Božićni filmovi neizostavan su dio adventa. Iako svaku godinu na “streaming” kanale stižu novi filmovi božićne tematike, neke od njih gledamo svaku godinu iznova. Ponovno gledanje jednih te istih filmova može se percipirati kao gubitak vremena, no ono može djelovati i vrlo pozitivno.
Svatko od nas, bez obzira na dekadu u kojoj smo rođeni, ima barem jedan božićni film koji povezuje s djetinjstvom, božićnim ritualima i slavljem koje nam se negdje duboko urezalo kao (ne)dostižni ideal. Gledanje tih istih filmova podsjeća nas na Božiće koji su bili čarobn(ij)i, vesel(ij)i i bezbrižn(ij)i u odnosu na ove današnje. Naravno, objektivno oko bi reklo kako i danas ponavljamo iste obrasce te da su ti Božići zapravo vrlo slični onima kakvima ih pripremamo i slavimo danas. No, razlika je u tome da smo drugačiji bili mi – mlađi, veseliji, bezbrižniji. Osim što nam bude ugodna sjećanja, stari božićni filmovi nude nam i utjehu kad osjetimo anksioznost ili blagdanski stres.
Prosinac često karakterizira iznadprosječna razina stresa. Podsjetimo, stres je uobičajena fiziološka reakcija, koja se javlja kada očekivanja okoline premaše resurse kojima raspolažemo. Uzroci stresa mogu biti i oni koje percipiramo ugodnima (blagdani) i oni koje percipiramo neugodnima (poslovni izazovi). Tako se u prosincu s jedne strane trudimo dostići gore spomenuti ideal Božića iz naših sjećanja pa ukrašavamo domove bogatije, kupujemo veće poklone, pripremamo više vrsta kolača, trošimo više novaca. S druge strane, krajem kalendarske godine mnogi imaju povećan opseg posla, duže radne sate, više stresa, nakupljen umor. Akumulacija stresa dovest će do anksioznosti, odnosno osjećaja nesigurnosti, nemira i straha, bez opipljivog i konkretnog uzroka.
Načina nošenja s anksioznosti je pregršt, a razlikujemo konstruktivne i nekonstruktivne. Ne bismo preporučili povećanu konzumaciju alkohola na svakom domjenku, no ponovno gledanje božićnih filmova preporučujemo! Radnju tih filmova dobro znamo, radnje su predvidljive, poznat nam je kraj, a pomaže i što je kraj uglavnom sretan. Na istu kartu igraju i božićne romantične komedije, nerijetko Hallmarkove produkcije, sve gotovo jednakog scenarija. Ona je uspješna mlada poslovna žena iz velikog grada. Ponekad je slobodna, ponekad u lošoj vezi, ponekad friško rastavljena. Vraća se u rodni grad za praznike ili odlazi u mali grad radi poslovnog projekta, uglavnom nevoljko. Tamo sreće Njega, srednjoškolsku ljubav i/ili gradskog miljenika, koji nema sreće niti u ljubavi, niti u poslu. Rađa/budi se iskra, no oba lika su nesigurna oko zajedničke romantične budućnosti. Ipak, oboje istovremeno pokazuju emocionalnu zrelost kakvu rijetko nalazimo u stvarnom svijetu i ljubav pobijedi sve prepreke.
Gledanje filmova s poznatim zapletom ili pak ponovno gledanje starih filmskih naslova može smanjiti razinu anksioznosti, odnosno osjećaj nesigurnosti i nepredvidljivosti koji možemo osjećati u ovo predblagdansko vrijeme. Stoga, slobodno pokrenute dobro poznati film ili seriju koju ste već nekoliko puta pogledali. Podsjećamo na nekoliko klasika!
Ovaj klasik Franka Capre možda je i pokrenuo trend gledanja istih božićnih filmova svake godine. Iako prvotno objavljen u crno-bijeloj verziji s lošim ishodom na kino blagajnama, film je naknadno „obojan“ te je postao klasik kinematografije. George Bailey je glavni lik, koji upada u financijske neprilike pa odluči napraviti suicid. Tema mentalnog zdravlja i suicida je bila vrlo kontraverzna prilikom objave filma, a možemo reći kako je i dalje nosi određenu stigmu. Za slučaj da niste nikad pogledali film, nećemo otkrivati radnju i završetak. No, preporučujemo ga svima koji trenutno imaju osjećaj da su zapeli u situaciji bez izlaza.
Božićni klasik bez kojeg ne možemo zamisliti Božić zadnjih tridesetak godina. Iako Kevinovu domišljatost i inteligenciju uzimamo zdravo za gotovo te percipiramo pozitivnima, zapravo njegove zamke nisu nimalo bezazlene za ekipu iz Mokrih bandita. O njihovim ozljedama razgovarali smo s našim dežurnim liječnikom – dr. Nikolom.
U nedavno objavljivanim intervjuima s glavnim glumcima i redateljem, svi govore kako pri snimanju nisu imali ideju da bi film mogao postati božićni klasik. Film prati devet priča koje se odvijaju u razdoblju od pet tjedana uoči Božića. Neke priče su sretnije, neke tužnije, a sve prilično životne. No, neke priče su u protekla dva desetljeća, u sklopu woke pokreta, obilježene kao neprimjerene. No, popularnost filma ne opada.
Stari božićni filmovi mogu pomoći u nošenju sa stresom, stoga ne eksperimentirajte s novim naslovima, nego slobodno pokrenite dobre stare i poznate klasike. Bez grižnje savjesti upalite film koji ste gledali već desetak puta ili se ubacite u Hallmark božićni film na nekom od filmskih kanala – shvatit ćete radnju bez obzira na vrijeme uključivanja. Ako netko prigovori, odgovorite kako je to način brige za mentalno zdravlje!
Teška kronična bubrežna oboljenja često dovode do otkazivanja rada bubrega. Stanje je to koje se ne događa naglo. Funkcija bubrega tijekom vremena smanjuje se postepeno do trenutka da je takav nivo nedovoljan za normalan život. Zbog smanjene količine mokraće, u organizmu se pored toksina i otpadaka, zadržavaju i voda i sol. Posljedično dolazi do povećanih vrijednosti kreatinina, kalija, fosfata i uree u krvi, što je vidljivo u laboratorijskom nalazima. Bubrežno zatajenje nekada je bio kraj života za pacijenta, no zahvaljujući vrijednoj metodi zvanoj dijaliza, danas je kroničnim bubrežnim bolesnicima život značajno produljen, a kvaliteta života na višem nivou.
Dijaliza je umjetni proces uklanjanja otpadnih tvari i viška tekućine iz tijela. Najčešće je potrebna zbog zatajenja bubrega odnosno zbog nemogućnosti bubrega da adekvatno filtrira tvari iz krvi. Osim kod kronične bolesti bubrega gdje se dijaliza koristi kao trajna ili privremena terapija dok se ne ostvari transplantacija bubrega, jednako je neophodna i kod akutne ozljede bubrega. U tom slučaju, osoba je na dijalizi sve dok nalazi ne pokažu da je uspostavljena uredna funkcija bubrega. Dijaliza se također može koristiti i u slučajevima gdje je potrebno uklanjanje određenih lijekova, tekućine ili otrova iz tijela.
Aparat za dijalizu
Tri osnovne radnje koja obavlja aparat za dijalizu su:
Funkcionalna jedinica aparata za hemodijalizu je dijalizator. Dijalizator ima dva odjeljka odvojena jednom membranom. Jedan sadrži dijalizat, dok se u drugom odjeljku nalazi bolesnikova krv. Natrij, kalcij, kalij, magnezij, kloridi, acetati, bikarbonati, destroza i PCO2 u pročišćenoj vodi sastojci su dijalizata. Kako bi se izbjeglo grušanje krvi, na mjestu krvožilnog sustava se često dodaje i heparin.
Kada dođe do zatajenja bubrega, liječnik odlučuje o započinjanju dijalize kada se javljaju određeni simptomi i poremećaji:
Postoje dvije vrste dijalize: hemodijaliza i peritonealna dijaliza.
Kod hemodijalize, krv se odvodi iz tijela i potiskuje crpkom u dijalizator. Potom, dijalizator filtrira otpadne tvari i vraća pročišćenu krv osobi. Da bi hemodijaliza funkcionirala, nužan je pristup krvotoku koji se postiže umjetnim povezivanjem arterija i vena u podlaktici. Unutar dijalizatora nalazi se umjetna membrana koja razdvaja krvi i tekućinu-dijalizat. Većina ljudi na dijalizu odlazi tri puta tjedno, a vrijeme provođenja obično je oko tri do pet sati. Pad krvnog tlaka tijekom ili nakon postupka najčešća je komplikacija hemodijalize. Također se može javiti bol u prsima i leđima, glavobolja, mučnina, grčevi, posebno pri započinjanju hemodijalize.
Potrbušnica (peritoneum)―opna koja presvlači trbušnu šupljinu i prekriva trbušne organe djeluje kao propusni filtar kod peritonealne dijalize. Kroz trbušnu stijenku tekućina se uvodi potrbušni prostor kroz kateter koji se može postaviti privremeno ili trajno kirurški. Postoji automatizirana i manualna peritonealna dijaliza. Kod manualne tehnike se ne koristi uređaj, dok kod automatizirane peritonealne dijalize uređaj obavlja višestruke izmjene tijekom noći. Time je minimaliziran broj izmjena tijekom dana, no manjkavost je to što je spriječena noćna mobilnost zbog opreme. Infekcija zbog nesterilne tehnike tijekom dijalize, krvarenje, nizak krvni tlak, hernija u trbuhu ili preponama neke su od mogućih komplikacija peritonealne dijalize.
Kod hemodijalize, krv se odvodi iz tijela u dijalizator koji filtrira krv pomoću umjetne veze između arterije i vene kako bi se olakšalo uklanjanje krvi. Kod peritonealne dijalize kao filter koristi se peritoneum, membrana koja oblaže trbuh i pokriva trbušne organe. Preko peritoneuma, otpadne tvari prelaze u tekućinu u trbušnoj šupljini.
Prilikom određivanja tipa dijalize u obzir se mora uzeti niz čimbenika. Jedan od njih je i način života. Peritonealna dijaliza može se obaviti kod kuće, eliminirajući potrebu za putovanjem u dijalizni centar. Osobe kojima krvni tlak varira od visokih, normalnih do niskih vrijednosti bolje podnose peritonealnu dijalizu od hemodijalize. Osobama koje su imale operaciju trbuha, svježu ranu trbuha ili onima koji imaju defekte u trbušnoj stijenci preporučuje se hemodijaliza.
U procesu dijalize sudjeluje cijeli tim ljudi:
Kod hemodijalize dio procesa su; vaskularni kirurg ili interventni radiolog koji priprema krvne žile za lako preusmjeravanje krvi i prolaska kroz uređaj za dijalizu te tehničar koji nadzire uređaj tijekom postupka.
Postoje određene prehrambene smjernice kod osoba na dijalizi. Prehrana kod osoba koje se liječe peritonealnom dijalizom treba imati relativno visok sadržaj proteina. Potrebno je reducirati unos soli, a kod osoba koje izlučuju vrlo malo urina ili im je razina natrija niska, ograničava se dnevni unos tekućine. Također je nužno regulirati dnevnu konzumaciju natrija i kalija, u nekim slučajevima i hranu s visokim sadržajem fosfora. Zašto je to važno?
Povišene vrijednosti kalija remete srčani ritam te je zbog toga nužno pratiti unos kalija. Namirnice koje su bogate kalijem su naranče, čokolada, rajčice, špinat, banane i krumpir. Povišene vrijednosti fosfora doprinose razvoju koštanog oboljenja i napredovanju ateroskleroze, a zatajivanjem bubrega upravo dolazi do gubitka sposobnosti izlučivanja fosfora. Zbog toga ne treba pretjerivati s mliječnim proizvodima, mesom i iznutricama. Ipak, važno je naglasiti da se osobe na dijalizi trebaju opskrbiti dovoljnom količinom bjelančevina. Pored hrane životinjskog podrijetla, bjelančevine se nalaze u orašastim plodovima i grahoricama. No, zbog udjela kalija, potreban je oprez pri planiranju obroka. Vrlo je važno da se ne odstupa preporučenog plana prehrane koji osoba dobiva prije početka liječenja dijalizom. Radi nadomještavanja hranjivih tvari potrebni su multivitaminski dodaci prehrani. No, upotrebu prije svega treba raspraviti s liječnikom ili nutricionistom.
Potencijalni gubitak neovisnosti može biti negativno prihvaćen i rezultirati tjeskobom, posebno kod mladih osoba. Zbog toga je od iznimne važnosti psihološka potpora. Mnogi dijalizni centri pružaju psihološku potporu kako bi osobama na dijalizi olakšali i pomogli u nošenju s tom životnom promjenom. Iako dijaliza zahtjeva veliku promjenu, za većinu osoba uspješan program dijalize rezultira prihvatljivom kvalitetom života i izbjegavanju teških komplikacija.
U slučaju otkazivanja bubrega, dijaliza je nužna sve do transplantacije. Očekivano trajanje života može varirati ovisno o drugim zdravstvenim tegobama. Prosječni životni vijek na dijalizi je 5 do 10 godina. Međutim, brojni pacijenti na dijalizi žive 20-30 godina. Stoga je važno pratiti preporuke liječnika i usvojiti zdrave životne navike kako bi što dulje ostali zdravi na dijalizi.