“Ma sve mi je super, samo me malo boli trbuh.”
Zvuči kao nevažno? A ipak to je jedna od najčešćih rečenica koju čujemo u svakodnevnom razgovoru, pa i u ordinaciji. Bolovi u trbuhu, nadutost, grčevi, zatvor, proljev ili nelagoda nakon jela, toliko su učestali da ih mnogi ljudi počinju doživljavati kao nešto što je jednostavno “normalno”. Ali evo istine: nije normalno da vas trbuh stalno boli. To što su nalazi uredni ne znači da je problem u vašoj glavi, ali veza između glave i crijeva itekako postoji. U mnogim slučajevima, riječ je o funkcionalnim poremećajima probave.
Kad liječnik ne pronađe nikakve organske uzroke problema, poput upale, čira ili tumora, moguće je da imate funkcionalni poremećaj probave. To znači da su crijeva strukturno zdrava, ali im funkcija nije optimalna. Neki od najčešćih funkcionalnih poremećaja su:
Ove dijagnoze se ne mogu lako otkriti običnim ultrazvukom ili vađenjem krvi. No to ne znači da nisu stvarne i da ne uzrokuju ozbiljne simptome.
Možda ste primijetili da vas trbuh češće boli kad ste pod stresom. Niste si to umislili. Naša crijeva i mozak neprestano komuniciraju putem tzv. crijevno-moždane osi. Znanstveno je dokazano da stres, anksioznost i emotivna stanja mogu znatno pojačati osjetljivost crijeva. Kod osoba koje imaju IBS, ta veza je posebno izražena. Simptomi često postaju izraženiji tijekom razdoblja stresa, neprospavanih noći ili neredovitog načina života. Ponekad su glavni okidači:
To ne znači da je sve psihički, ali znači da tijelo i um nisu odvojeni. Kad jedno pati, drugo reagira.
Većina ljudi s probavnim smetnjama prvo posumnja na prehranu i to ima smisla. Međutim, nije sve u hrani. Nema univerzalne dijete koja odgovara svima. Nekima smeta gluten, nekima laktoza, dok drugi imaju koristi od tzv. low FODMAP prehrane. Ono što vrijedi za većinu ljudi jest sljedeće: crijeva vole rutinu, redovitost i umjerenost.
Nažalost, mnogi griješe kad si pokušavaju sami pomoći pa naprave više štete nego koristi. Primjeri čestih pogrešaka uključuju:
Prehrana može pomoći, ali nije lijek za sve ako istovremeno zanemarujemo stres, san i svakodnevne navike.
Ako imate probavne simptome koji traju dulje od nekoliko tjedana, ne čekajte da samo prođe ili da vam netko drugi kaže da “to nije ništa”. Gastroenterolog vam može pomoći ako:
Psiholog ili psihijatar mogu biti ključni ako:
Vrlo često su oba stručnjaka potrebna, jer se problemi probave ne mogu uvijek rješavati samo s tabletama i s ignoriranjem emocija.
Niste bespomoćni. Evo nekoliko konkretnih koraka koje možete napraviti sami:
Ne trebate se pomiriti s time da vas stalno boli trbuh. Iza tih simptoma najčešće ne stoji ništa opasno, ali to ne znači da nije važno. Vaše tijelo vas ne želi sabotirati, samo traži da ga konačno poslušate.
Ljeto je godišnje doba kada više vremena provodimo na otvorenom, uživamo na suncu, planiramo putovanja i odlazak na more. No ono što mnogi zaborav ili uopće ne znaju jest da neki lijekovi i sunce, odnosno sunčanje može izazvati neugodne reakcije na koži.
Ove reakcije zovu se fotosenzitivne reakcije, i nisu rijetkost. Pojavljuju se kada sastojci nekih lijekova, u dodiru s UV zrakama, izazovu promjene na koži. Često osobe misle da su jednostavno „izgorjele“, no zapravo se radi o interakciji s lijekom. U nastavku donosimo pregled najčešćih lijekova koji „ne vole“ sunce i savjete kako se zaštititi.
Antibiotici poput doksiciklina, koji se često koristi kod akni ili infekcija mokraćnog sustava, poznati su po tome što mogu izazvati jaku osjetljivost na sunce. Isto vrijedi i za ciprofloksacin ili levofloksacin iz skupine fluorokinolona. Ako uzimate ove antibiotike, preporučuje se izbjegavati direktno sunce, koristiti kreme s visokim zaštitnim faktorom (SPF 50+) i nositi zaštitnu odjeću.
Zvuči paradoksalno, ali neki antihistaminici, lijekovi koji se uzimaju upravo radi osipa, mogu sami izazvati fotosenzitivnu reakciju. Tu spadaju difenhidramin i neki stariji antihistaminici koji se još povremeno koriste protiv mučnine ili za smirenje.
U novijim generacijama (poput loratadina ili cetirizina) ovaj rizik je znatno manji, ali svejedno vrijedi biti oprezan.
Ako imate povišen tlak i pijete lijekove iz skupine diuretika (poput hidroklorotiazida), znajte da i oni mogu pojačati osjetljivost kože na UV zrake. Takve reakcije mogu izgledati kao tamne mrlje, crvenilo ili suhi osip.
Lijekovi koje često uzimamo „na svoju ruku“ – poput ibuprofena, naproksena ili ketoprofena – također mogu uzrokovati fotosenzitivnost, osobito ako ih koristite lokalno kao gelove ili kreme.
Mnogi nisu svjesni da mazanje bolnih leđa ketoprofen gelom, a zatim izlazak na sunce bez zaštite, može završiti s neugodnim pečenjem i mjehurima.
Osobe koje koriste retinoide poput izotretinoina (Roaccutane) ili lokalne pripravke na bazi vitamina A, vrlo su osjetljive na UV zrake. Koža postaje tanja, suha i lako „gori“.
Ukoliko ste na terapiji za akne, nemojte preskakati kremu sa zaštitnim faktorom, čak ni kad je oblačno. I izbjegavajte solarije!
Neki antidepresivi (posebno triciklički, poput amitriptilina) i antipsihotici (kao što je klorpromazin) mogu izazvati fotoalergijske reakcije, gdje sunce pokreće imunološku reakciju kože.
Ako ste na terapiji i primijetite čudan osip nakon boravka na suncu, važno je to spomenuti svom liječniku.
Ne paničarite – u većini slučajeva nije potrebno prekidati terapiju. No važno je znati što uzimate i kako se zaštititi:
I, ono najvažnije, nikada nemojte samoinicijativno prestati piti lijek zbog straha od sunca. Ako imate nedoumica, uvijek se savjetujte s liječnikom.
Određeni lijekovi koje koristimo mogu u kombinaciji sa sunčevim zračenjem izazvati neugodne i neočekivane kožne reakcije. To ne znači da sunce treba izbjegavati pod svaku cijenu, ali znači da je potrebno biti informiran i pažljiv.
Ako niste sigurni kako vaš lijek reagira na sunce, potražite informaciju u uputi o lijeku ili, još bolje, pitajte ljekarnika. Jer kad znate što uzimate, lakše se možete zaštititi.