Prema nekim istraživanjima, bolni spolni odnosi su problem s kojim se suočavaju 3 od 4 žena, tijekom svog života. Ovi bolovi mogu biti izvor velikog stresa te negativno utjecati na kvalitetu života i partnerske odnose. Termin koji se koristi za opisivanje bolnih spolnih odnosa je dispareunija. Razlikujemo primarnu dispareuniju, koja uzrokuje bol od prvog spolnog odnosa, i sekundarnu dispareuniju, kod koje se bol javlja nakon razdoblja bezbolnih spolnih odnosa.
Dr. Marija Križanović-Hranilović otkriva nam više o ovoj temi:
Jedan od najčešćih uzroka dispareunije su infekcije koje ne moraju nužno izazivati simptome. Ipak, prilikom spolnog odnosa dolazi do nadraživanja osjetljive sluznice koja je zahvaćena infekcijom, što rezultira bolom. Infekcije se mogu dijagnosticirati i potvrditi ginekološkim pregledom i mikrobiološkim metodama, poput briseva, kako bi se utvrdio uzročnik. Osim infekcija, bol se može javiti i zbog nedovoljne lubrikacije. Neki od mogućih uzroka bolnih spolnih odnosa su:
Trenje tijekom spolnog odnosa može oštetiti sluznicu. Sekundarna dispareunija je često posljedica ginekoloških zahvata na rodnici ili nakon poroda. Bol može nastati i zbog vaginizma, što je snažno grčenje mišića zdjeličnog dna. Psihološki faktori također mogu imati ulogu, kao što su anksioznost, strah ili traume povezane s prethodnim zahvatima ili spolnim odnosima.
Bol tijekom spolnog odnosa može se klasificirati prema mjestu nastanka. Razlikujemo bol u vulvi, bol na samom ulazu u rodnicu ili bol u dubini rodnice prilikom dublje penetracije. Često bol koja se javlja odmah na ulazu u rodnicu može biti povezana s vaginalnim infekcijama ili infekcijama mokraćnih puteva, kao i vaginizmom. Ako postoji bol prilikom dublje penetracije koja se širi prema abdomenu ili donjem dijelu leđa, preporučuje se detaljnija dijagnostička obrada. Cilj je isključiti uzroke poput:
Menopauza označava prestanak hormonalne funkcije jajnika, što rezultira velikim padom razine estrogena. Estrogen je ključan za lubrikaciju rodnice, pa nedostatak estrogena dovodi do suhoće i atrofije sluznice te uzrokuje bolne spolne odnose. U takvim situacijama, osim korištenja lubrikanata, moguće je primijeniti lokalne estrogenske kreme ili oralnu hormonsku terapiju. Također, postoje biljni preparati poput ulja noćurka, maca praha i drugih koji mogu pomoći.
Ako su infekcija i nedostatak lubrikacije isključeni kao uzroci bolnih spolnih odnosa, terapija za druge vrste boli može uključivati različite pristupe. Psihološka terapija može biti korisna ako se bol temelji na traumi, strahu ili anksioznosti, dok fizikalna terapija mišića zdjeličnog dna može biti korisna ako je bol nastala nakon poroda, operativnih zahvata itd. U svim slučajevima mogu se primijeniti različite tehnike opuštanja kako bi se izbjegla bol tijekom penetracije. Evo nekoliko primjera:
Važno je da se upoznate sa svojim tijelom, otvoreno razgovarate s partnerom i zajedno potražite rješenje. Ponekad je potrebno neko vrijeme da se bol potpuno ukloni, pa je važno ići korak po korak kako biste izbjegli dodatne traume ili pogoršanje simptoma.
Naša koža sastoji se od stanica. Sve te stanice u sebi imaju jezgru koja čuva genetski materijal koji omogućava njihovu normalnu funkciju. Sunce svaki dan napada našu kožu različitim vrstama zračenja od kojih su većina bezopasna, a neka i korisna, poput onih koji konvertiraju vitamin D i reguliraju promet kalcija u tijelu. Nažalost, postoje i štetne zrake koje napadaju jezgru i njen genetski materijal te ubijaju stanice. Da bi se stanice obranile stvorile su malu crnu kapu nad jezgrom. Ta kapa sadrži prirodni čovječni pigment melanin. Ljudi više izloženi suncu, imaju više tog melanina, a oni manje izloženi – svijetlije su boje kože.
Albinizam je poremećaj u kojoj stanice ne mogu proizvoditi taj pigment pa sve stanice stoje svijetle i neobranjene. Kako se pigment izlučuje i u korijenu dlake, ljudi koji pate od albinizma imaju kosu bijele boje. U nastavku dr. Nikola razbija mitove koji se vežu iz albinizam:
Iako smo navikli vidjeti osobe s albinizmom među bijelom populacijom, dapače ponekad se toliko uklope da se njihov albinizam teško i prepozna, albinizam u drugim dijelovima svijeta nije tako prihvaćen. U kulturama tamnijih rasa, poput nekih afričkih kultura albinizam nosi negativne društvene konotacije. Zabilježeni su i slučajevi odbacivanja novorođenčadi ili čak ubojstava zbog nekih praznovjerja o boji kože albino osoba. Albinizam se najčešće prenosi autosomno recesivno, odnosno kada se nađu dva roditelja nositelja albino gena- u 25% slučajeva njihovo dijete će biti albino, neovisno o rasi ili zemlji rođenja.
Nedostatak melanina u mrežnici na pozadini oka može dovesti do problema s vidom. Ti problemi mogu biti manji i prolazni poput osjetljivosti na previše svjetla, ali mogu postati i kronični poput kratkovidnosti ili dalekovidnosti. Postoji i mit da albino ljudi, poput albino miševa imaju crvene oči, ali to nije istina. Albino osobe najčešće imaju plave oči, iako to nije pravilo.
Kako je uloga melanina da štiti naše stanice od lošeg zračenja sunca, tako kod albino osoba izostaje ta zaštita. Većinom stanice koje pretrpe oštećenje od sunčanih zraka umiru same od sebe. Ponekad, ali rijetko dogodi se da oštećenje genetskog materijala u jezgri uzrokuje nastanak tumorske stanice koja zatim raste i pretvara se u rak kože. S druge strane osobe s albinizmom, značajno su u manjem riziku od razvoja melanoma pošto nemaju niti madeže!