Sistemski eritemski lupus (SLE) je prototip autoimune bolesti posredovane protutijelima. Bolest je opisana još u zapisima iz Srednjeg vijeka, kada su se izražene kožne promjene koje se javljale u ovoj bolesti opisivale kao „ugriz vuka“. Međunarodni dan obilježavanja SLE-a je 10. svibnja, a internacionalni simbol ove bolesti je leptir, koji se koristi kao metafora za opis specifičnog kožnog osipa lica izgleda leptirovih krila.  Ovu bolest detaljno nam je opisala alergologinja i imunologinja Marijana Šupe iz Opće bolnice Šibensko-kninske županije.

SLE je kronična, multisistemska, autoimuna bolest od koje najčešće obolijevaju mlade žene generativne dobi, češće crne rase, ali se može pojaviti u bilo kojoj dobnoj ili spolnoj skupini. Radi se o kompleksnoj bolesti u kojoj sudjeluju brojna autoprotutijela, a kod oboljele osobe se mogu razviti različiti simptomi. Od blagih zahvaćanja kože, sluznice i zglobova do životno ugrožavajućeg zahvaćanja unutarnjih organa.

Žene oboljevaju do 12 puta češće nego muškarci, a učestalost pojave ove bolesti varira od 1-20 na 100.000 ljudi godišnje. Najčešće se javlja u dobi od 15 do 55 godina zbog čega se smatra da ženski spolni hormoni utječu na klinički tijek bolesti.

 Etiologija

Kao i kod drugih autoimunih bolesti, jasan uzrok bolesti nije poznat, već se ona razvija kod pojedinca kod kojeg, uz genetsku podlogu i okolišno te hormonalno djelovanje, nastupi prekid tolerancije na vlastite antigene. Od okolišnih čimbenika kao štetni prepoznati su:

  • Zračenje UV zraka (posebno UV-B)
  • Pušenje, infekcije (npr. EBV)
  • Lijekovi i drugi kemijski spojevi

Bolest je češća u obiteljima te kod rodbine oboljelih od SLE-a.

Simptomi

Na SLE treba posumnjati kod pacijenata koji imaju simptome na brojnim organskim sustavima uz pozitivan nalaz ANA (antinuklearnih antitijela). U ranim fazama pacijent se žali na simptome trajno povišene tjelesne temperature, kroničnog umora, učestalu pojavu afti, pojačano opadanje kose, bolne i zakočene zglobove, bolove u mišićima te kožne osipe.

Kožne manifestacije sistemskog lupusa su obično povezane s fotoekspozicijom, odnosno pojavljuju se na suncu izloženoj koži u obliku leptirastog eritema lica tj. akutnog kožnog lupusa (ACLE) i subakutnog kožnog lupusa (SCLE). Diskoidni oblik kožnog lupusa (DLE) češće je izolirana kožna bolest i tek u 5-10 % slučajeva prelazi u sistemski oblik (SLE).

U kasnijem tijeku ili kod ranih agresivnih oblika bolesti razvijaju se oštećenja na unutarnjim organima, a najčešće je zahvaćen bubreg.

Do 50 % pacijenata razvije lupusni nefritis u kliničkom tijeku, a 15-20 % pacijenata ima zahvaćen bubreg već pri postavljanju dijagnoze.  Važno je redovito kontrolirati nalaz urina tj. sediment te zamijetiti prisustvo eritrocita, leukocita i/ili proteina u urinu. U slučaju da je to indicirano, dijagnoza se potvrđuje biopsijom bubrega. Od izuzetne je važnosti rano prepoznavanje zahvaćenosti bubrega. Pojaviše zbog modifikacije terapije i sprečavanja trajnog oštećenja bubrega i posljedičnog zatajenja.

Od ostalih simptoma, kod rijeđeg broja pacijenata nalazimo različite neuropsihijatrijske manifestacije (psihoza, poremećaji koncentracije, konvulzije), upalu plućnog intersticija, pleuralne i perikardijalne izljeve, pneumonitis, plućno alvelarno krvarenje. Aktivna bolest praćena je laboratorijskim pokazateljima. Najčešće su to anemija, trombocitopenija, leukopenija, ubrzana sedimentacija, snižene komponente komplementa (C3 i C4) te pozitivna autoprotutijela.

Kako se dijagnosticira sistemski eritemski lupus?

S obzirom na sličnost autoimunih bolesti kao i njihovo često preklapanje, postavljanje dijagnoze SLE-a je izazovno u svakodnevnoj praksi. Odluka se donosi na temelju skupa kliničkih simptoma te laboratorijskih nalaza i eventualno patohistološke potvrde zahvaćenog organa.  Osim pozitivne ANA-e, od kliničke važnosti su prisustvo drugih autoprotutijela kao što su anti-dsDNA (protutijelo protiv dvostruke uzvojnice DNA), anti-Sm (najspecifičnije za SLE), anti SS-a, anti SS-B, anti-histoni, te antifosfolipidna protutijela. Različiti profil protutijela mogu pomoći predvidjeti klinički tijek i eventualni razvoj komplikacija. Također i drugih bolesti vezanih uz sistemski eritemski lupus kao što je antifosfolipidni sindrom.

Zlatni standard za postavljanje dijagnoze ne postoji.

Važnost praćenja i uključeni liječnici

Kompleksne autoimune bolesti zahtijevaju učestalo praćenje, široku laboratorijsku i radiološku dijagnostiku! Cilj je spriječiti i rano okriti komplikacije osnovne bolesti ili liječenja. Kod aktivne bolesti to praćenje bude i do jedan puta mjesečno, a u stabilnoj bolesti s redovnim kontrolama svakih tri do šest mjeseci.  S obzirom na zahvaćanje više organskih sustava praćenje pacijenta je multidisciplinarno :

  • Dermatolog
  • Pulmolog
  • Reumatolog
  • Imunolog
  • Nefrolog

Kod pojedinaca se uz adekvatno liječenje može postići dobra kontrola bolesti uz nisku aktivnost i niski stupanj oštećenja organa, ali se remisija postiže u tek malom broju pacijenata. Relapsi su češći u pacijenata sa anamnezom lupusnog nefritisa, vaskulitisom, zahvaćanjem centralnog živčanog sustava, visokim razinama anti-dsDNA i sniženom razinom C3 komponente komplementa. Dugoročno, osim komplikacija vezanih uz osnovnu bolest (ubrzana ateroskleroza, sklonost infekcijama, povećana sklonost malignim bolestima), moguće su i komplikacije liječenja.

Liječenje

Uz nefarmakološke mjere koje su od izuzetne važnosti za poboljšanje kvalitete života i sprečavanje relapsa i razvoja komorbiditeta (prestanak pušenja, fizička aktivnost, fotoprotekcija SPF 50+, izbjegavanje sunčevog svjetla), temelj liječenja su imunosupresivi. Unatrag nekoliko godina svjedočimo velikim pomacima u liječenju SLE-a.  Prvenstveno u liječenju LN-a , a tek recentno postala su nam dostupna i dva „pametna“ lijeka. Riječ je o novom mehanizmimu djelovanja čime se otvorio put novoj eri u liječenju pacijenata oboljelih od lupusa. Liječenju se pristupa individualno, terapija se prilagođava prema kliničkoj slici, komorbiditetima i kontraindikacijama.

Svim pacijentima preporuča se terapija antimalaricima, uz dodatak glukokortikoida prema potrebi. U slučaju lošeg odgovora na navedenu kombinaciju lijekova može se uvesti neki od drugih imunosupresiv ili novi dostupni biološki lijekovi. Kožne manifestacije se temeljno liječe lokalnim pripravcima na bazi glukokortikoida, inhibitora kalcineurina, uz dodatak već gore spomenutih lijekova u slučaju lošeg odgovora na liječenje.

Teške kliničke slike, životno ugrožavajuća stanja, lupusni nefritis zahtijevaju liječenje intravenskim imunosupresivnim protokolima u ekspertnim centrima uz multidisciplinarni tim. U slučaju dijagnoze suudruženog antifosfolipidnog sindroma pacijentu će biti potrebno i liječenje antagonistima vitamina K (warfarin). Zbog dugotrajne imunosupresije savjetuje se redovito procjepljivanje protiv sezonske gripe, pneumokoka, Covid-19, Herpes zostera i HPV-a.

Sistemski lupus je kompleksna bolest, zahvaća bilo koji organski sustav, zahtjeva učestalo praćenje i dobru suradnju liječnika i pacijenta. Uz pridržavanje uputa, pravilnim liječenjem može se postići dobra kontrola bolesti do remisije te poboljšanje kvalitete života pacijenta.

S ciljem podizanja svijesti o raku vrata maternice u 3. tjednu mjeseca siječnja obilježava se Europski tjedan prevencije raka vrata maternice. U Hrvatskoj od ove zloćudne bolesti svake godine oboli oko 300 žena. U većini slučajeva, ovaj tip rak razvija se sporo te u početnim fazama ne daje jasne simptome. Zbog toga su ključni redoviti ginekološki pregledi. Rak vrata maternice u većini slučajeva uzrokovan je infekcijom humani papiloma virusom (HPV). Nastaje kada se pojave nepopravljive promjene na stanicama koje oblažu vrat maternice te počnu nekontrolirano rasti zbog dugotrajne infekcije visokorizičnim tipovima HPV-a. Taj stadij zloćudne bolesti razvija se kroz dulji period  (10-15 godina).

Rak vrata maternice

Rak vrata maternice bolest je s rijetkim i nespecifičnim simptomima:

  • Krvarenje između dva menstrualna ciklusa
  • Krvarenje nakon spolnog odnosa
  • Bolovi u donjem dijelu trbuha
  • Nepravilno krvarenje

Ako primjetite neki od simptoma, ne odgađajte ginekološki pregled.

Humani papiloma virus (HPV)

Postoji 200 tipova HPV-a, a od toga ih 50 inficira područje genitalija. Te tipove dijelimo na visokorizične i niskorizične. Humani papiloma virus može godinama biti u stanju mirovanja. Većina nosilaca ni ne zna da je zaražena HPV-om jer obično ne izaziva simptome. Kod većine osoba, infekcija prolazi spontano zahvaljujući djelovanju imunološkog sustava. Ipak, kod pojedinih žena, infekcija može trajati niz godina i uzrokovati promjene na vratu maternice. Zbog toga je važno rano otkrivanje.

Cijepljenje protiv HPV-a

Cjepivo protiv HPV-a u Hrvatskoj je besplatno za učenike i učenice 8. razreda osnovne škole, a ovisno o dostupnosti  i za sve druge osobe mlađe od 25 godina. Cijepljenje sprječava preko 80 % infekcija HPV-om, no ne uklanja u potpunosti rizik od nastanka raka. Zbog toga su važni redoviti odlasci na ginekološke preglede koji uključuju obris vrata maternice (Papa-test i HPV test).

Papa-test i HPV test

Cilj dijagnostike je otkriti promjene koje bi mogle dovesti do raka, kako bi se on spriječio ili rano otkrio, što povećava šanse za uspješno liječenje. Može se reći da rak vrata matarnice ima vrlo dobru dijagnostiku jer je riječ o metodama koje su jednostavne i dostupne.  Papa-test služi za otkrivanje promjena na stanicama vrata maternice. Jednostavan je i neinvazivan medicinski pregled kojim se uzima mala količina površinskih stanica rodnice, vrata i kanala vrata maternice. Uzorak se šalje u citološki laboratorij gdje se analizira pod mikroskopom.

Ako je rezultat Papa-testa bio uredan, optimalan razmak između idućeg testiranja je:

  • Interval od tri godine kod žena od 25 do 49 godina
  • Interval od pet godina u skupini od 50 do 64 godine

Testiranjem na HPV analizira se bris vrata maternice na molekularnoj razini, a postupak testiranja sličan je onom kod Papa-testa. Rezultat testiranja otkriva ima li osoba infekciju HPV-om. Pozitivan rezultat ne znači nužno da osoba ima rak i da će ga dobiti!

Gotovo svaki slučaj raka vrata maternice može se spriječiti metodama prevencije – cijepljenjem protiv HPV-a i odlaskom na preventivni pregled.

Liječenje

Premaligne promjene mogu se ukloniti  minimalno invazivnim zahvatima, kao što su LLETZ, konizacija ili laser, a za manje promjene koriste se manje invazivni postupci poput krioterapije ili laservaporizacije.

Ako rak postane invazivan, liječenje uključuje operaciju, zračenje i kemoterapiju, a opseg liječenja ovisi o stadiju bolesti.

Uspjeh liječenja ovisi o mnogim faktorima – od stadija bolesti do općeg zdravlja pacijentice. No, isto tako, pozitivan stav i vjera u uspjeh liječenja igraju važnu ulogu. Moderni pristupi liječenju omogućuju visok postotak uspjeha.

Prevencija

Odgovono spolno ponašanje, cijepljenje protiv HPV-a, redoviti ginekološki pregledi i testiranja osnove su prevencije raka vrata maternice. Isto tako, važno je održavati i zdrave životne navike. Ako još niste, zakažite ginekološki pregled u 2025. godini!

 

Pregled privatnosti

Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.

Pravila o upotrebi kolačića