Cijepljenje je ključni alat u sprječavanju širenja zaraznih bolesti te se smatra jednim od najvažnijih postignuća suvremene medicine. S ciljem podizanja svijesti o navedenome, posljednji tjedan u travnju obilježava se Svjetski tjedan cijepljenja.
Obično sadrže jedan ili više antigena, a za stabilnost i učinkovitost zaduženi su sljedeći sastojci:
U nekim lijekovima mogu biti prisutne i druge tvari u tragovima koje se koriste u proizvodnom postupku. To je primjerice ovalbumin (protein koji se nalazi u jajima) ili neomicin (antibiotik). Ako postoji mogućnost da te tvari izazovu reakciju u osjetljivih ili alergičnih pojedinaca, njihova se prisutnost navodi u informacijama koje se daju zdravstvenim radnicima i pacijentima. Za sigurnost svih tih sastojaka brinu rigorozna regulatorna tijela i protokoli.
Cjepiva koja se baziraju na proteinima sadrže fragmente virusa ili bakterija koji nisu štetni, već potiču imunološki sustav da prepozna stvarnu prijetnju i aktivira se u borbi protiv nje. Već dugi niz godina primjenjuju se cjepiva poput onih protiv gripe, tetanusa i hripavca koja se temelje na ovom principu.
Laboratorijski proizvedeni proteini u ovim cjepivima samo potiču imunološki odgovor, ali ne uzrokuju infekciju ili bolest. Često se koriste i adjuvansi, tvari koje pojačavaju imunološki odgovor na cjepivo i poboljšavaju njegovu učinkovitost.
Cjepiva na osnovi mRNA i virusnih vektora sadrže genetske upute za ljudske stanice kako da proizvedu specifični antigen. Te upute se dostavljaju na dva načina: putem molekula poznatih kao messenger RNA (mRNA) ili putem bezopasnog virusa koji nosi genetske informacije.
Kada se osoba cijepi jednom od ovih vrsta cjepiva, njezine stanice interpretiraju te genetske upute i proizvode antigenski protein. Taj protein identificira imunološki sustav kao strano tijelo, potičući aktivaciju imunoloških stanica i proizvodnju protutijela.
Svi smo se barem jednom upitali zašto je važno cijepljenje. Povodom Svjetskog tjedna cijepljenja, naš dr. Nikola donosi nekoliko važnih činjenica o cijepljenju.
Cjepiva se temelje na znanstvenim istraživanjima i rigoroznim sigurnosnim standardima. Sva cjepiva prolaze kroz temeljita ispitivanja i odobravaju ih relevantne zdravstvene agencije prije nego što se stave na tržište. Moderna cjepiva su sigurna i učinkovita, te pružaju zaštitu od ozbiljnih bolesti.
Jedna od najvažnijih svrha cijepljenja je postizanje „imuniteta stada“. To znači da što veći broj ljudi u populaciji bude cijepljen, to je manja vjerojatnost širenja zaraznih bolesti.
Redovito cijepljenje djece osigurava da su zaštićeni od ozbiljnih bolesti poput ospica, rubele, zaušnjaka, difterije, tetanusa, pertusisa i hepatitisa B. Cijepljenje štiti ne samo dijete koje je cijepljeno, već i ostalu djecu u školi i vrtiću te zajednicu u cjelini.
Zarazne bolesti mogu povećati rizik od komplikacija, hospitalizacije i smrtnosti kod rizičnih skupina. Cijepljenje pruža dodatnu zaštitu tim ranjivim skupinama, čime se smanjuje njihov rizik od infekcija i poboljšava njihovo zdravlje i dobrobit.
Cijepljenjem ne štitimo samo sebi, već i druge oko nas. To je posebno važno u slučaju zaraznih bolesti s visokom stopom širenja, gdje cijepljenje igra ključnu ulogu u suzbijanju pandemije i postizanju kolektivnog imuniteta.
Svako dijete barem jednom preboli upalu uha, no ako je to ponavljajuća epizoda, onda svakako treba potražiti savjet otorinolaringologa. Jedan od vodećih stručnjaka u tom području je dr. sc. Andro Košec, dr. med., spec. otorinolaringologije i kirurgije glave i vrata, subspec. audiologije. Kronična upala uha i prevencija iste, tema je ovog videa:
Postupak koji se često doživljava kao komplikacija zapravo je prirodni tijek upale srednjeg uha. Radi se o miringotomiji, poznatoj i kao paracenteza, koja se primjenjuje kod djece s upalom uha koja ne prolazi unutar 48 sati. Već se, naprotiv, pogoršava. Umjesto čekanja spontanog perforiranja bubnjića, intervenira se stvaranjem male perforacije radi ispuštanja tekućine iz uha. Time se većinom uspješno zaustave simptomi i sprečavaju ozbiljnije komplikacije. Miringotomija se radi u općoj anesteziji. Uključuje rezanje bubnjića radi evakuacije tekućine, te cjevčice s ciljem dreniranja sadržaja unutar uha. Time se sprječava nakupljanje gnojnog sadržaja. Ventilacijska cjevčica sama ispadne nakon šest do 12 mjeseci.
Inače, bubnjić ima važnu ulogu:
Jedan od čestih razloga za posjet liječniku zbog problema je situacija u kojoj dijete ne pokazuje znakove bolesti, ali ne čuje. To je također kronična upala uha. Odnosno, svrstava se u upalu srednjeg uha. Ovdje ne govorimo o infekciji ili anatomskim deformitetima, već o poremećaju ventilacije uha zbog loše funkcije Eustahijeve tube. To može rezultirati nakupljanjem tekućine u srednjem uhu, što djeluje kao jastuk, prigušujući zvukove i uzrokujući poteškoće u slušanju. To je često primjetno kroz ponavljanje ili smanjenje interakcije s okolinom.
Dijagnostički postupak poput timpanometrije može otkriti prisutnost tekućine i pritisak u uhu te olakšati odabir terapije, uključujući i miringotomiju, ako je potrebno. Timpanogram u obliku krivulje prikazuje koliko se slušnog kanala odvija u bubnjić. Kod zdravog uha, refleksija zvuka će biti mala. Odnosno, kod urednog nalaza timpanogram ima oblik šatora kao slovo A.
U nekim slučajevima, posebno kad je dugotrajno negativan tlak u uhu prisutan mjesecima ili godinama, postoji rizik od atelektaze bubnjišta. Posljedično se može javiti kronična upala uha u odrasloj dobi, ali i trajno oštećenje sluha. Stoga je važno reagirati na znakove poremećaja sluha kod djece kako bi se pružila odgovarajuća terapija i spriječile ozbiljnije komplikacije u budućnosti.
Neliječene upale uha mogu dovesti do ozbiljnih komplikacija, poput trajnog gubitka sluha, problema s govorom i infekcijama u drugim dijelovima glave. Reakcija na znakove poremećaja sluha kod djece ključna je za sprječavanje dugoročnih problema. Djeca koja pokazuju znakove kao što su traženje ponavljanja, poteškoće u praćenju sadržaja ili slabije performanse u školi trebaju biti temeljito pregledana kako bi se utvrdilo je li potreban specijalizirani tretman, ali i prevenirala kronična upala uha.
Kroz pravovremeno prepoznavanje i liječenje, moguće je poboljšati kvalitetu života djece koja se suočavaju s problemima sluha i smanjiti rizik od dugoročnih komplikacija. Stoga je važno educirati roditelje i ostale skrbnike o znakovima i simptomima poremećaja sluha te ih potaknuti da potraže medicinsku pomoć ako primijete bilo kakve promjene u ponašanju ili razvoju svog mališana koje bi mogle ukazivati na probleme sa sluhom.
