Teška kronična bubrežna oboljenja često dovode do otkazivanja rada bubrega. Stanje je to koje se ne događa naglo. Funkcija bubrega tijekom vremena smanjuje se postepeno do trenutka da je takav nivo nedovoljan za normalan život. Zbog smanjene količine mokraće, u organizmu se pored toksina i otpadaka, zadržavaju i voda i sol. Posljedično dolazi do povećanih vrijednosti kreatinina, kalija, fosfata i uree u krvi, što je vidljivo u laboratorijskom nalazima. Bubrežno zatajenje nekada je bio kraj života za pacijenta, no zahvaljujući vrijednoj metodi zvanoj dijaliza, danas je kroničnim bubrežnim bolesnicima život značajno produljen, a kvaliteta života na višem nivou.
Dijaliza je umjetni proces uklanjanja otpadnih tvari i viška tekućine iz tijela. Najčešće je potrebna zbog zatajenja bubrega odnosno zbog nemogućnosti bubrega da adekvatno filtrira tvari iz krvi. Osim kod kronične bolesti bubrega gdje se dijaliza koristi kao trajna ili privremena terapija dok se ne ostvari transplantacija bubrega, jednako je neophodna i kod akutne ozljede bubrega. U tom slučaju, osoba je na dijalizi sve dok nalazi ne pokažu da je uspostavljena uredna funkcija bubrega. Dijaliza se također može koristiti i u slučajevima gdje je potrebno uklanjanje određenih lijekova, tekućine ili otrova iz tijela.
Aparat za dijalizu
Tri osnovne radnje koja obavlja aparat za dijalizu su:
Funkcionalna jedinica aparata za hemodijalizu je dijalizator. Dijalizator ima dva odjeljka odvojena jednom membranom. Jedan sadrži dijalizat, dok se u drugom odjeljku nalazi bolesnikova krv. Natrij, kalcij, kalij, magnezij, kloridi, acetati, bikarbonati, destroza i PCO2 u pročišćenoj vodi sastojci su dijalizata. Kako bi se izbjeglo grušanje krvi, na mjestu krvožilnog sustava se često dodaje i heparin.
Kada dođe do zatajenja bubrega, liječnik odlučuje o započinjanju dijalize kada se javljaju određeni simptomi i poremećaji:
Postoje dvije vrste dijalize: hemodijaliza i peritonealna dijaliza.
Kod hemodijalize, krv se odvodi iz tijela i potiskuje crpkom u dijalizator. Potom, dijalizator filtrira otpadne tvari i vraća pročišćenu krv osobi. Da bi hemodijaliza funkcionirala, nužan je pristup krvotoku koji se postiže umjetnim povezivanjem arterija i vena u podlaktici. Unutar dijalizatora nalazi se umjetna membrana koja razdvaja krvi i tekućinu-dijalizat. Većina ljudi na dijalizu odlazi tri puta tjedno, a vrijeme provođenja obično je oko tri do pet sati. Pad krvnog tlaka tijekom ili nakon postupka najčešća je komplikacija hemodijalize. Također se može javiti bol u prsima i leđima, glavobolja, mučnina, grčevi, posebno pri započinjanju hemodijalize.
Potrbušnica (peritoneum)―opna koja presvlači trbušnu šupljinu i prekriva trbušne organe djeluje kao propusni filtar kod peritonealne dijalize. Kroz trbušnu stijenku tekućina se uvodi potrbušni prostor kroz kateter koji se može postaviti privremeno ili trajno kirurški. Postoji automatizirana i manualna peritonealna dijaliza. Kod manualne tehnike se ne koristi uređaj, dok kod automatizirane peritonealne dijalize uređaj obavlja višestruke izmjene tijekom noći. Time je minimaliziran broj izmjena tijekom dana, no manjkavost je to što je spriječena noćna mobilnost zbog opreme. Infekcija zbog nesterilne tehnike tijekom dijalize, krvarenje, nizak krvni tlak, hernija u trbuhu ili preponama neke su od mogućih komplikacija peritonealne dijalize.
Kod hemodijalize, krv se odvodi iz tijela u dijalizator koji filtrira krv pomoću umjetne veze između arterije i vene kako bi se olakšalo uklanjanje krvi. Kod peritonealne dijalize kao filter koristi se peritoneum, membrana koja oblaže trbuh i pokriva trbušne organe. Preko peritoneuma, otpadne tvari prelaze u tekućinu u trbušnoj šupljini.
Prilikom određivanja tipa dijalize u obzir se mora uzeti niz čimbenika. Jedan od njih je i način života. Peritonealna dijaliza može se obaviti kod kuće, eliminirajući potrebu za putovanjem u dijalizni centar. Osobe kojima krvni tlak varira od visokih, normalnih do niskih vrijednosti bolje podnose peritonealnu dijalizu od hemodijalize. Osobama koje su imale operaciju trbuha, svježu ranu trbuha ili onima koji imaju defekte u trbušnoj stijenci preporučuje se hemodijaliza.
U procesu dijalize sudjeluje cijeli tim ljudi:
Kod hemodijalize dio procesa su; vaskularni kirurg ili interventni radiolog koji priprema krvne žile za lako preusmjeravanje krvi i prolaska kroz uređaj za dijalizu te tehničar koji nadzire uređaj tijekom postupka.
Postoje određene prehrambene smjernice kod osoba na dijalizi. Prehrana kod osoba koje se liječe peritonealnom dijalizom treba imati relativno visok sadržaj proteina. Potrebno je reducirati unos soli, a kod osoba koje izlučuju vrlo malo urina ili im je razina natrija niska, ograničava se dnevni unos tekućine. Također je nužno regulirati dnevnu konzumaciju natrija i kalija, u nekim slučajevima i hranu s visokim sadržajem fosfora. Zašto je to važno?
Povišene vrijednosti kalija remete srčani ritam te je zbog toga nužno pratiti unos kalija. Namirnice koje su bogate kalijem su naranče, čokolada, rajčice, špinat, banane i krumpir. Povišene vrijednosti fosfora doprinose razvoju koštanog oboljenja i napredovanju ateroskleroze, a zatajivanjem bubrega upravo dolazi do gubitka sposobnosti izlučivanja fosfora. Zbog toga ne treba pretjerivati s mliječnim proizvodima, mesom i iznutricama. Ipak, važno je naglasiti da se osobe na dijalizi trebaju opskrbiti dovoljnom količinom bjelančevina. Pored hrane životinjskog podrijetla, bjelančevine se nalaze u orašastim plodovima i grahoricama. No, zbog udjela kalija, potreban je oprez pri planiranju obroka. Vrlo je važno da se ne odstupa preporučenog plana prehrane koji osoba dobiva prije početka liječenja dijalizom. Radi nadomještavanja hranjivih tvari potrebni su multivitaminski dodaci prehrani. No, upotrebu prije svega treba raspraviti s liječnikom ili nutricionistom.
Potencijalni gubitak neovisnosti može biti negativno prihvaćen i rezultirati tjeskobom, posebno kod mladih osoba. Zbog toga je od iznimne važnosti psihološka potpora. Mnogi dijalizni centri pružaju psihološku potporu kako bi osobama na dijalizi olakšali i pomogli u nošenju s tom životnom promjenom. Iako dijaliza zahtjeva veliku promjenu, za većinu osoba uspješan program dijalize rezultira prihvatljivom kvalitetom života i izbjegavanju teških komplikacija.
U slučaju otkazivanja bubrega, dijaliza je nužna sve do transplantacije. Očekivano trajanje života može varirati ovisno o drugim zdravstvenim tegobama. Prosječni životni vijek na dijalizi je 5 do 10 godina. Međutim, brojni pacijenti na dijalizi žive 20-30 godina. Stoga je važno pratiti preporuke liječnika i usvojiti zdrave životne navike kako bi što dulje ostali zdravi na dijalizi.
Sigurno ste se barem jednom zapitali zašto vam ljekarnik postavlja dodatna pitanja kada preuzimate lijekove. Možda mislite da je dovoljno pokazati recept ili zatražiti lijek, no iza svakog pitanja krije se briga za vaše zdravlje i sigurnost. Ljekarnici pridonose sigurnosti uzimanja lijekova i prepoznavanjem potencijalnih opasnosti, poznatije kao medikacijske pogrešake. Oni su zdravstveni radnici koji su pacijentima najpristupačniji i često prvi kontakt. Iako ih se nekad percipira kao prodavače, oni su zapravo prva linija obrane od medikacijskih pogrešaka – tj. neželjenih i štetnih posljedica liječenja lijekovima.
Medikacijske pogreške su pogreške koje nastaju u procesu propisivanja, izdavanja ili uzimanja lijekova. To mogu biti pogreške u dozi, vremenu uzimanja, načinu primjene ili čak zamjeni lijeka. Takve pogreške mogu dovesti do ozbiljnih zdravstvenih komplikacija, produljenog liječenja, pa čak i ugroziti život. Na primjer, uzimanje pogrešne doze lijeka za krvni tlak može dovesti do neadekvatne kontrole bolesti, dok istovremeno povećava rizik od nuspojava poput vrtoglavice ili pada.
Da, medikacijske pogreške mogu se podijeliti u nekoliko kategorija:
Medikacijske greške često se događaju zbog nesporazuma ili zabune oko toga kako i kada uzimati lijekove. To može dovesti do uzimanja pogrešnog lijeka ili pogrešne doze. Primjeri takvih situacija uključuju stavljanje više različitih lijekova u jednu bočicu, oštećene ili izblijedjele naljepnice s uputama, nerazumijevanje uputa, posjedovanje više bočica istog lijeka ili jednostavno prevelik broj lijekova koje osoba treba uzimati. U takvim slučajevima lako je izgubiti pregled nad time koji lijek treba uzeti i kada, ili čak zaboraviti je li neki lijek već uzet.
Ako uzimate nekoliko različitih lijekova dnevno, organizatori lijekova mogu biti korisni. Naime, imaju odvojene odjeljke za svaki dan u tjednu i za do četiri različita doba dana.
Kada govorimo o skupinama ljudi, posebnu pažnju treba obratiti na djecu, trudnice i osobe starije dobi. Te skupine obično zatjevaju drugačije lijekove, doze ili oboje. Jednaku pažnju treba dati i interakciji lijekova zbog čega liječnici trebaju biti upoznati koje sve lijekove uzimaju njihovi pacijenti, uključujući i one bez recepta.
Ljekarnici vas ne ispituju iz znatiželje, već iz odgovornosti prema vašem zdravlju. Njihova pitanja pomažu u provjeri potencijalnih interakcija među lijekovima koje uzimate, kako bi se spriječile moguće nuspojave ili smanjena učinkovitost terapije. Također, žele osigurati da pravilno koristite lijek, jer neki, poput određenih antibiotika, zahtijevaju uzimanje s hranom. Dok se drugi pak ne smiju kombinirati s alkoholom. Provjerom alergija, primjerice pitanjem “Jeste li alergični na neki lijek?”, nastoje izbjeći ozbiljne reakcije. Osim toga, ljekarnici prilagođavaju savjete vašem načinu života – objašnjavaju, primjerice, zašto se određeni lijekovi trebaju uzimati ujutro kako bi se izbjegli problemi poput nesanice. Njihov cilj je osigurati vašu sigurnost i učinkovitost terapije.
Pogledajte i video na tu temu s Martinom Šepetavc, mag. pharm. iz ZU Farmacia: