Bacanje hrane veliki je globalni problem. Hrvatskoj godišnje svaki stanovnik baci 71 kilogram hrane. Razlozi su razni: kupnja previše namirnica, kuhanje prevelikih količina jela ili pogrešno skladištenje zbog čega se hrana ranije pokvari.Kako bi smanjili količinu otpada od ostataka hrane, a time i financijski trošak potrebno je promijeniti navike. No, navike se ne stvaraju preko noći, stoga je nepotrebno odjednom odlučiti potpuno preokrenuti dosadašnji obrazac ponašanja s hranom. Već uvođenje jedne, male promjene u jednom mjesecu, kao što je zbrinjavanje ostataka voća, donijet će mnoge dobrobiti za vaše kućanstvo, uštedu novaca, zaštitu okoliša, kao i pomak ka zdravijim prehrambenim navikama.
Okvirno planiranje barem glavnih obroka u tjednu, olakšava tjednu kupovinu, umanjuje svakodnevne odlaske u trgovinu samo po nešto čega ste se sjetili da bi vam trebalo za ručak. Planiranje također umanjuje vjerojatnost za konzumacijom gotovih ili brzih obroka jer ćete sve potrebne namirnice imati kod kuće.
Kako bi imali uvid u stanje u hladnjaku i smočnici, potrebno je pametnije kupovati i izbjeći gomilanje nepotrebnih namirnica. Za početak, nužno je na tjednoj razini:
Nakon što sastavite listu, pregledajte što već imate kod kuće ili što bi s liste mogli izmijeniti na popisu kako ne bi nepotrebno kupovali, pogotovo ako se radi o kvarljivim namirnicama.
Nakon tjednog odlaska u trgovinu i na tržnicu, vrlo je bitno pravilno skladištiti svježe namirnice kao što su voće, povrće, meso i mliječni proizvodi. Najbrže rješenje u tom trenutku je samo sve iz vrećice potrpati u hladnjak i na police. No, kako bi maksimalno iskoristili rok trajanja svakog proizvoda potrebno ih je uskladištiti na odgovarajući način.
Došao je kraj tjedna, konzumirali ste namirnice otprilike onako kako ste planirali. No, naravno bilo je iznimaka i na kraju tjedna ostalo je nešto od svježih namirnica ili kuhanih obroka.
Ako vam je ostalo previše limuna koje neće stići potrošiti prije nego što istrune, ocijedite ga i smrznite u kalupima za led. Tako ćete uvijek imati limunadu spremnu za jednu minutu.
Nema potrebe za bacanjem starijeg povrća. Od odstajalog povrća možete napraviti povrtni temeljac. U tu svrhu možete iskoristiti i oštećene dijelove, koru ili ostatke koje bi bacili nakon guljenja povrća. Preostalo povrće možete iskoristiti za kuhanje nedjeljnog ručka ili zamrznuti u više manjih porcija. Zimnica je također jedna od mogućnosti. Time ste uspješno izbjegli nepotrebno bacanje hrane i dobili ukusne obroke.
Od starog kruha možete napraviti krutone, bruskete i sl. Narežite ga na kockice, tostirajte i začinite po želji. Također, možete ga iskoristiti kao sastojak u španjolskoj hladnoj juhi od rajčice, odnosno gazpachu (recept u nastavku). Višak kruha možete i zamrznuti.
Na kraju tjedna pregledajte što sve imate u hladnjaku i izvadite sve što je pri kraju svježine ili pred istekom roka. Stavite sve namirnice zajedno na radnu površinu i sigurno će vam pasti na pamet neka ideja što bi od njih mogli skuhati, a ako ne, upišite u tražilicu namirnice koje imate pred sobom te potražite recept koji vam se sviđa.
Možda će to biti: nekoliko plodova različitog povrća, sir kojem rok ističe za 2 dana, a uz to još imate nešto pečene piletine koju ste zajedno s mlincima imali za ručak prethodni dan
Time ste dobili kvalitetan obrok i ujedno iskoristili namirnice koje, da niste u tom trenu izvadili i vidjeli da je krajnje vrijeme da se upotrijebe, vjerojatno bi morali baciti. Bitno je da prije svakog većeg odlaska u kupovinu iskoristite sve svježe što u tom trenu imate u hladnjaku. Iskoristite ili pravilno uskladištite kako bi moglo dulje stajati (smrzavanje, fermentiranje, kiseljenje..).
Na društvenim mrežama često nailazimo na promoviranje nerealnog izgleda kao lako ostvarivog uz par magičnih sastojaka i vježbi. Da navedeno može biti opasno za pojedinca posvjedočila nam je Mateja Klemenčić Klicper.
U svojoj knjizi Fitness i napolitanke otvorila je dušu i detaljno opisala borbu s poremećajem hranjenja. No, nije stala samo na tome. Naime, Mateja stoji i iza edukativnog online programa i istoimenog Instagram profila gdje govori o temama odnosa s hranom, fitnessom i vlastitim tijelom s naglaskom na balans i ljubav prema sebi.
Više pogledajte u videu:
Pokrenula si blog i Instagram profil pod nazivom Fitness i napolitanke na kojem zagovaraš pozitivan stav prema hrani.
Potaknulo me je osobno iskustvo. Dok sam se borila s poremećajem hranjenja osjećala sam se jako usamljeno u svemu tome. Iza tog poremećaja leži puno srama i kad kroz to prolaziš sam, sram raste još više. Također je bilo malo dostupnih informacija i ujedno puno kontradiktornosti. Baš zato ne želim da netko kroz to prolazi na način kao što sam ja.
Konstantno sam guglala sve te stvari, ali nikako nisam mogla pronaći uzrok svoje patnje, kao ni rješenje. Stoga želim da osobe koje su u sličnoj situaciji, sve bitne informacije, pronađu na mom profilu i vide da je izlazak iz toga svega apsolutno moguć.
Kakve su reakcije pratitelja?
Reakcije na Instagram profil, kao i knjigu su jako pozitivne. Dobivam i povratne reakcije ljudi koji kažu da su se prepoznali u mojoj priči i nakon toga potražili stručnu pomoć. Zahvaljujući tomu vide da nisu sami i da to kroz što prolaze nije nešto što bi trebalo biti pojam normalnog života.
Na društvenim mrežama, pored tvog profila koji nam šalje dobru poruku, imamo niz fotošopiranih slika i nerealnih trendova. Iz tvoje perspektive koliko to može biti opasno za pojedinca?
Sve ovisi o pojedincu, ali za nekog tko nema izrađen osjećaj samopouzdanja i samopoštovanja može biti jako opasno. Vrlo je lako skliznuti u taj obrazac, odnosno da osoba procjenjuje svoju vrijednost kroz društvene mreže. Na društvenim mrežama vlada dojam da su svi sretniji od nas. Kada još i povežemo određen izgled tijela vrlo je lako zaključiti da i mi moramo doći do te forme da bi bili sretni.
I sama si otvoreno progovorila o borbi s poremećajem hranjenja.
Kod mene je sve krenulo kao kombinacija različitih faktora. Imala sam nedostatak samopouzdanja i viziju da ću biti sretnija ako budem mršavija. Sve je krenulo nevinom odlukom da ću malo pripaziti na prehranu i početi vježbati. I tako sam počela jesti sve manje.
Ubrzo je sve postalo zabranjeno. Također sam jako zavoljela vježbanje i nisam si dopuštala preskakanje treninga, čak i kada sam bila fizički iscrpljena.
Kome si se obratila za pomoć i kako je izgledao proces izlječenja?
Centar za poremećaje hranjenja Bea mi je osigurao nutricionističku, grupnu podršku i individualnu psihoterapiju. Kod mene je taj proces trajao gotovo tri godine. Svima koji se bore s poremećajem hranjenja savjetovala bih kombinaciju rada s nutricionistom koji je specijaliziran za to i psihoterapiju.
Sva pravila o prehrani i vježbanju koja sam stvorila u svojoj glavi sam koristila iz krivih namjera. Danas je sve puno lakše jer sam radila na tome da zavolim sebe.
Kako sada definiraš zdrav odnos prema hrani?
Nije samo stvar u tome da jedemo zdravu i nutritivno bogatu hranu, već i kakve misli imamo o hrani, bez obzira na to bila ona zdrava ili ne. Zdrav odnos prema hrani je biti oslobođen negativnih misli koje izazivaju strah, nervozu ili krivnju. Cilj je jesti ono što zaista želiš u određenom trenutku bez krivnje i straha. Bitno je jesti u skladu s potrebama svoga tijela i to ne mora biti ono što nam društvo nalaže.
Na društvenim mrežama pokrenula si pravi trend „usporedivitis“. O čemu se tu točno radi?
Definirala bih to kao jednu od bolesti modernog doba. Društvene mreže potiču uspoređivanje do te mjere da mislimo da su drugi bolji i vrjedniji. Samoprihvaćanje je najbolji lijek i to mogu reći iz svog iskustva. Svoje tijelo sada prihvaćam u svim fazama. Iako često možemo naići na savjete da se prestanemo uspoređivati, smatram da je sasvim u redu uspoređivati se. Svi smo različiti i normalno je da se uspoređujemo.
O tome pišeš i u knjizi Fitnes i napolitanke. Kome je knjiga namijenjena i što možemo naučiti iz nje?
Knjiga je namijenjena svima, posebno onima koji su u određenoj fazi života osjetili nezadovoljstvo izgledom svog tijela Drago mi je čuti da knjigu čitaju i stručnjaci. Mislim da je to dobar način da bolje razumiju svoje klijente.
Glavna poruka knjige je da fitness i napolitanke zaista idu zajedno. Dakle, balans u životu, ali i činjenica da svoje mentalno zdravlje ne trebamo zapostavljati zbog fizičkog izgleda. Jedna od poruka knjige je da život nije savršen i nakon oporavka od poremećaja hranjenja. To treba prihvatiti.
Možemo li očekivati još ovakvih korisnih štiva?
Stvarno se nadam da će knjiga dobiti nastavak i svakodnevno radim neke bilješke. U planu mi je dječja slikovnica na temu pozitivne slike o svom tijelu. Ta slikovnica bi bila protuteža sadržaja kojeg viđamo na društvenim mrežama kako bi djeca od najranije dobi uspješno gradila samopoštovanje i uvidjeli da je različitost sasvim normalna.
Još dobrih priča pronađite ovdje.