Svake godine 30. ožujka obilježava se Svjetski dan bipolarnog poremećaja, s ciljem podizanja svijesti, boljeg razumijevanja ovog stanja i smanjenja stigme koja ga često prati. Datum je vezan uz rođendan Vincent van Gogha, umjetnika za kojeg se smatra da je živio s promjenama raspoloženja koje se danas povezuju s bipolarnim spektrom.

Bipolarni poremećaj je stanje mentalnog zdravlja koje se najčešće opisuje kroz izražene promjene raspoloženja, energije i razine aktivnosti. Osoba može prolaziti kroz razdoblja povišenog raspoloženja, pojačane energije i ubrzanog tempa, a zatim kroz razdoblja tuge, umora, povlačenja i gubitka interesa za svakodnevne stvari.

Važno je odmah naglasiti da bipolarni poremećaj nije isto što i “biti malo bolje volje, malo lošije volje”, niti se svodi na obične promjene raspoloženja koje svi ponekad imamo.

Riječ je o stanju koje može utjecati na način kako osoba razmišlja, osjeća, spava, donosi odluke i funkcionira u svakodnevnom životu. Istovremeno, uz odgovarajuću podršku i liječenje, mnogi ljudi s bipolarnim poremećajem žive stabilno, rade, stvaraju, razvijaju odnose i vode ispunjen život.

Što zapravo znači “epizoda”?

Kod bipolarnog poremećaja često se govori o epizodama, a taj izraz ponekad zvuči previše stručno ili udaljeno. U praksi, epizoda znači određeno razdoblje tijekom kojeg su promjene raspoloženja i ponašanja dovoljno izražene da se primijete i da utječu na svakodnevicu. To ne traje samo jedan loš dan ili jednu neprospavanu noć, nego se radi o stanju koje traje danima, a nekad i dulje.

Epizode ne izgledaju jednako kod svih ljudi. Kod nekoga će promjene biti vrlo uočljive, dok će kod drugoga biti suptilnije, ali i dalje dovoljno važne da utječu na funkcioniranje. Nekad između epizoda postoje duga razdoblja stabilnosti, a nekad se promjene događaju češće.

Upravo zato bipolarni poremećaj ne izgleda isto kod svake osobe i ne može se svesti na jedan jedini obrazac.

Razdoblja povišenog raspoloženja: manija i hipomanija

Razdoblja povišenog raspoloženja karakterizira povećana energija, ubrzan tempo razmišljanja i promjene u ponašanju koje odstupaju od uobičajenog funkcioniranja osobe. Razlika između manije i hipomanije je u intenzitetu: manija je izraženija i može značajnije utjecati na svakodnevni život, dok je hipomanija blaža, ali i dalje primjetna promjena.

Ova razdoblja često ne izgledaju isto kod svih ljudi, ali se određeni obrasci ponavljaju.

Najčešći znakovi uključuju:

• Povećana energija i aktivnost: osoba može biti stalno u pokretu, započinjati više aktivnosti odjednom ili imati osjećaj da mora nešto raditi. Često se povećava produktivnost, ali bez jasne strukture ili završetka započetih zadataka.
• Smanjena potreba za snom: spavanje postaje kraće, ali bez osjećaja umora. Osoba može funkcionirati s vrlo malo sna i pritom imati dojam da joj odmor nije potreban.
• Ubrzan govor i tok misli: govor može postati brz i intenzivan, uz preskakanje s teme na temu. Misli se mogu doživljavati kao “ubrzane” ili preplavljujuće.
• Povećano samopouzdanje ili osjećaj posebnih sposobnosti: može se javiti osjećaj da je sve moguće, da prepreke ne postoje ili da osoba ima iznimne ideje ili sposobnosti.
• Veća sklonost odvraćanju pažnje: pažnja se brzo preusmjerava s jedne stvari na drugu, što otežava fokusiranje i dovršavanje zadataka.
• Impulzivno donošenje odluka: odluke se donose brzo, bez uobičajenog promišljanja posljedica. To može uključivati primjerice prekomjerno trošenje novca, rizična ulaganja, nepromišljene društvene ili profesionalne poteze itd.
• Pojačana društvenost ili razdražljivost: neki ljudi postaju izrazito komunikativni i društveni, dok drugi mogu biti lako razdražljivi ili reagirati intenzivnije nego inače.
• Promjene u procjeni stvarnosti: kod izraženije manije mogu se pojaviti iskustva poput pogrešnih uvjerenja ili percepcija koje nisu u skladu sa stvarnošću, što zahtijeva dodatnu stručnu pažnju.

Važno je razumjeti da ova faza ne znači nužno “dobro raspoloženje”. Iako može uključivati osjećaj ugode ili pojačane energije, često dolazi uz narušenu ravnotežu u procjeni i ponašanju.

Razdoblja sniženog raspoloženja: depresivna epizoda

Depresivne epizode u bipolarnom poremećaju uključuju više od osjećaja tuge.

Riječ je o stanju koje zahvaća emocije, energiju, tijelo i način razmišljanja, često istovremeno.

Kod različitih ljudi ova faza može izgledati drugačije, ali postoje česti obrasci koji se prepoznaju.

Najčešći znakovi uključuju:

• Sniženo raspoloženje (tuga, praznina): osoba može osjećati dugotrajnu tugu, emocionalnu “prazninu” ili gubitak smisla. Kod adolescenata to se ponekad očituje kroz razdražljivost.
• Gubitak interesa i zadovoljstva: aktivnosti koje su prije bile ugodne više ne izazivaju interes ili osjećaj zadovoljstva, što može dovesti do povlačenja iz svakodnevnog života.
• Umor i gubitak energije: čak i jednostavne aktivnosti mogu djelovati iscrpljujuće. Osoba može imati osjećaj stalnog umora bez jasnog razloga.
• Promjene u snu: nesanica (teško uspavljivanje ili rano buđenje) ili povećana potreba za snom
• Promjene u apetitu i tjelesnoj težini: može se javiti smanjen apetit i gubitak težine ili povećan apetit i dobitak na težini.
• Poteškoće s koncentracijom i donošenjem odluka: razmišljanje može biti usporeno, a donošenje i jednostavnih odluka otežano.
• Osjećaj bezvrijednosti ili pretjerane krivnje: osoba može imati negativnu sliku o sebi ili osjećaj krivnje koji nije proporcionalan stvarnoj situaciji.

• Psihomotorne promjene
  • usporenost u pokretima i govoru
  • ili suprotno, nemir i unutarnja napetost

• Povlačenje iz društvenih odnosa: često dolazi do smanjenja kontakata s drugim ljudima i izbjegavanja društvenih situacija.

• Misli o smrti ili samoozljeđivanju: kod nekih osoba mogu se pojaviti takve misli, što zahtijeva posebnu pažnju i podršku.

Ova faza se često opisuje kao stanje u kojem stvari gube “težinu” ili smisao, a svakodnevne aktivnosti postaju zahtjevne. Važno je naglasiti da se ne radi o slabosti ili nedostatku volje, nego o stanju koje zahvaća više razina funkcioniranja.

Kako izgleda život između epizoda?

Jedna od važnih stvari koju vrijedi naglasiti jest da bipolarni poremećaj ne znači stalnu nestabilnost. Mnoge osobe imaju razdoblja u kojima se osjećaju stabilno, uravnoteženo i funkcionalno. Ta razdoblja mogu trajati tjednima, mjesecima, a ponekad i dulje.

Stabilnost se najčešće održava uz odgovarajuće liječenje i stručnu podršku, ponajprije kroz medikamentoznu terapiju i psihoterapiju.

Kako se postavlja dijagnoza?

Dijagnoza se postavlja razgovorom i procjenom stručnjaka za mentalno zdravlje, najčešće psihijatra. U obzir se uzimaju obrasci raspoloženja, trajanje i intenzitet simptoma, ponašanje, funkcioniranje u svakodnevnom životu te osobna i obiteljska anamneza.

Budući da simptomi mogu nalikovati drugim psihičkim stanjima, prepoznavanje bipolarnog poremećaja ponekad traži vrijeme. To ne znači da je stanje “nejasno”, nego da je važno pažljivo razumjeti cjelokupnu sliku.

Liječenje i podrška

Bipolarni poremećaj može se uspješno držati pod kontrolom uz kombinaciju pristupa:

• lijekovi za stabilizaciju raspoloženja
• psihoterapija
• redovito praćenje od strane stručnjaka

Uz to, korisnu ulogu imaju i svakodnevne navike:

• redovit san
• stabilna rutina
• uravnotežena prehrana
• tjelesna aktivnost
• upravljanje stresom

Važno je terapiju uvijek usklađivati s liječnikom.

Zašto je važan miran i točan pristup?

Način na koji govorimo o bipolarnom poremećaju ima velik utjecaj. Kada se tema pojednostavljuje ili dramatizira, stvara se stigma. S druge strane, informiran i uravnotežen pristup pomaže razumijevanju i prihvaćanju.

Bipolarni poremećaj je ozbiljno stanje, ali i stanje s kojim se može živjeti uz podršku i odgovarajući pristup.

Zaključak

Bipolarni poremećaj je složeno stanje mentalnog zdravlja koje uključuje razdoblja povišenog i sniženog raspoloženja, ali iza te osnovne definicije krije se puno nijansi. Kod nekih ljudi naglašenije su faze povišene energije, kod drugih depresivne epizode, a kod mnogih postoje i duga razdoblja stabilnosti između tih faza.

Zato je važno pristupati ovoj temi bez pojednostavljivanja, bez straha i bez osuđivanja. Informiranost, pravodobna procjena i kvalitetna podrška čine veliku razliku. A to je često prvi korak prema stabilnijem i mirnijem životu.