U skupini endokrinoloških bolesti, bolesti štitnjače su na prvom mjestu po raširenosti. Više od dvije milijarde ljudi u svijetu ima neki poremećaj štitnjače. Zanimljivo je da su žene značajno podložnije problemima s štitnjačom.
Zvuči nevjerojatno, ali štitnjača utječe na funkcioniranje svake stanice u našem tijelu zbog čega ju možemo nazvati čuvaricom cijelog organizma. Nalazi se u vratu, ispred dušnika i ispod grkljana, a sastoji se od dva režnja povezanih središnjim dijelom. Slikovito, ova endokrina žlijezda svojim oblikom podsjeća na leptira ili slovo H. Endokrine žlijezde su one koje luče hormone izravno u krvotok, a štitnjaču nadziru hipofiza i hipotalamus.
Zdrava štitnjača ima dimenzije oko 4,5 cm duljine, 1,5 cm širine i težine oko 15 grama. To je ključna žlijezda koja proizvodi hormone trijodtironin (T3) i tiroksin (T4), regulirajući metaboličku aktivnost tkiva. Nadalje, štitnjača igra važnu ulogu u endokrinom sustavu, kontrolirajući različite aspekte tijela, poput reakcije na stres, regulacije metabolizma i krvnog tlaka.
Zbog toga je izuzetno važno, ne ignorirati signale koje štitnjača šalje. S ciljem kontrole funkcije štitnjače i korigiranja razina hormona, u slučaju pojačanog ili oslabljenog lučenja, nužan je specijalistički pregled.
Zato smo se obratili stručnjaku iz Poliklinike Perić-Staničić, Josipu Staničiću, dr. med., spec. nuklearne medicine. Naime, njegovo uže područje ekspertize uključuje dijagnostiku i liječenje bolesti štitnjače. U intervjuu smo razgovarali o autoimunim bolestima štitnjače, dijagnostici i liječenju.
Zajedničke karakteristike bolesti štitnjače
Koje su autoimune bolesti štitnjače i koje su zajedničke karakteristike ovih stanja?
Pod autoimune bolesti štitnjače prvenstveno se podrazumijeva kronični autoimuni, poznat i kao Hashimotov tireoiditis, koji je trenutačno glavni uzročnik hipotireoze. S druge strane, možemo također uzeti u obzir Gravesov ili Basedowljev tireoiditis, koji slično kao i Hashimotov, uključuje komponentu oštećenja parenhima štitnjače. No, uz to, iz nerazjašnjenih razloga dolazi do stvaranja još jednog protutijela koje je specifično za receptor za TSH, što rezultira nekontroliranom hiperstimulacijom tireocita i na kraju hipertireozom.
Među autoimune bolesti štitnjače spada i manje uobičajeni subakutni, poznat i kao De Quervainov tireoiditis, koji uzrokuje brzo oštećenje strukture štitnjače s privremenim porastom razine hormona štitnjače (tireotoksikozom), koja se obično s vremenom normalizira. Bitna razlika ove bolesti u odnosu na Hashimotovu i Gravesovu je izostanak porasta antitireoidnih protutijela u serumu (anti TPO i TgA).
Kako genetika i okolišni faktori mogu utjecati na razvoj autoimunih bolesti štitnjače?
Vrlo je vjerojatno da autoimune bolesti štitnjače imaju obiteljsku poveznicu, no za to još uvijek nemamo konkretnih dokaza. S druge strane, unatoč obimnim istraživanjima provedenim tijekom posljednjih desetljeća, još uvijek nismo uspjeli sa sigurnošću identificirati specifične okolišne čimbenike koji doprinose razvoju ovih bolesti. Mogući okolišni čimbenici mogli bi uključivati stres, prehranu te prethodnu infekciju određenim virusima kao Epstein-Barr virusom (EBV) i citomegalovirusom (CMV).
Autoimune bolesti
Basedow-Gravesova bolest jedna je od autoimunih bolesti štitnjače. Koji su klasični simptomi?
Gravesova ili Basedowljeva bolest se definira kao hipertireoza. Simptomi ove bolesti uključuju klasične simptome hipermetabolizma, izazvanog povišenom razinom hormona štitnjače. Neki od njih su anksioznost, poremećaj probave, ciklusa, izrazit gubitak težine i slično.
Kako se dijagnosticira Hashimotov sindrom?
Hashimotov tireoiditis možemo detektirati laboratorijski, putem titra antitireoidnih protutijela anti TPO i TgA, kao i putem ultrazvuka štitnjače kojim se, u slučaju ove bolesti, opisuje u manjoj ili većoj mjeri oštećenju parenhim žlijezde. Važno je napomenuti da je Hashimotov tireoiditis u potpunosti asimptomatsko stanje i da tegobe koje se spominju u kontekstu bolesti štitnjače mogu biti posljedica isključivo poremećaja njene funkcije (hipo/ hipertireoze) koja kod Hashimotovog tireoiditisa ne mora biti prisutna.
Simptomi hipertireoze uključuju klasične simptome hipermetabolizma, a to u:
- Palpitacije
- Anksioznost
- Nesanica
- Poremećaj probave
- Poremećaj ciklusa
- Rapidni gubitak tjelesne težine (naročito mišićne mase)
- Izrazit umor ili astenija
Iz kojeg razloga češće obolijevaju žene od bolesti štitnjače?
U kliničkoj praksi već duže vrijeme jasno je vidljivo da žene čine značajnu većinu bolesnika. Ovaj fenomen se ne može jednostavno objasniti. Moguće je da su žene nešto podložnije autoimunim bolestima, no također je moguć i dijagnostički “bias”, obzirom da se žene, posebice u generativnoj dobi, moraju nešto češće kontrolirati zbog mogućih negativnih posljedica bolesti štitnjače na trudnoću.
Koji su najnoviji napreci u liječenju autoimunih bolesti štitnjače i što budućnost donosi za pacijente s ovim stanjima?
Nažalost, patogeneza autoimunih bolesti još uvijek nije u potpunosti razjašnjena, pa je izrazito teško pronaći optimalan način liječenja koji će jasno pomoći bolesniku bez značajnih nuspojava. Postoje naznake da suplementacija prehrane vitaminom D, selenom i cinkom može imati blagotvoran utjecaj na zdravlje bolesnika s autoimunim bolestima, no trebali bismo i dalje pažljivo razmatrati jer za to još uvijek nema konkretnih dokaza.
