Što je ADHD?

Poremećaj pažnje s hiperaktivnošću (eng. attention deficit/hyperactivity disorder, ADHD) jedan je od najčešćih neurorazvojnih poremećaja u djetinjstvu. ADHD kod djece se javlja dosta često, procijenjuje se kako se s njime suočava oko 6% školske djece u populaciji.

O ADHD-u kod djece razgovarale su dvije iskusne stručnjakinje u ovom području: specijalistkinja psihijatrije i subspecijalistkinja dječje i adolescentne psihijatrije, voditeljica Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju u KBC-u Rijeka, izv. prof. prim. dr. sc. Daniela Petrić, dr. med. te psihologinja dr. sc. Snježana Sekušak-Galešev, prof., iz Psihološkog centra Sekušak-Galešev, ujedno i dekanica Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (2017.-2021.).

Nestašluk ili ADHD?

Djeca s ADHD-om pokazuju simptome u sljedeće tri skupine:

1. Hiperaktivnost
2. Smetnje pažnje i koncentracije
3. Impulzivnost

Ponekad se, u blažim slučajevima, navedeni simptomi zamjenjuju za nestašluk. No, važna razlika je u tome što nestašna djeca postaju s vremenom zrelija, dok simptomi koje nosi ADHD odrastanjem mogu postati sve intenzivniji. Simptomi ADHD-a ometaju svakodnevno funkcioniranje djeteta i njegove okoline. Primjerice, pojavnost simptoma ometa održavanje nastave ili utječe na školski uspjeh djeteta.

Podizanjem svijesti o ADHD-u, lakše se i ranije prepoznaju djeca kojima je potrebna pomoć, ističe subspecijalistkinja dječje i adolescentne psihijatrije izv. prof. prim. dr. sc. Daniela Petrić, dr.med.

Dijagnostika

Djeca s ADHD-om mogu razviti lošu sliku o sebi, imati sniženo samopouzdanje, narušenu kvalitetu života. Dugoročno, mogu se razviti i teškoće mentalnog zdravlja.

Simptome povezane s ADHD-om, u određenim razvojnim fazama doživljavaju mnoga djeca. Primjerice, teškoće usmjeravanja i zadržavanja pažnje, vrpoljenje i nemir te impulzivnost. Kod većine djece, pojavnost ovih simptoma povezana je s razvojnom fazom. U slučaju ADHD-a, simptomi su prisutni bez obzira na razvojnu fazu, a odrastanjem se mogu intenzivirati i mijenjati.

Kome se javiti?

Prvi kojima se roditelji i skrbnici mogu obratiti za pomoć su liječnici u primarnoj zdravstvenoj zaštiti (specijalisti pedijatrije i/ili obiteljske medicine), specijalisti školske medicine te stručne službe u odgojnim i obrazovnim ustanovama (psiholozi, pedagozi, logopedi, itd.).

Sljedeći korak je psihologijsko testiranje, koje obavljaju klinički psiholozi u specijaliziranim ustanovama, a nakon njih slijedi obrada kod specijalista psihijatrije, s uskom specijalizacijom dječje i adolescentne psihijatrije. Po potrebi se mogu uključiti i neuropedijatri, logopedi, edukacijski rehabilitatori te ostali relevantni stručnjaci.

Važan je multidisciplinaran pristup i timski rad, pogotovo kod djece školske dobi, kojoj je potreban individualizirani pristup, ističe dr. sc. Snježana Sekušak-Galešev, prof. psiholgije.

Liječenje ADHD-a u dječjoj dobi

U tretmanu je vrlo važna i suradnja roditelja, dodaje dr. Petrić. Prihvaćanje da dijete ima ADHD nije jednostavno, no roditeljsko razumijevanje i dosljednost su presudni za uspješno liječenje.

Liječenje prvenstveno uključuje prilagodbu školskog pristupa te odgojne intervencije u kućanstvu. Dijelu djece potrebno je uvođenje lijekova, kojima se intenzitet simptoma značajno ublažava. Dodatno se preporučuje uključivanje samog djeteta, ali i roditelja, u psihoterapijski proces, individualni ili grupni.

Poslušajte i o ADHD-u u odrasloj dobi te poslušajte iskustvo odrasle osobe s ADHD-om!