Trudnoća je za mnoge žene najljepše razdoblje u životu. Dok nestrpljivo iščekuju dolazak prinove, buduće majke trebaju posebno paziti na svoje zdravlje. Jedan od dijagnostičkih testova koje obavljaju u trudnoći je test oralnog opterećenja glukozom (OGTT) koji se izvodi između 22. i 24. tjedna. Pomoću spomenutog testa uspostavlja se dijagnoza gestacijskog dijabetesa-najčešćeg metaboličkog poremećaja u trudnoći.
Procjenjuje se da se kod 2 od 10 žena može razviti gestacijski dijabetes. Uvjeti koji povećavaju rizik su prekomjerna težina prije trudnoće, član obitelji koji boluje od dijabetesa, povišen šećer u prethodnim trudnoćama, povišen krvni tlak, trudnoća u dobi iznad 35 itd.
O ovoj sveprisutnoj bolesti razgovarali smo Davorkom Herman Mahečić dr. med., spec. interne medicine, subspec. endokrinologije i dijabetologije.
Gestacijski dijabetes je vrsta šećerne bolesti koji se prvi puta javlja u trudnoći. I tu je važno razgraničiti radi li se o dijabetesu koji je postojao prije, ali ga nismo otkrili ili se radi o pravom gestacijskom dijabetesu. Zbog toga trudnice između 22. i 24. tjedna rade OGTT test. Pomoću tog testa želimo otkriti je li se pojavio dijabetes u trudnoći.
Naime, gestacijski dijabetes nema simptome. Pacijentice ne osjećaju tegobe, ali šećerna bolest može napraviti velike probleme u trudnoći, kasnije i za majku i dijete.
Teško ih je pronaći! Više čimbenika utječe na pojavu gestacijskog dijabetesa. Jedan od njih je genetika, a drugi čimbenik je stil života. Hrvati su druga najdeblja nacija u Europi. Slijedom toga, nezdrava prehrana, nedovoljno fizičke aktivnosti i stres, neki su od okidača za gestacijski dijabetes.
Češći carski rezovi, povećana porođajna masa dojenčadi i zaprimanje djeteta u intenzivne pogone nakon poroda neke su od posljedica gestacijskog dijabetesa. Međutim, ono što je meni kao dijabetologu najgore jest da ta djeca u sebi nose povećan rizik od razvoja dijabetesa.
Savjetovala bih im da se drže preporuka. Danas imamo strukturirane prehrane i većina naših pacijentica će uspjeti držati dijabetes pod kontrolom isključivo pridržavanjem preporuka što se toga tiče. Edukaciju o šećernoj bolesti u trudnoći treba shvatiti ozbiljno, pratiti razinu šećera i pristupiti svemu tome odgovorno računajući da ljudi s dijabetesom žive cijeli ili dio života, a gestacijski dijabetes traje svega nekoliko mjeseci. Posebice kada je naglasak na brizi o vlastitom djetetu.
Sigurno da može, barem djelomično jer određenu ulogu igra genetika. Zdrav život i fizička aktivnost dobar su temelj za prevenciju. Svakako treba imati na umu da kada je hrana u pitanju, možemo biti zahvalni na domaćoj kuhinji. Dalmatinska kuhinja je jedna od najzdravijih na svijetu i pri tome ne mislim na popularno zvanu „mediteranska“. Umjesto da izmišljamo pomodne stvari, samo se trebamo sjetiti kako su jele naše bake i što su nam kuhale.
Sigurno, ako ne i bolja! U Petrovoj imam referentni centar za gestacijski dijabetes i te žene se zaista dobro i temeljito prate što je izuzetno važno jer se radi o bolesti koja nosi ogroman rizik. Pri tome ne pričam samo o komplikacijama koje se mogu dogoditi u trudnoći i povećanoj porođajnoj masi dojenčadi, već o tome da žena prenosi taj genetski materijal i poruku razvoja dijabetesa na dijete. To je ono što je problem.
Ono čega se najviše bojim je da gubimo pacijentice nakon trudnoće. Mislim da nema motiviranije pacijentice od trudnice koja želi sve najbolje za svoje dijete. Ali kada trudnoća završi, taj tip skrbi u neku ruku nestane jer ginekolozi više nisu toliko involvirani. I žene se nakon toga više brinu za dijete nego sebe. Oko 70 posto tih pacijentica će u idućih 20 do 30 godina razviti neki oblik dijabetesa. Stoga je moj fokus zadržati te žene i objasniti im da rizik postoji!
Više pročitajte u našem časopisu MedSpot.
“Bubrezi su poput osoblja u pozadini restorana – ako sve dobro radi, nitko ne obraća pažnju na njih. Ali kada ne rade dobro, cijeli svijet to primijeti”.
S ciljem edukacije i podizanja svijesti o navedenome, u drugom broju časopisa MedSpot razgovaramo o zdravlju i bolestima bubrega. Zašto je to važno?
Bubrezi su vitalni organi koji imaju ključnu ulogu u filtriranju otpadnih tvari i viška tekućine iz tijela, održavanju ravnoteže elektrolita, proizvodnji hormona koji reguliraju krvni tlak i stvaranju crvenih krvnih stanica. Usprkos važnosti ovog organa, bolest bubrega u javnosti je i dalje relativno nepoznat pojam.
Kronična bubrežna bolest, prema procjenama javlja se u 1 na 10 odraslih osoba diljem svijeta. Svjetske organizacije upozoravaju da smrtnost od raste iz godine u godinu te se predviđa da će do 2040. kronična bubrežna bolest biti peti vodeći uzrok smrti u svijetu. Nedostatak svijesti može imati ozbiljne posljedice. Razgovarajući o toj temi, možemo povećati svijest o važnosti zdravlja bubrega, potaknuti rano otkrivanje i smanjiti stigmu o bolestima bubrega.
Inspirativnu priču o tome kako je iz liječničkih cipela ušao u one vlastitih pacijenata, s nama je u velikom intervjuu podijelio dr. Branimir Vurušić, nefrolog koji je završio na dijalizi. Bolest bubrega zahvaća i dječju populaciju, a koji su simptomi i kako se liječi otkrila je vlasnika Poliklinike za dječje bolesti Helena prof.dr.sc. Andrea Cvitković Roić.
Jeste li znali da se pojedine osobe rode s nešto drugačijim bubrezima? Sve to doznajte u članku u kojem donosimo 10 zanimljivih činjenica o bubrezima. Također ćemo vas upoznati s procesom dijalize. Ani Papeš bubreg je transplantiran kad je imala svega šest godina i trajao je 27 godina. S nama je podijelila kako izgleda život s kroničnom bolešću bubrega. I to je tek dio tema koje smo pripremili za vas s ciljem da bubrezima pružimo pažnju koju zaslužuju.