Anoreksija nervoza je ozbiljan mentalni poremećaj karakteriziran izraženim strahom od debljanja ili gubitka kontrole nad tjelesnom težinom, što rezultira restriktivnim unosom hrane, često uz ekstremno nisku tjelesnu težinu i poremećaje u percepciji vlastitog tijela. Više o ovom poremećaju hranjenja govori Maja Žanko, mag. nutr. iz Dnevne bolnice za poremećaje prehrane H(RANA) u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan:

Uzroci anoreksije nervoze su multifaktorni i uključuju genetske, bihevioralne, emocionalne i sociokulturne komponente. Genetski faktori mogu povećati osjetljivost na razvoj poremećaja prehrane, dok sociokulturni pritisci, poput medija i društvenih normi, mogu utjecati na percepciju tijela pojedinca. Najčešće se javlja u dobi 12- 25 godina, a posebno zabrinjava podatak da je anoreksija nervoza treća kronična bolest po učestalosti u adolescentnih djevojaka.

Simptomi

Gubitak tjelesne mase

Osobe s anoreksijom nervozom često se suočavaju s ozbiljnim gubitkom tjelesne mase, što može dovesti do opasnih fizičkih komplikacija. To znači da je njihova težina u rasponu pothranjenosti. Navedeno se mjeri putem indeksa tjelesne mase (ITM ili IBM engl.). Standardne kategorije statusa težine povezane s rasponima indeksa tjelesne mase su:

  • ispod 18,5 = nedovoljna težina, mršavost, pothranjenost
  • 18,5 – 24,9 = normalna tjelesna masa
  • 25,0 – 29,9 = prekomjerna tjelesna masa, preuhranjenost
  • 30,0 i više = debljina/pretilost

Distorzija tijela

Osobe s anoreksijom nervozom često imaju iskrivljenu percepciju vlastitog tijela, smatrajući se predebelima, čak i kad su vidno neuhranjene.

Odbijanje hrane

Postoji snažan otpor prema unosu hrane, a pacijenti često razvijaju specifične prehrambene navike ili izbjegavaju određene vrste hrane.

Povećana tjelesna aktivnost

Osobe s anoreksijom nervozom često su pretjerano tjelesno aktivne s ciljem gubitka dodatnih kalorija.

Anoreksija nervoza- vrste

Postoje dva tipa anoreksije:

  1. Restriktivni tip – osobe su na strogoj dijeti, a izgladnjivanje je praćeno i pretjeranom fizičkom aktivnošću
  2. Purgativni tip –  osobe su na dijeti, ali povremeno se javljaju epizode prejedanja i izbacivanja hrane namjernim povraćanjem, uporabom laksativa i diuretika i sl.

Posljedice

Anoreksija nervoza može izazvati ozbiljne posljedice po fizičko i mentalno zdravlje pojedinca.

  • Fizičke posljedice

Dramatičan i brzi gubitak težine može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema, uključujući iscrpljenost, anemiju i oštećenje unutarnjih organa. Isto tako, dugoročno izgladnjivanje može dovesti do problema sa srcem i kardiovaskularnim sustavom, uzrokujući nisku razinu kalija i drugih elektrolita. Također, nedostatak hranjivih tvari može uzrokovati smanjenje gustoće kostiju, što povećava rizik od fraktura.

  • Gubitak menstruacije

Hipotalamus je dio mozga zadužen za regulaciju razine hormona koji nadziru menstruacijski ciklus, a uslijed poremećaja hranjenja može doći do poremećaja lučenja i izostanka menstruacije, odnosno amenoreje.

  • Mentalno zdravlje

Oboljele osobe često su perfekcionisti te se zbog srama izoliraju od društva što može dovesti do depresije ili anksioznosti. Ugrožene su i kognitivne funkcije te dolazi do osjećaja umora, iscrpljenosti, teškog pamćenja i slično.

Važno: Osobe koje su se oporavile od anoreksije nerovze često su podložne riziku od recidiva, posebice u stresnim situacijama. Zabrinjavajući je podatak da se smrtni ishod javlja u 5-20% pacijentica s dijagnozom anoreksije nervoze.

Liječenje

Liječenje anoreksije nervoze zahtijeva multidisciplinarni pristup koji uključuje medicinsku njegu, psihoterapiju i nutricionističko savjetovanje. Prvo se provodi medicinska procjena kako bi se stabiliziralo tjelesno zdravlje pacijenta. Gubitak od 25% normalne tjelesne težine obično se uzima kao indikacija za hospitalizaciju. Pored oporavka prehrane i samim time tjelesnog zdravlja, nužan je i psihoterapijski tretman. Individualna terapija, obiteljska terapija i terapijske skupine mogu pomoći pojedincu da razumije i suoči se s emocionalnim uzrocima anoreksije. S nutricionističke strane, cilj je razviti svijest o važnosti raznolike prehrane te osloboditi se strogih ograničenja u jelovniku. Proces liječenja obično traje 5 do 6 godina. Zaključno, u svemu tome, bitnu ulogu igra podrška i razumijevanje obitelji i bliskih prijatelja.

Svakom je roditelju teško gledati kad njegovo dijete nešto boli, a do dobi od 3 godine 70% djece barem jednom preboli upalu uha. Kako ova pojava ne bi postala česta, moguće je poduzeti određene mjere koje će pomoći u prevenciji i olakšati roditeljima brigu o zdravlju svoje djece. Upala uha kod djeteta, posebno onih najmlađih ,nije uvijek lako prepoznatljiva.

Visoka temperatura, klonulost, nervoza, razdražljivost, nekih su od općenitih simptoma infekcije kod male djece, među kojima je i upala uha. Osim toga, djeca do određene dobi, ne mogu verbalno izraziti svoje tegobe, što dodatno komplicira dijagnozu. Kako na vrijeme reagirati i utvrditi da zaista je u pitanju upala uha kod djeteta, u videu objašnjava dr. sc. Andro Košec, dr. med., spec. otorinolaringologije i kirurgije glave i vrata, subspec. audiologije:

Kako prepoznati da se javlja upala uha kod djeteta?

Kada dijete pokazuje znakove nelagode, poput trljanja uha ili hvatanja za uho, to može ukazivati na upalu. Djeca koja su sposobna izraziti gdje ih boli uvelike olakšavaju dijagnozu. Za razliku od djece, kod odraslih, upala uha obično prati i nagluhost i visoka temperatura. Kod odraslih je upala srednjeg uha rijetka, dok je upala zvukovoda češća.

  • Savjet: Ako osjetite bol ili pulsirajuću bol u uhu nakon boravka u bazenu ili moru, bez temperature, moguće je da imate upalu zvukovoda. Ova upala karakterizira oticanje i nakupljanje upalne tekućine u zvukovodu, obično bez oštećenja bubnjića ili srednjeg uha.

U slučaju nagluhosti, vrtoglavice, mučnine, povraćanja i visoke temperature, može se sumnjati na upalu srednjeg uha, što je često prisutno kod djece. Važno je konzultirati se s liječnikom kako bi se pravilno dijagnosticirala i liječila ova stanja. Različite vrste upala zahtijevaju različite pristupe liječenju, pa je važno slijediti savjet liječnika i ne odgađati tretman.

Roditelji i podrška

Reagiranje na zabrinutost roditelja je ključno jer uznemireni roditelji predstavljaju „crvene zastavice“ za stanje djeteta.

Ako riječ o uobičajenoj upali uha, postavlja se pitanje treba li dati antibiotik ili ne. Možda je petak navečer, a sutra ne rade ljekarne. Zato je česta praksa dogovoriti se s roditeljima i  pružiti mogućnost podizanja antibiotika. Ako se stanje zakomplicira, temperatura se podigne, bolnost pojača ili opće stanje pogorša, preporuka je roditeljima da uzmu antibiotik. Važno je naglasiti da postoji velika šansa da će se 9 od 10 djece izliječiti unutar 48 sati bez uzimanja antibiotika, koristeći isključivo terapiju, protiv bolova i ispirući nos. Zato je preporuka pričekati tih 48 sati“, ističe dr. sc. Košec.

Upala uha kod djeteta- kod koje skupine je češća?

Djeca koja imaju astmu ili druge bolesti dišnog sustava mogu biti sklonija ovoj vrsti infekcije. Razlog leži u tome jer oni jednostavno ne mogu isprazniti rezervoar sluzi i bakterija iz šupljina sinusa, slušne tube i srednjeg uha, te su podložnija infekcijama. Djeca s rascjepom nepca ili drugim problemima s ventilacijom srednjeg uha također su podložna istim problemima jer mehanizam čišćenja sekreta i ventilacije nije dovoljno razvijen. No, dr. sc. Košec naglašava:

Takva djeca su u manjini. Kod većine djece koja imaju recidivne upale srednjeg uha, često je riječ o nedovoljno zrelom imunološkom sustavu. Također i necijepljenoj djeci te djeci koja su izložena većem broju patogena nego što je uobičajeno. Uglavnom, radi se o kombinaciji čimbenika koja jednostavno traje neko vrijeme dok djeca ne sazriju imunološki, dok se ne cijepe ili dok ih odrasla dob ne usmjeri u drugom smjeru patologije“.

Prevencija infekcije

Predložio bih svim roditeljima koji imaju djecu s učestalim upalama ušiju, ali i preventivno, da se cijepe protiv pneumokoka. Naime, pneumokok je najpatogenija bakterija koja može izazvati komplikacije, uključujući upale srednjeg uha, ali i meningitis, apscese i slično“, ističe otorinolaringolog.

Adekvatna higijena dišnih puteva također je jedna od mjera prevencije. Naime, roditelji trebaju poticati djecu na samostalno puhanje nosa. Također, djeca od najranije dobi dobro podnose ispiranje nosnih puteva hipertoničnim izotoničnim otopinama. Postoji velik broj dostupnih pripravaka koji nisu na recept. Ove osnovne mjere mogu značajno smanjiti broj infekcija dišnih puteva kod djece od godine dana pa do školske dobi.