Madeži ili nevusi (lat. naevus) su uobičajene kožne promjene koje imaju gotovo svi. Po definiciji, madeži su „vidljive, omeđene, dugotrajne lezije kože i/ili sluznica koje odražavaju genetsku mozaičnost“. Iako se madeži pojavljuju u svih rasa, vidljiviji su u osoba sa svijetlom kožom i očima.

Većina se madeža pojavi tijekom djetinjstva i mladosti, a prosječno ih steknemo 10-40 do odrasle dobi. Međutim, dok ih neke osobe imaju samo nekoliko, druge ih imaju na stotine. Tijekom vremena madeži se polako mijenjaju, rastu, mijenjaju boju prema svjetlijoj, a na nekima počinju rasti dlačice. Ipak, većina madeža se nikad neće promijeniti, a neki će u potpunosti nestati – smatra se da je vijek trajanja madeža oko 50 godina.

Doktorica Ivana Bočina detaljno nam je opisala koje vrste madeža postoje, kako ih razlikovati te koje su promjene opasne.

Madeži su zapravo nakupine melanocita, stanica epidermisa koje produciraju pigment melanin. Oni se uglavnom prezentiraju kao male, smeđe mrljice u razini kože. Iako mogu biti spljošteni ili izdignuti, hrapave ili glatke površine, oblika poput mrlja, izraslina ili bradavica, te mogu poprimiti različite oblike.

Vrste madeža i kako ih prepoznati

Madeži se mogu podijeliti u nekoliko osnovnih skupina:

Melanocitni (obični) madeži – male kožne promjene poput mrlja, različite boje (od ružičaste, zatim boje kože do svih nijansi smeđe) i oštro ograničenih rubova. Mogu se razviti u zloćudne tvorbe.

Kongenitalni (prirođeni) madeži – skupina madeža koja se javlja odmah pri rođenju. Obično se javljaju u jednog od 100 novorođenčadi. Ovi madeži imaju veći rizik da će se razviti u zloćudni melanom u odnosu na madeže koji se javljaju nakon rođenja.

Displastični (atipični) madeži – različitog su oblika, često nejasnih rubova, nejednake boje. Uglavnom su nasljedni, a osobe koje ih imaju, obično ih imaju više od 100. Ovi madeži također pokazuju veći rizik razvoja zloćudnih promjena.

Madeži postaju tamniji nakon izlaganja suncu odnosno UV zračenju, zatim tijekom trudnoće i puberteta, kad se mijenjaju pod utjecajem hormonalnih promjena.

Iako je većina madeža posve bezopasna i iz njih nikad neće nastati rak kože, nužno je pravodobno uočiti određene promjene na madežima, kako bi se moglo intervenirati na vrijeme i spriječiti neželjene zdravstvene posljedice.

Obične madeže, koji ne pokazuju promjene, nije potrebno kirurški odstranjivati – oni se neće zloćudno promijeniti, a nakon njihovog odstranjivanja uvijek ostaje ožiljak. Madeže koji se nalaze na mjestima gdje postoji mogućnost ozlijeđivanja ili stalne iritacije, ipak je potrebno kirurški ukloniti.

Rizične skupine za razvoj zloćudnog tumora kože – melanoma

Koje osobe imaju povećani rizik za nastanak zloćudnog tumora kože – malignog melanoma? Iako se rak kože može razviti u bilo koga od nas, pod većim su rizikom osobe koje imaju svijetli ten, oči i kosu. Također i osobe koje imaju više od 50 madeža na tijelu. Kao i one koje imaju atipične madeže, prekomjerno se izlažu suncu odnosno UV zračenju bez prikladne zaštite ili su više puta „izgorjele na suncu“ i dobile opekline, te one koje imaju pozitivnu obiteljsku povijest bolesti ili su već i same liječene od melanoma ili neke druge vrste raka.

Kako prepoznati promjene na madežima?

Samopregled kože trebali bismo obavljati svi. Od toga osobe s povećanim rizikom najmanje jednom mjesečno, a za njih je nužan i poman dermatološki pregled najmanje jednom godišnje.

Samopregled kože se obavlja bez odjeće ispred velikog ogledala pod jačim osvjetljenjem, najbolje nakon tuširanja. Za pregled promjena na licu, uškama, vratu, dekolteu i potiljku dobro je koristiti ručno ogledalo s povećanjem. Pregled kreće od glave prema stopalima. Ne zaboravite podrobno pregledati prste na rukama i područje između prstiju, dlanove, prsa, ramena, leđa, prepone, područje iza pregiba koljena i stopala. Za pregled madeža na vlasištu zamolite blisku osobu ili frizera – uputite ga da vas informira ako primijeti bilo kakvu promjenu. Veće bi madeže bilo dobro fotografirati, a fotografije datirati kako bismo ih mogli usporediti i uočiti promjene tijekom vremena.

Bilo kakvu uočenu promjenu/iregularnost potrebno je pokazati liječniku. Posebnu pozornost zahtijevaju svi madeži promjera većeg od 6 mm, kao i sve promjene madeža u smislu pojave bolnosti, krvarenja, svrbeža, ljuštenja, curenja ili pojave gnjecavosti.

ABCDE pravilo

Danas vrijedi tzv. ABCDE pravilo za sve madeže koji zahtijevaju nužan dermatološki pregled:

• A (engl. asimetry, asimetrija): pojava bilo kakve asimetrije madeža je razlog za zabrinutost, najbolje se uoči na način da jedna polovica madeža ne odgovara drugoj.
• B (engl. border, rub): ako je rub madeža neravan, nejasan ili nepravilan.
• C (engl. color, boja): postoji promjena boje ili boja nije jednaka unutar madeža, ili se javljaju nijanse smeđe, crne, bijele, crvene ili plave.
• D (engl. diameter, promjer): ako je madež veći od 6 mm.
• E (engl. elevation/evolution, uzdizanje/razvijanje): ako madež naraste ili se izdigne iznad razine kože, a prethodno je bio ravan.

Koji madeži zahtjevaju posebnu pozornost?

Dermatolog će prvo napraviti sveobuhvatni dermatološki klinički pregled uz dermatoskopiju. Po potrebi (ako je indicirana) izvršiti i biopsiju – u slučaju sumnje na zloćudnost. Čak i bez biopsije, samo kod kliničke sumnje na zloćudnost, dermatolog vas može uputiti u kirurga na kirurški zahvat. Nakon toga slijedi patohistološka verifikacija uzorka i postavljanje točne dijagnoze, o kojoj ovisi daljnje liječenje.

Svaki novi madež koji se pojavi nakon 30. godine života također zahtijeva posebnu pozornost. Nadalje, madeži se, osim na koži, mogu pojaviti i na sluznicama usta, oka i genitalija. Stoga je potrebno jednom godišnje provjeriti i njihovo stanje kod nadležnih specijalista (stomatologa, okulista, ginekologa, urologa).

U prevenciji nastanka zloćudnih tumora kože važno je pridržavati se općih pravila zaštite;

• Ograničiti vrijeme izlaganja suncu i pri tome koristiti zaštitna sredstva (krema/gel za sunčanje sa zaštitnim faktorom ovisno o tenu kože – najbolje tijekom cijele godine)
• Izbjegavati uporabu solarija
• Redovito raditi samopregled kože
• Sve promjene pregledati kod dermatologa

Kod osoba s povećanim rizikom osim svega navedenog, nužni su češći samopregledi i češći pregledi kod dermatologa – najmanje jednom godišnje.

Ne zaboravite – više od polovice zloćudnih tumora kože počinje promjenom izgleda madeža. Stoga redovito pregledavajte kožu jer svakim pravodobnim otkrivanjem zloćudnih promjena povećavate mogućnost izlječenja i nastavka kvalitetnog života!

Još dermatoloških tema pronađite u našem časopisu MedSpot.

Umorni ste čim se probudite? Odradili ste cijeli dan, jedva čekate krevet,  a ujutro opet isto. Nema energije, koncentracija pada i imate osjećaj kao da stalno vučete samog sebe. Ako ste odmah pomislili: “Ma sigurno loše spavam”, možda ste i u pravu. No… a što ako nije (samo) do sna? Kronični umor sve je češći, ne samo među starijima, već i kod mladih, zaposlenih ljudi, pa čak i kod djece. Pitanje je: zašto?

Odgovor je često složen. Spavanje je važan komad slagalice, ali nije jedini. U nastavku otkrivamo koje su još skrivene stvari koje mogu stajati iza stalne iscrpljenosti i kad je vrijeme za posjet liječniku.

Stres i psihičko zdravlje

Iscrpljenost ne mora dolaziti samo iz tijela, nego i iz glave. Dugotrajan stres, tjeskoba, emocionalno opterećenje ili depresija mogu uzrokovati osjećaj stalnog umora, čak i kad “teoretski” dovoljno spavate. Kod nekih se to manifestira kao nesanica ili previše sna, kod drugih kao bezvoljnost, manjak motivacije ili osjećaj težine u tijelu.

Kako znati je li uzrok psihološki?

Ako ste stalno mentalno “u crvenom”, imate osjećaj da vas sve iscrpljuje, ništa vas ne veseli i stalno biste legli, vrijedi popričati s liječnikom ili psihologom. Ponekad kronični umor može biti prvi znak depresije ili anksioznog poremećaja.

Anemija (manjak željeza)

Jedan od najčešćih medicinskih uzroka umora, osobito kod žena, je anemija; stanje u kojem tijelo nema dovoljno zdravih crvenih krvnih stanica koje prenose kisik.

Simptomi mogu uključivati:

• umor
•  osjećaj slabosti
• zaduhu pri manjem naporu
• vrtoglavicu
• bljedilo

Ako sumnjate na anemiju, jednostavno vađenje krvi može dati odgovor. Terapija je najčešće jednostavna – dodatak željeza, promjena prehrane ili liječenje uzroka.

Problemi sa štitnjačom

I usporeni rad štitnjače (hipotireoza) može uzrokovati kronični umor, pospanost, zaboravljivost i osjećaj mentalne “magle”. Ostali simptomi uključuju:

• debljanje unatoč smanjenom apetitu
• osjećaj hladnoće
• suhu kožu
• zatvor

Hipotireoza se lako otkriva pretragom TSH hormona i jednostavno liječi.

Netolerancije i crijevni problemi

Često zaboravljena poveznica: crijeva i umor. Ako imate nadutost, nelagodu u trbuhu, proljeve, zatvor, a uz to se osjećate iscrpljeno, vrijedi razmisliti o stanju poput:

• netolerancije na laktozu
• disbioze (poremećaj crijevne flore)
• SIBO-a (prerastanja bakterija u tankom crijevu)

Hrana koju ne probavljamo dobro može uzrokovati upalu i “tihi stres” za tijelo, što se lako može manifestirati kao umor.

Nekvalitetan san, a ne samo “premalo sna”

Nije svejedno koliko spavate, ali još je važnije kako. Ako imate učestala buđenja, noćno hrkanje,  osjećaj gušenja u snu ili se budite više umorni nego kad ste legli, možda imate neki oblik poremećaja spavanja, poput apneje. I to treba istražiti.

Šećer u krvi i prehrana

Ako vam energija naglo pada nakon jela, ako vas muče napadi gladi, slatkog ili osjećaj slabosti –krivac bi mogao biti nestabilan šećer u krvi. Ne mora značiti da imate dijabetes, ali loš ritam prehrane, preskakanje obroka ili previše rafiniranih ugljikohidrata može izazvati “rollercoaster” energije.

Rješenje: redoviti obroci, manje procesirane hrane, više vlakana i proteina.

Kada se obratiti liječniku?

Ako umor traje dulje od 2-3 tjedna, ne poboljšava se odmorom i značajno utječe na svakodnevno funkcioniranje, svakako se javite liječniku. Posebno ako je praćen naglim gubitkom težine, noćnim znojenjem, bolovima i stalnim lošim raspoloženjem.

Nema jednog odgovora na pitanje “zašto sam stalno umoran”. Ponekad je riječ o načinu života – stres, prehrana, manjak kretanja. A ponekad o hormonskom disbalansu, anemiji ili poremećaju spavanja. Poanta je nemojte ignorirati signale koje vam tijelo šalje. Niti liječiti umor isključivo kavom i kratkim spavanjem vikendom. Jer kad znate uzrok, rješenje je puno lakše pronaći