Svjetski dan srca obilježava se 29. rujna. Ove godine globalna kampanja provodi se pod sloganom „Koristi 🖤 za svako 🖤“. Srce je najvažniji mišićni organ u čovjekovom organizmu, a povodom toga naš dr. Nikola odgovorio je na šest zanimljivih mitova.

1. Žensko srce kuca brže od muškog!

Srećom, uvijek se nađu neka istraživanja koja iscrpno prate ljudsko tijelo pa znamo da je prosjek srčanog ritma kod muškaraca 70-72 otkucaja/min dok je za žene taj broj nešto viši pri 78-82. Razlika proizlazi iz veličine srca koja je u ženskom spolu manja pa srce mora brže pumpati da bi ispumpalo istu količinu krvi.

2. Većina srčanih udara događa se na ponedjeljak.

Iako se većina, odnosno više od pola svih infarkta ne dogodi ponedjeljkom, taj dan u tjednu je ipak najrizičniji za srčani udar! Naime, istraživanje je pokazalo da u cijeloj populaciji postoji porast infarkta ponedjeljkom. Međutim, kada se populacija razdvojila na radnu i neradnu primijećeno je da je ta razlika prisutna samo kod radnika, sugerirajući da je ključ vjerojatno u stresu prilikom povratka na posao nakon odmornog vikenda.

3. Smijeh je dobar za srce.

Osmijeh, čak i neiskren, snižava brzinu otkucaja srca, no ne postoji studija koja pokazuje da je ukupan efekt na zdravlje srca pozitivan. Iako ne znamo hoće li osmijeh pomoći zdravlju vašeg srca, znamo da su psihička stanja stresa, anksioznosti i depresije povezane s povišenim razinama srčanih bolesti.

4.  Karcinom srca je rijetkost.

Karcinomi su zloćudne tumorske bolesti nastale iz epitelnih stanica i općenito su rijetki. Epitelne stanice u srcu i žilama su drugačije te ne stvaraju karcinome već sarkome. Angiosarkomi, zloćudni tumori krvnih žila su rijetki, a angiosarkomi unutar srca su tolika rijetkost da neki kardiolozi provedu cijeli radni vijek bez da ih vide. Dobroćudni tumori srca poput miksoma nešto su češći, ali rijetko zahtijevaju kirurško odstranjenje jer rjeđe uzrokuju simptome.

5. Pas može pomoći sniziti rizik od razvijanja bolesti srca.

Kao što smo već rekli niže razine stresa djeluju protektivno na srce. Psi, kao i socijalni kontakt štite od stresa te tako sprječavaju srčane bolesti. Pored psihičke podrške, psi također tjeraju vlasnike na redovnu tjelovježbu putem zajedničkih šetnji što je dobra preventiva za bolesti poput demencije i oboljenja krvnih žila.

6. Muško srce je teže od ženskog.

Srce služi da bi pumpalo krv kroz naše tijelo. Manji ljudi imaju manje krvi pa i manja srca. Dječja srca su najmanja te kako odrastaju, njihova srca rastu. Žene su u prosjeku malo niže i lakše od muškaraca, stoga imaju i manja srca. Ta razlika je još izraženija ako uspoređujemo sportaše i sjedeću populaciju gdje razlike u veličini mogu biti i preko 100%.

S ciljem pružanja pomoći i povećanja kvalitete života osoba s invaliditetom kao i djece s teškoćama u razvoju, na Štefanovcu se smjestio jedinstveni Centar za rehabilitaciju Silver čiji djelatnici i volonteri marljivo rade na tome da njihovi psi postanu pravi pomagači. Zahvaljujući školovanju kroz koje prolaze, psi zaista postaju najbolji čovjekov prijatelj. Tatjana Ličina, voditeljica Odjela za psihosocijalnu rehabilitaciju i ranu intervenciju CZRS-a i Jeniffer Ceia, voditeljica odjela za školovanje i dodjelu pasa pomagača i terapijskih pasa otkrile su nam sve detalje o programima centra, reakcijama korisnika i socijalizaciji pasa.

Koje sve programe Centar provodi?

Centar za rehabilitaciju Silver provodi programe rehabilitacije osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju. Specifičan je po tome što u naše programe uključujemo pse pomagače i terapijske pse. To su programi orijentacije i kretanja za slijepe osobe, program tehnike štapa kao baza kretanja, zatim dodjela psa vodiča i psa pomagača za djecu s teškoćama u razvoju, dakle različite teškoće od poremećaja iz spektra autizma, cerebralne paralize itd.

Tu su i terapijski psi za stručnjake koji rade s djecom ili odraslim osobama u institucijama. Također, imamo program poludnevnog boravka za osobe s višestrukim teškoćama i program aktivnosti svakodnevnog života. To su programi koje pružamo korisnicima, a pored toga imamo programe i koji se vežu uz pse. To je program uzgoja socijalizacije, školovanja i dodjele psa.

Kako izgleda školovanje pasa? 

To sve ovisi o tome kakav je pas. Primjerice školovanje psa vodiča traje oko četiri mjeseca, a terapijskog psa oko tri mjeseca. Treba imati na umu da su zadaci psa vodiča i terapijskog psa potpuno drugačiji.

Pas vodič gleda umjesto svog korisnika i pazi na to da osoba drži smjer kretanja. Važno je da pas ima dobru inicijativu u tom slučaju. Za pse pomagače za djecu su aktivnosti drugačije. Uključuju igre sa psima gdje će dijete raditi one stvari koje bi trebali uvježbavati. Primjerice, dijete kroz bacanje loptice psu vježba strpljenje, koordinaciju itd. Kod pasa pomagača za osobe koje imaju poteškoće u kretanju, većina toga bazira se na donošenju stvari. Pas pomagač može otvarati ladice, donositi stvari, paliti gasiti svjetla itd. Glavni cilj je da olakša život osobi.

Koliko ljudi sudjeluje u procesu školovanja psa?

Imamo 30 zaposlenih osoba i oko 80 volontera. To su većinom obitelji kod kojih su psi na socijalizaciji. Od uzgoja do trenutka kad dođe do korisnika prođe otprilike dvije godine.

Ono što je jednako za sve pse je proces socijalizacije gdje ih učimo osnovama adekvatnog ponašanja. Poanta socijalizacije je da dobijemo psa koji se privikava na život u gradu (odlazak u javni prijevoz, gužve i sl.). Iako se radi pasmini (labrador retriver) koja je stvarno orijentirana na čovjeka, ne završe svi proces socijalizacije niti školovanja, a neki pak dođu skroz do onog dijela spajanja s korisnikom.

Jeste li posvjedočili nekim emotivnim trenucima između socijalizatora i psa?

Psi provedu 16 mjeseci sa svojim socijalizatorima, a dosta njih se odluči na ponovnu socijalizaciju. Kada dođe do upoznavanja između volontera i korisnika, tada vidite svrhu svega. Socijalizatori su u tom trenutku ponosni na psa. To je kao da gledate dijete kako kreće u školu. Svi koji su zainteresirani mogu se prijaviti putem linka na našoj web stranici gdje mogu provjeriti ispunjavaju li sve uvjete.

Koliko često imate štence i koliki je radni vijek psa?

O tome ovisi puno faktora. Cilj nam je kod pasa dobiti radne karakteristike. Dakle, bitan je karakter i zdravstveni dio. Kod labradora je bitno da imaju čiste kukove, srce i oči. Psi koji ne završe kao vodiči ili pomagači, najčešće imaju ili zdravstveni problem ili ne odgovaraju karakterno zadaći koju bi trebali obavljati. U prosjeku rade sedam godina. Jednom godišnje kontroliramo korisnike kod kojih je pas kako bi provjerili je li sve u redu te damo određene preporuke. Kada pas ode u mirovinu, on više nema oznaku da radi kao vodič ili pomagač te postaje obični kućni ljubimac. Obično ponudimo korisniku da pas ostane kod njega. Ako iz nekog razloga to nije moguće, tada ga pokušavamo udomiti.

Koliko se često ljudi javljaju s interesom za psom vodičem ili pomagačem?

Pas zahtjeva veliku brigu, uz to dolaze i određeni troškovi. Trenutno imamo najviše interesa za pse pomagače jer se u to uključuje cijela obitelj.

Mislite li da program ima svoju funkciju s obzirom na povratne reakcije?

Korisnicima se jako mijenja kvaliteta života, osobe postaju aktivnije i uključene u lokalnu zajednicu. Primjerice, kada ljudi vide osobu sa štapom neće mu prići samo tako, dok kada vide psa tu postoji više želje za komunikacijom. Pas je na neki način komunikacijski most između korisnika i prolaznika. Ono što je za korisnike važno jest da moraju biti spremni na suživot s psom i željeti to. Iako su od velike pomoći, treba se pripremiti na to da će i pas tu i tamo napraviti psinu. Što se tiče čekanja na psa, taj proces nema određeni „timeline“. Uvijek nam je cilj pronaći psa koji karakteristikama odgovara korisniku. Zna se dogoditi da korisnici tijekom procesa čekanja odustanu kada shvate o kakvoj se odgovornosti radi.