Kukci možda nisu prva stvar koja vam padne na pamet kada razmišljate o zdravoj prehrani. No, oni se itekako mogu uklopiti u obrazac pravilne prehrane kao održiv i hranjiv izvor energije. Kukci su tradicionalni izvor hrane u mnogim zemljama diljem svijeta, toliko da su dio prehrambene kulture u čak 80 posto zemalja svijeta.

Međutim, u zapadnim društvima ideja o jedenju kukaca, odnosno entomofagiji, dočekana je sa skepticizmom i odbojnošću. To se postupno mijenja kako ljudi počinju prepoznavati potencijal kukaca kao održiv izvor bjelančevina i ostalih hranjivih tvari. Sukladno tome i Sveučilište u Zagrebu provelo je istraživanje o nutritivnoj vrijednosti kukaca i njihovom potencijalu kao izvoru hrane. Brašno od kukaca (skakavaca, crva brašnara i kućnih zrikavaca) je Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) odobrila kao prehrambene proizvode pa su i u Hrvatskoj dopušteni za prodaju.

Utjecaj na okoliš

Uzgoj kukaca zahtijeva manje hrane, vode i zemlje od uzgoja tradicionalne stoke poput goveda, svinja i kokoši. Prema Organizaciji Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO), potrebno je 2000 puta manje vode za proizvodnju jednog kilograma bjelančevina kukaca, nego za proizvodnju jednog kilograma govedine. Osim toga, kukci proizvode manje emisija stakleničkih plinova od tradicionalne stoke, što ih čini ekološki prihvatljivijom opcijom.

Također, kukci se mogu uzgajati na organskim otpadnim proizvodima, kao što su ostaci povrća, čime se smanjuje količina otpada koji završava na odlagalištima. Budući da se danas u svijetu baca gotovo 1/3 sve proizvedene hrane, činjenica da se potencijalan izvor štete za okoliš može pretvoriti u vrijedan izvor prehrane, vrlo je značajna.

Nutritivni sastav

U svijetu se konzumira više od 1. 600 vrsta kukaca, a njihova nutritivna vrijednost varirat će ovisno o svakoj vrsti, razvojnoj fazi, načinu pripreme i hrani kojom se hrane.

Prosječno možemo reći da su kukci bogat izvor bjelančevina, vitamina i minerala, a uz to imaju nisku kaloričnu vrijednost, svega 120 kcal na 100 g. Sadrže sve esencijalne aminokiseline koje su potrebne ljudskom tijelu, što ih čini potpunim izvorom bjelančevina. Studija objavljena u časopisu PLoS One otkrila je da neke vrste kukaca, poput cvrčaka i skakavaca, imaju udio bjelančevina čak do 75%. S druge strane, crveno meso sadrži oko pola te vrijednosti, a piletina oko 27 g na 100 g.

Udio masti varira ovisno o vrsti od 10 – 33%. Uglavnom se sastoje od nezasićenih masnih kiselina poput omega-3 i omega-6 masnih kiselina koje su važne za očuvanje zdravlja srca. Osim bjelančevina i zdravih masti, kukci su bogati mineralima. Ističu se željezom, cinkom, kalcijem, bakrom, fosforom, magnezijem i manganom i vitaminima – A, vitaminimae B1, B2, B6, B12, C, D, E i K. Većina jestivih kukaca ima sličan udio željeza kao govedina.

Također, neki kukci poput cvrčaka sadrže hitin koji ima izražena protuupalna svojstva i prebiotički učinak, odnosno pomaže u promicanju rasta korisnih bakterija u crijevima.

Kukci na jelovniku

Iako kukci u Hrvatskoj još nisu u masovnoj konzumaciji, raste interes za njihovim uključivanjem u modernu kuhinju. Neki restorani u Zagrebu i drugim gradovima počeli su eksperimentirati s upotrebom kukaca u jelima. Moguće je da će kukci u budućnosti postati sve češći dio hrvatske kulture prehrane.

Kako možete uključiti kukce u svoju prehranu?

Za početak počnite s proteinskim prahom kukaca kako bi otklonili vizualni aspekt i samim time i gađenje koje je ukorijenjeno u našu kulturu.

„Kad jedemo odrezak, ne zovemo ga „krava“ i više ne izgleda kao krava. Isto je s kukcima. Jedemo proteine kukaca, a ne cijele; nema nogu, krila ni antena. Jednom kada ljudi prijeđu tu početnu barijeru, više nije tako strašno jesti kukce“, navodi se na stranici RACV.

Evo nekoliko ideja kako uključiti proteinski prah kukaca u prehranu:

• Smoothie: Prah cvrčka može se dodati u smoothie za dodatno povećanje udjela bjelančevina. Također se može koristiti umjesto proteinskog praha u drugim receptima, kao što su palačinke ili muffini.
• Burger: Od proteinskog praha kukaca može se napraviti pljeskavica kao zamjena za govedinu u burgeru. U smjesu se mogu ubacit začini i drugi sastojci za dodatan okus.
• Energetske pločice s proteinima cvrčka: Kombinirajte prah proteina cvrčka sa zobi, orašastim plodovima, sjemenkama i suhim voćem kako biste napravili hranjivu i ukusnu energetsku pločicu. Jednostavno pomiješajte sastojke, stavite ih u posudu za pečenje i pecite dok ne postanu čvrsti.

Za one malo hrabrije i odvažnije, nudimo i nekoliko ideja za obrok s cijelim kukcima:

• Kao međuobrok („čips“): Pečeni cvrčci, crvi brašnari i skakavci mogu biti ukusan i hranjiv međuobrok. Mogu se začiniti začinima poput čilija u prahu, češnjaka u prahu ili dimljene paprike za dodatni okus.
• U salati: Pečeni cvrčci, crvi brašnari i skakavci mogu se dodati u salatu za dodatne bjelančevine i hrskavost. Mogu se koristiti umjesto krutona ili pomiješati s orašastim plodovima i sjemenkama za dodatnu teksturu.
•  U prženju: Kukci se mogu dodati u razna složena jela kao izvor bjelančevina. Mogu se prepržiti na tavi i ubaciti u wok, rižoto ili u dinstano povrće.

Trudnoća je za mnoge žene najljepše razdoblje u životu. Dok nestrpljivo iščekuju dolazak prinove, buduće majke trebaju posebno paziti na svoje zdravlje. Jedan od dijagnostičkih testova koje obavljaju u trudnoći je test oralnog opterećenja glukozom (OGTT) koji se izvodi između 22. i 24. tjedna. Pomoću spomenutog testa uspostavlja se dijagnoza gestacijskog dijabetesa-najčešćeg metaboličkog poremećaja u trudnoći.

Procjenjuje se da se kod 2 od 10 žena može razviti gestacijski dijabetes. Uvjeti koji povećavaju rizik su prekomjerna težina prije trudnoće, član obitelji koji boluje od dijabetesa, povišen šećer u prethodnim trudnoćama, povišen krvni tlak, trudnoća u dobi iznad 35 itd.

O ovoj sveprisutnoj bolesti razgovarali smo Davorkom Herman Mahečić dr. med.,  spec. interne medicine, subspec. endokrinologije i dijabetologije.

Što je gestacijski dijabetes?

Gestacijski dijabetes je vrsta šećerne bolesti koji se prvi puta javlja u trudnoći. I tu je važno razgraničiti radi li se o dijabetesu koji je postojao prije, ali ga nismo otkrili ili se radi o pravom gestacijskom dijabetesu. Zbog toga trudnice između 22. i 24. tjedna rade OGTT test. Pomoću tog testa želimo otkriti je li se pojavio dijabetes u trudnoći.

Naime, gestacijski dijabetes nema simptome. Pacijentice ne osjećaju tegobe, ali šećerna bolest može napraviti velike probleme u trudnoći, kasnije i za majku i dijete.

Koji su uzroci gestacijskog dijabetesa?

Teško ih je pronaći! Više čimbenika utječe na pojavu gestacijskog dijabetesa. Jedan od njih je genetika, a drugi čimbenik je stil života. Hrvati su druga najdeblja nacija u Europi. Slijedom toga, nezdrava prehrana, nedovoljno fizičke aktivnosti i stres, neki su od okidača za gestacijski dijabetes.

Kako to utječe na dijete? 

Češći carski rezovi, povećana porođajna masa dojenčadi i zaprimanje djeteta u intenzivne pogone nakon poroda neke su od posljedica gestacijskog dijabetesa. Međutim, ono što je meni kao dijabetologu najgore jest da ta djeca u sebi nose povećan rizik od razvoja dijabetesa.

Što biste savjetovali trudnicama s gestacijskim dijabetesom?

Savjetovala bih im da se drže preporuka. Danas imamo strukturirane prehrane i većina naših pacijentica će uspjeti držati dijabetes pod kontrolom isključivo pridržavanjem preporuka što se toga tiče. Edukaciju o šećernoj bolesti u trudnoći treba shvatiti ozbiljno, pratiti razinu šećera i pristupiti svemu tome odgovorno računajući da ljudi s dijabetesom žive cijeli ili dio života, a gestacijski dijabetes traje svega nekoliko mjeseci. Posebice kada je naglasak na brizi o vlastitom djetetu.

Može li se prevenirati dijabetes u trudnoći?

Sigurno da može, barem djelomično jer određenu ulogu igra genetika. Zdrav život i fizička aktivnost dobar su temelj za prevenciju. Svakako treba imati na umu da kada je hrana u pitanju, možemo biti zahvalni na domaćoj kuhinji. Dalmatinska kuhinja je jedna od najzdravijih na svijetu i pri tome ne mislim na popularno zvanu „mediteranska“. Umjesto da izmišljamo pomodne stvari, samo se trebamo sjetiti kako su jele naše bake i što su nam kuhale.

Radite u Zavodu za humanu reprodukciju u Klinici za ženske bolesti i porode (Petrova). U usporedbi s ostalim europskim zemljama, možemo li reći da je skrb o trudnicama s dijabetesom u Hrvatskoj na zadovoljavajućem nivou?

Sigurno, ako ne i bolja! U Petrovoj imam referentni centar za gestacijski dijabetes i te žene se zaista dobro i temeljito prate što je izuzetno važno jer se radi o bolesti koja nosi ogroman rizik. Pri tome ne pričam samo o komplikacijama koje se mogu dogoditi u trudnoći i povećanoj porođajnoj masi dojenčadi, već o tome da žena prenosi taj genetski materijal i poruku razvoja dijabetesa na dijete. To je ono što je problem.

Ono čega se najviše bojim je da gubimo pacijentice nakon trudnoće. Mislim da nema motiviranije pacijentice od trudnice koja želi sve najbolje za svoje dijete. Ali kada trudnoća završi, taj tip skrbi u neku ruku nestane jer ginekolozi više nisu toliko involvirani. I žene se nakon toga više brinu za dijete nego sebe. Oko 70 posto tih pacijentica će u idućih 20 do 30 godina razviti neki oblik dijabetesa. Stoga je moj fokus zadržati te žene i objasniti im da rizik postoji!

Više pročitajte u našem časopisu MedSpot.

Prelistajte časopis