Tijekom praćenja sigurnosti lijeka stalno se procjenjuje omjer rizika i koristi primjene lijeka te će teške, ozbiljne nuspojave biti prihvatljive samo kod lijekova koji liječe teške ili smrtonosne bolesti, kao što je primjerice rak. Kada je riječ o lijekovima za liječenje blažih simptoma ili bolesti, kao što su blaža glavobolja ili prehlada, samo nuspojave blaže prirode mogu biti prihvatljive za utvrđivanje pozitivnog omjera koristi i rizika primjene lijeka. Ako se odnos koristi i rizika primjene lijeka promijeni tijekom životnog ciklusa lijeka, poduzimaju se mjere kojima se mijenja, primjerice, doziranje lijeka, trajanje terapije ili se uvode nova upozorenja i mjere opreza pri primjeni lijeka. Ukidanje odobrenja za stavljanje lijeka u promet i povlačenje lijeka iz prometa krajnja je mjera u slučaju promjene odnosa koristi i rizika primjene lijeka u negativnom smjeru.
Dakle, praćenjem primjene lijekova pacijentima se neprekidno osiguravaju kvalitetni i sigurni lijekovi te se izravno pridonosi zaštiti javnoga zdravlja, kao i zdravlja svakog pojedinog pacijenta koji lijek primjenjuje.
Treba li prijaviti svaku nuspojavu?
Jednako je važno prijaviti sve nuspojave, bez obzira na to jesu li poznate od ranije i unesene u uputu o lijeku, ili nisu očekivane i poznate od ranije.
Prijavljivanje od ranije poznatih nuspojava između ostalog pridonosi boljem razumijevanju njihove učestalosti i mehanizma nastanka, dok prijavljivanje sumnji na nuspojave koje nisu navedene u uputi o lijeku pridonosi novim saznanjima o nuspojavama koje ranije nije bilo moguće otkriti.