U moru reklama koje obećavaju „zdravu probavu“, lako je zbuniti se među pojmovima kao što su probiotici, prebiotici i sinbiotici. Iako svi ovi pojmovi zvuče slično, njihov učinak na naše tijelo, osobito u kontekstu crijevne mikrobiote, vrlo je različit. Za razumijevanje njihove uloge potrebno je pojasniti što svaki od tih pojmova znači i kako oni utječu na naše zdravlje.
Probiotici su živi mikroorganizmi, obično bakterije, koje se unose kroz prehranu. Najčešće je to u obliku kapsula, tableta ili fermentiranih proizvoda poput jogurta i kefira. Njihova glavna funkcija je podržati ravnotežu crijevne mikrobiote, odnosno skupinu mikroorganizama, uključujući bakterije, gljivice i viruse, koji nastanjuju ljudski probavni sustav. Ovi mikroorganizmi imaju ključnu ulogu u probavi hrane, proizvodnji vitamina, modifikaciji imunosnog odgovora, pa čak i zaštiti od patogenih bakterija koje mogu uzrokovati infekcije. Najpoznatiji sojevi probiotika, poput Lactobacillus i Bifidobacterium, mogu pomoći u održavanju zdravlja crijeva, regulirati prolazak hrane kroz probavni sustav i smanjiti simptome poput nadutosti, proljeva i zatvora.
Prebiotici, s druge strane, nisu živi organizmi, već su to posebna vlakna koja ljudski organizam ne može probaviti. Ta vlakna služe kao hrana za korisne bakterije koje nastanjuju crijeva. Prebiotici, poput inulina i frukto-oligosaharida, prirodno se nalaze u namirnicama poput luka, češnjaka, banana, zobi i šparoga. Oni stimuliraju rast i aktivnost zdravih bakterija, čime doprinosimo održavanju ravnoteže mikrobiote i zdravlju crijeva. Konzumacija prebiotika može također pomoći u smanjenju simptoma probavnih smetnji, uključujući nadutost i promjene u pražnjenju crijeva.
Sinbiotici su proizvodi koji kombiniraju probiotike i prebiotike u jednom. Ova kombinacija omogućava ne samo unos korisnih bakterija, već i pružanje hrane koja im je potrebna za optimalno preživljavanje i djelovanje u crijevima. Sinbiotici mogu biti korisni jer omogućuju bolju kolonizaciju crijeva korisnim mikroorganizmima. Ovo je osobito u situacijama kada je mikrobiota narušena, primjerice nakon uzimanja antibiotika ili u slučajevima kroničnih probavnih problema.
Naša crijeva nisu samo „kanal za probavu hrane“, već imaju dubok utjecaj na cijeli organizam, uključujući imunitet, raspoloženje, pa čak i kvalitetu sna. Zdravlje crijevne mikrobiote povezano je s mnogim aspektima općeg zdravlja, uključujući prevenciju autoimunih bolesti, metaboličkog sindroma i psihičkih poremećaja poput depresije i anksioznosti. Ravnoteža crijevne mikrobiote također igra ključnu ulogu u sprječavanju ili ublažavanju simptoma poput sindroma iritabilnog crijeva, proljeva, zatvora i nadutosti.
Ipak, važno je naglasiti da nisu svi probiotici isti. Različiti sojevi bakterija mogu imati različite učinke na zdravlje. Stoga je bitno odabrati onaj soj koji najbolje odgovara specifičnim potrebama organizma. Kod kroničnih tegoba ili ozbiljnijih probavnih smetnji, preporučuje se konzultacija s liječnikom ili ljekarnikom prije nego što se odlučite na uzimanje probiotika, prebiotika ili sinbiotika. Time ćete osigurati da odabrani proizvod bude učinkovit i siguran za vašu specifičnu situaciju.
Cijepljenje je ključni alat u sprječavanju širenja zaraznih bolesti te se smatra jednim od najvažnijih postignuća suvremene medicine. S ciljem podizanja svijesti o navedenome, posljednji tjedan u travnju obilježava se Svjetski tjedan cijepljenja.
Obično sadrže jedan ili više antigena, a za stabilnost i učinkovitost zaduženi su sljedeći sastojci:
U nekim lijekovima mogu biti prisutne i druge tvari u tragovima koje se koriste u proizvodnom postupku. To je primjerice ovalbumin (protein koji se nalazi u jajima) ili neomicin (antibiotik). Ako postoji mogućnost da te tvari izazovu reakciju u osjetljivih ili alergičnih pojedinaca, njihova se prisutnost navodi u informacijama koje se daju zdravstvenim radnicima i pacijentima. Za sigurnost svih tih sastojaka brinu rigorozna regulatorna tijela i protokoli.
Cjepiva koja se baziraju na proteinima sadrže fragmente virusa ili bakterija koji nisu štetni, već potiču imunološki sustav da prepozna stvarnu prijetnju i aktivira se u borbi protiv nje. Već dugi niz godina primjenjuju se cjepiva poput onih protiv gripe, tetanusa i hripavca koja se temelje na ovom principu.
Laboratorijski proizvedeni proteini u ovim cjepivima samo potiču imunološki odgovor, ali ne uzrokuju infekciju ili bolest. Često se koriste i adjuvansi, tvari koje pojačavaju imunološki odgovor na cjepivo i poboljšavaju njegovu učinkovitost.
Cjepiva na osnovi mRNA i virusnih vektora sadrže genetske upute za ljudske stanice kako da proizvedu specifični antigen. Te upute se dostavljaju na dva načina: putem molekula poznatih kao messenger RNA (mRNA) ili putem bezopasnog virusa koji nosi genetske informacije.
Kada se osoba cijepi jednom od ovih vrsta cjepiva, njezine stanice interpretiraju te genetske upute i proizvode antigenski protein. Taj protein identificira imunološki sustav kao strano tijelo, potičući aktivaciju imunoloških stanica i proizvodnju protutijela.
Svi smo se barem jednom upitali zašto je važno cijepljenje. Povodom Svjetskog tjedna cijepljenja, naš dr. Nikola donosi nekoliko važnih činjenica o cijepljenju.
Cjepiva se temelje na znanstvenim istraživanjima i rigoroznim sigurnosnim standardima. Sva cjepiva prolaze kroz temeljita ispitivanja i odobravaju ih relevantne zdravstvene agencije prije nego što se stave na tržište. Moderna cjepiva su sigurna i učinkovita, te pružaju zaštitu od ozbiljnih bolesti.
Jedna od najvažnijih svrha cijepljenja je postizanje „imuniteta stada“. To znači da što veći broj ljudi u populaciji bude cijepljen, to je manja vjerojatnost širenja zaraznih bolesti.
Redovito cijepljenje djece osigurava da su zaštićeni od ozbiljnih bolesti poput ospica, rubele, zaušnjaka, difterije, tetanusa, pertusisa i hepatitisa B. Cijepljenje štiti ne samo dijete koje je cijepljeno, već i ostalu djecu u školi i vrtiću te zajednicu u cjelini.
Zarazne bolesti mogu povećati rizik od komplikacija, hospitalizacije i smrtnosti kod rizičnih skupina. Cijepljenje pruža dodatnu zaštitu tim ranjivim skupinama, čime se smanjuje njihov rizik od infekcija i poboljšava njihovo zdravlje i dobrobit.
Cijepljenjem ne štitimo samo sebi, već i druge oko nas. To je posebno važno u slučaju zaraznih bolesti s visokom stopom širenja, gdje cijepljenje igra ključnu ulogu u suzbijanju pandemije i postizanju kolektivnog imuniteta.