše slabo poznata, za razliku od serije M*A*S*H* radnjom smještene u vrijeme američkog rata u Južnoj Koreji. M*A*S*H* je formatom najsličnija sitcomu s dozom crnog humora i jedna je od najbolje ocijenjenih TV serija od Amerikanaca u povijesti.
Na nagovor kolegica u redakciji moramo istaknuti i „Čaroliju“ (Incantesimo) – talijansku TV dramu čija se radnja odvija u bolnici imena Clinica Life u Rimu. Jedna je to od serija čijih smo prvih nekoliko sezona vjerno pratili ljeti na HRT-u. Originalno emitirana je na TV RAI u Italiji od 1998. do 2008. Uspjeli smo naći i intro u seriju pa vas častimo flashbackom djetinjstva.
Ne zaboravimo da je i Hrvatska imala najmanje dva pokušaja ostvarenja koncepta „doktorske serije“ u domaćoj produkciji. Zašto pokušaja? Zato što je Naša mala klinika imala dodatnu dimenziju „humoristične serije“, a RTL-ov „KBC“ je izašao u tek nekoliko epizoda. Vjerujem da će se mnogi složiti „na sreću“ jer dokumentaristički format sličan „Krv nije voda“ s lošim pričama i još lošijom glumom nam neće nedostajati u kasnonoćnim i ranojutarnjim reprizama na RTL 2, 20 godina kasnije.
Odbrojavamo serije s medicinskom tematikom od zadnjeg mjesta:
Serija s relativno nedavnim datumom premijere – siječanj 2018. – predstavlja priče medicinskog osoblja bolnice Chastain Park Memorial. Glavni lik u seriji je dr. Conrad Hawkins, glumi ga Matt Czuchry koji vam je možda poznat kao lik Logana Huntzbergera – Roryne velike ljubavi – u Gilmore Girls. Serija osim klasične radnje u „doktorskim serijama“ ima liniju priče s intrigom otkrivanja mutnih poslova velikih imena u bolnici. Dakako, seks, ljubav, prevare i laži su tu kao začin. (IMDb ocjena 7,7)
Također jedna od novijih medicinskih drama serija je New Amsterdam koja prati svakodnevni život liječnika iz istoimene bolnice. Glavni lik je novi „medical director“, u našim pojmovima ravnatelj bolnice – dr. Max Goodwin (Ryan Eggold). Dr. Goodwin lik je za kojega je lako navijati jer predstavlja ono što bismo svi voljeli vidjeti u liječnicima – osobu koja je spremna prekršiti pravila kako bi pacijentima osigurao vrhunsku njegu i liječenje. Max je uz to osjećajan i brižan, a dodatno i sam prolazi kroz tešku dijagnozu, liječenje i životnu tragediju. Emotivne, humoristične i dinamične – prve dvije sezone mogu se stream-ati na Netflixu u Hrvatskoj. (IMDb ocjena 8,0)
Uvod u anatomiju savršen je primjer „doktorskih serija“ o kojima pišemo ovdje. Linija priče prepuna je ljubavnih zavrzlama, seksualnih avantura i životnih drama glavnih likova. U svakoj epizodi imamo najmanje jednog pacijenta za kojega navijamo, a novosti u ljubavnim životima Meredith Grey, McDreamyja, McSteamyja i drugih likova su ono zbog čega se vraćamo. Serija ima i brojne zaokrete slične onima u „Igri prijestolja“ – tko zna zna, tko ne zna nećemo spoilat. Upozoravamo samo da serija ima 17 sezona pa prije gledanja odvažite možete li toliko binge-ati! (IMDb ocjena 7,5)
Gregory House (Hugh Laurie) jedan je od onih TV likova koje volimo mrziti i mrsko nam ih je voljeti. Okosnica radnje je zapravo njegov karakter cinika, sebične osobe, ali briljantnog uma. Dr. House je dijagnostičar s nekonvencionalnim metodama uspostave dijagnoze, a nerijetko i liječenja. Njegov životni moto je „Svi lažu.“ Kada je horizontalna linije priče u pitanju, ova serija je zapravo priča o ekstremno neobičnom prijateljstvu između Dr. Housa i dr. Wilsona (Robert Sean). Epizode ove serije trenutno se emitiraju na RTL 2 u večernjem terminu. (IMDb ocjena 8,7)
Serija je ovo kreatora Billa Lawrencea u kojoj život u bolnici promatramo kroz oči stažista Johna J.D. Doriana (Zach Braff). Riječ je o sitcomu s elementima drame. Kako piše u opisu serije na IMDB: „U nestvarnom svijetu bolnice Sacred Heart J.D. uči o medicini, prijateljstvu i životu.“ Isječci J.D.-jevog lutanja u svijet mašte umetnuti u tok priče specifičnost su ove serije. Dr. Cox (John C. McGinley) i njegovi rant-ovi (brzinom govora Lorelai Gilmore) spadaju u najbolje trenutke serije. Dinamika odnosa J.D.-a i lika domara – Janitor (Neil Flynn) odlično je ostvarenje humora. Serija je osvojila dva Primetime Emmyja, a emitirana je u 8 sezona + 9. sezona koje je svojevrstan spin-off. (IMDb ocjena 8,3)
Današnji tempo života je prilično izazovan. Niz obaveza pokušavamo odraditi u kratkom periodu, gubeći vrijeme u prometu. Malo vremena ostaje za odmor, kvalitetan san, pripremu i konzumaciju hranjivih obroka. Nekoliko ovakvih dana neće ostaviti traga na naše zdravlje. No, nekoliko ovakvih godina hoće. Čest simptom neurednog stila života je inzulinska rezistencija. Da bismo objasnili ovu pojavu, moramo krenuti od početka, odnosno od inzulina.
Inzulin je esencijalan hormon kojeg luči žlijezda gušterača. Glavna mu je uloga transport glukoze krvotokom i održavanje optimalne razine šećera u krvi.
Nakon obroka, tijelo razgrađuje hranu na molekule glukozu, glavni izvor energije. Nakon ulaska glukoze u krvotok, gušterača otpušta inzulin unutar nekoliko minuta. Inzulin veže glukozu i krvotokom ju prenosi do receptora osjetljivih na inzulin, koji pohranjuju energiju za kasniju upotrebu. Ti receptori se nalaze u jetri, stanicama masnog tkiva, mišićima. Nakon što glukoza uđe u stanice, razina glukoze u krvi se regulira i gušterača prestane proizvoditi inzulin.
U određenim situacijama, receptori mogu prestati biti osjetljivi na inzulin. To stanje nazivamo inzulinska rezistencija. Rezultira povišenom koncentracijom glukoze u krvi pa gušterača počne proizvoditi više inzulina, ali uzalud. Ovo stanje nazivamo hiperinzulinemija, a često vodi povećanom unosu hrane i debljanju, što pak pogoršava inzulinsku rezistenciju.
Ovo stanje može se dogoditi svakome od nas. Može trajati kratko, kao posljedica stresnog životnog razdoblja ili uzimanja nekih lijekova. Kronična inzulinska rezistencija obično je povezana s abdominalnom pretilošću (viškom masnog tkiva u području trbuha) i manjkom tjelesne aktivnosti, a vjerojatnije je javljanje kod starijih osoba. Ako je netretirana, inzulinska rezistencija može voditi razvoju predijabetesa i metaboličkog sindroma, a u konačnici i dijabetesa tipa 2.
Poslušajte savjete dr.sc. Ivana Kruljca iz zagrebačke Poliklinike Solmed, specijaliste endokrinologije i dijabetologije!
U početnim fazama inzulinske rezistencije, tijelo još uvijek nastoji održati razinu šećera u krvi pod kontrolom. Tada uglavnom još nema simptoma. Vremenom, stupanj rezistencije postaje sve viši, gušterača počne gubiti borbu, razina šećera u krvi je povišena (hiperglikemija) i javljaju se prvi simptomi. Najčešće se radi o simptomima karakterističnima za hiperglikemiju:
Kako imamo receptore na inzulin na mišićima, njihovom aktivacijom i osnaživanjem se održava uredno vezanje inzulina i iskorištavanje glukoze. Nedostatak tjelesne aktivnosti pomaže razvoj inzulinske rezistencije, smanjujući osjetljivost receptora na mišićima. Osim toga, sjedilački način života češće vodi višku kilograma. Pretilost u području trbuha i oko organa nazivamo abdominalnom, odnosno visceralnom pretilošću. Osim što se radi o višku masnog tkiva, vjerojatno postoji i upala niskog stupnja, koja dodatno otežava problem inzulinske rezistencije.
Visoko procesirana hrana s visokim udjelom ugljikohidrata i zasićenih masnih kiselina također doprinosi razvoju inzulinske rezistencije. Takvu hranu tijelo brzo probavlja, uzrokujući visoke razine šećera u krvi, zbog čega gušterača pojačano luči inzulin. Jedan takav obrok nije problematičan, no stalna konzumacija može voditi inzulinskoj rezistenciji. Dodatan problem je velika prisutnost takve hrane u našim trgovinama i restoranima. Kombinacija keksa za doručak, fast food ručka, s čipsom uz večernji film možda se ne čini kao problematična prehrana, no svaki obrok je sadržavao visoko procesuiranu hranu. Pripremajte obroke samostalno, po načelima mediteranske prehrane.
Neke endokrinološke bolesti također mogu uzrokovati teškoće u metabolizmu inzulina. Uzrok mogu biti relativno rijetki poremećaji Cushingov sindrom (višak kortizola) i akromegalija (višak hormona rasta). Nešto češći poremećaj je hipotiroizam, odnosno snižena funkcija štitnjače, zbog čega se usporava metabolizam cijelog organizma. Postoji i niz genetskih i nasljednih bolesti, no one su vrlo rijetke i otkriju se zbog niza drugih karakteristika.
Dodatno, stanja poput pretilosti, povišenog krvnog tlaka i povišene koncentracije masnoća u krvi često su udružene s inzulinskom rezistencijom.
S obzirom na specifične simptome, inzulinska rezistencija se može razmotriti već temeljem simptoma koje pacijent kaže. Dodatni pokazatelji su informacije postoje slični slučajevi ili slučajevi dijabetesa u obitelji.
S obzirom da inzulinsku rezistenciju karakteriziraju povišene vrijednosti šećera u krvi, on je i glavni parametar dijagnostike. Najpouzdaniji pokazatelj inzulinske rezistencije je test opterećenja glukozom (OGTT), u kojem se mjeri koncentracija inzulina i glukoze (šećera) prije konzumacije zašećerene vode i dva sata nakon konzumacije. Tijekom cijelog postupka ostaje se u zdravstvenoj ustanovi i miruje. Zapravo se provjerava u kojoj se mjeri glukoza apsorbira u organizmu. Prije izvođenja OGTT testa preporučuje se konzumacija uobičajenih obroka, no dan ranije bi bilo dobro izbjegavati jaču tjelesnu aktivnost. Na pretragu se dolazi natašte, dozvoljeno je samo konzumirati običnu vodu.
No, dobar screening alat može biti i mjerenje šećera u krvi (glukoze) natašte. Prije vađenja krvi, dozvoljeno je samo popiti vodu. Ovaj nalaz radi se uglavnom u sklopu sistematskih pregleda, a u slučaju odstupanja od referentnih vrijednosti, bilo bi dobro napraviti detaljniju dijagnostiku.
Promjena životnog stila vrlo je važna u stabilizaciji razine šećera u krvi i liječenju inzulinske rezistencije. Donosimo glavne smjernice.
Konzumacija raznovrsne i uravnotežene prehrane važan je čimbenik oporavka. Kako se mediteranska prehrana pokazala blagotvornom u nizu zdravstvenih stanja, preporučuje se i za inzulinsku rezistenciju. U pripremi obroka neka naglasak bude na bjelančevinama (proteinima). Šećere (ugljikohidrate) unosite kroz svježe i kuhano voće i povrće, mahunarke i orašaste plodove. Hranu začinite blagim biljnim uljima, primjerice maslinovim. Izbjegavajte slatkiše, grickalice, gotovu hranu i fast food.
Svakodnevna tjelesna aktivnost umjerenog intenziteta pomaže potrošnju viška šećera u krvi. Aktiviranjem i jačanjem mišića, povećava se osjetljivost receptora na inzulin koji se nalaze na mišićima. Nije potrebno prenaglo krenuti s intenzivnim aktivnostima. Za početak šećite, koristite stube umjesto dizala, bicikl umjesto automobila. Kako se će povećavati kondicija, može se povećavati i intenzitet aktivnosti.
Prethodni savjeti pomoći će u smanjenju udjela abdominalne i visceralne masnoće. Regulacijom tjelesne težine regulirat će se i inzulinska rezistencija, ali i cjelokupno zdravlje. Osim tjelesnog, vjerojatno će biti napretka i u mentalnom zdravlju te osjećaju zadovoljstva sobom. Snizit će se i rizik razvoja drugih kroničnih nezaraznih bolesti.
Ako liječnik procijeni da inzulinsku rezistenciju prate i neka druga stanja, poput visokog krvnog tlaka, povišenih masnoća u krvi ili predijabetesa, vjerojatno će prepisati i neki lijek. Njih je potrebno uzimati redovito po preporuci liječnika, te redovito dolaziti na dogovorene kontrole. Kao i uvijek, podsjećamo da su rano otkrivanje i savjesno pridržavanje uputa najvažniji čimbenici u liječenju.
Obratite se svom liječniku obiteljske medicine za pomoć. Prisjetite se svih simptoma koje osjećate i pripremite sve krvne pretrage koje ste ranije radili. Vjerojatno će liječnik uputiti na dodatnu provjeru šećera u krvi putem OGTT, a možda uputi i na specijalistu endokrinologije. Prije svakog pregleda, zapišite na papir sva pitanja koja imate. U liječničkim ordinacijama često se dogodi da ostanemo zatečeni informacijama ili u strahu što bismo mogli čuti pa se lako zbunimo. Zapišite stoga unaprijed pitanja o uzrocima, rizicima i liječenju, kako biste dobili sve informacije.
Inzulinska rezistencija može biti povezana s razvojem niza drugih stanja pa ne zanemarujte!