Svake godine, od 24. do 30. travnja, obilježavamo Svjetski tjedan imunizacije odnosno globalnu inicijativu kojom se podsjeća na važnost cijepljenja u zaštiti zdravlja djece, mladih, odraslih i starijih osoba. Ovogodišnja poruka Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) je For every generation, vaccines work tj. Za svaku generaciju, cjepiva djeluju. Poanta te poruke je prevencija bolesti, ali i šira slika koja se tiče zdravijeg djetinjstva, sigurnijeg odrastanja, kvalitetnije odrasle dobi i starenja.
Imunizacija je proces kojim se organizmu pomaže da prepozna određene uzročnike bolesti i razvije zaštitu prije nego što dođe do infekcije ili težeg oblika bolesti. To se može postići primjenom cjepiva, koja potiču imunosni sustav da reagira na način koji može pomoći u budućem susretu s određenom bolešću.
WHO navodi da danas postoje cjepiva protiv više od 30 po život opasnih bolesti i infekcija te da imunizacija svake godine pomaže spriječiti između 3,5 i 5 milijuna smrti.
Prije svega, imunizacija je dio preventive. Ona ne zamjenjuje zdrav način života, redovite liječničke kontrole ni druge mjere zaštite zdravlja, ali je jedan od najvažnijih alata suvremene medicine kada je riječ o bolestima koje se mogu spriječiti cijepljenjem. Upravo zato cijepljenje ima posebno mjesto u javnom zdravstvu, ali i u svakodnevnom životu obitelji.
Od najranijih dana, cjepiva omogućuju djeci ispunjeno i veselo djetinjstvo, boravak u školi i igru s prijateljima, dok se kroz kasnije faze života zaštita širi na nove potrebe i nove životne okolnosti.
Na osobnoj razini imunizacija znači zaštitu od bolesti koje mogu imati ozbiljan tijek, osobito u najosjetljivijim fazama života. Kod djece to znači više prostora za mirnije odrastanje, učenje, igru i svakodnevicu bez nepotrebnih zdravstvenih prekida.
U odrasloj dobi i starijoj životnoj dobi imunizacija ostaje važan dio očuvanja zdravlja, posebno kada se životne okolnosti i zdravstveni rizici mijenjaju.
Ipak, korist nije samo osobna. Kada je procijepljenost u zajednici visoka, smanjuje se mogućnost širenja nekih zaraznih bolesti, a time se dodatno štite i oni koji zbog zdravstvenih razloga ne mogu primiti određena cjepiva ili kod kojih je imunosni odgovor slabiji.
WHO zato imunizaciju ne opisuje samo kao individualnu zaštitu, nego i kao važan dio zaštite cjelokupne zajednice.
Upravo zato imunizacija ima širi društveni smisao; pomaže očuvati kontinuitet školovanja, rada i obiteljskog života, ali i smanjiti opterećenje zdravstvenog sustava.
Važnost imunizacije potvrđuju i povijest i suvremeni podaci. Od prvog cjepiva protiv velikih boginja do danas, cijepljenje je duboko promijenilo tijek javnog zdravlja. Velike boginje su iskorijenjene, a Europa je proglašena regijom slobodnom od dječje paralize. Neke su bolesti već iskorijenjene, a neke eliminirane ili stavljene pod nadzor upravo zahvaljujući provedbi cijepljenja.
Osim toga, osnovna cjepiva u posljednjih 50 godina spasila najmanje 154 milijuna života (WHO). To znači da je imunizacija imala golem doprinos preživljavanju dojenčadi i male djece, ali i ukupnom napretku javnog zdravstva.
U današnje vrijeme se posebno vidi važnost imunizacije u potrebi da zaštita ostane dostupna svima. Još je uvijek veliki broj djece u svijetu bez pristupa osnovnim cjepivima, što pokazuje da napredak nije jednak u svim sredinama.
Kad se govori o cjepivima, važno je ostaviti prostor za pitanja, ali i jasno razlikovati provjerene informacije od zabluda. Jedna od čestih nedoumica jest bojazan da cjepiva mogu izazvati samu bolest protiv koje štite. U stvarnosti, cjepiva su osmišljena tako da pomognu imunosnom sustavu prepoznati uzročnika i razviti obranu, a ne da izazovu bolest na način na koji to čini prirodna infekcija.
Cjepiva koriste oslabljene ili neaktivne dijelove uzročnika kako bi potaknula stvaranje antitijela.
Druga česta zabluda odnosi se na sigurnost cjepiva. WHO naglašava da su cjepiva među najsigurnijim medicinskim intervencijama, uz stalno praćenje sigurnosti i kvalitete, a istodobno preporučuje da ljudi pitanja o cjepivima postavljaju zdravstvenim radnicima i provjerenim izvorima informacija.
Konačno, treća zabluda svodi se imunizaciju samo na dječju dob. Ovogodišnja kampanja WHO-a upravo suprotno naglašava vrijednost cijepljenja kroz cijeli životni tijek. Zaštita počinje u djetinjstvu, ali se ne završava tamo. Ona se nastavlja kroz adolescenciju, odraslu dob i stariju životnu dob, ovisno o preporukama, zdravstvenom stanju i okolnostima.
Ostati na putu redovitog cijepljenja znači prije svega pratiti preporuke i na vrijeme provjeravati što je predviđeno za određenu dob i životnu fazu. U tome mogu pomoći i vrlo jednostavni koraci:
Ovakav pristup pomaže da imunizacija bude dio kontinuirane brige o zdravlju. U kontekstu ovogodišnje kampanje, koja poručuje da cjepiva djeluju za svaku generaciju, ostati na putu cijepljenja znači čuvati zaštitu kroz različite faze života.
Na kraju, pitanje koje je roditeljima često najvažnije glasi vrlo jednostavno: zašto cijepiti svoje dijete?
Prvo, imunizacija pomaže spašavati živote. To potvrđuje i povijest cijepljenja i suvremeni podaci o učinku osnovnih cjepiva na smanjenje smrtnosti i komplikacija povezanih s bolestima koje se mogu spriječiti.
Imunizacija također štiti i buduće generacije. Kada se djeca danas cijepe, ne štiti se samo njihovo sadašnje zdravlje, nego se gradi i sigurnije okruženje za budućnost
Osim toga, imunizacija može pomoći smanjiti financijski i organizacijski teret bolesti za obitelj. Sprječavanje bolesti obično znači manje liječenja, manje izbivanja i manje dodatnog opterećenja za roditelje i skrbnike. Prevencija je često daleko manje opterećujuća od posljedica bolesti.
Pravodobna imunizacija može pomoći u smanjivanju rizika od ozbiljnih komplikacija i dugotrajnih posljedica nekih bolesti. Cijepljenje ne pridonosi samo smanjenju smrtnosti dojenčadi i djece do pet godina, nego i sprječavanju dugotrajnih komplikacija po zdravlje.
Upravo zato, imunizacija štiti obitelj i zajednicu. Dijete ne odrasta samo za sebe. Ono raste u obitelji, u vrtiću, u školi i među drugim ljudima. Kada je više djece i odraslih cijepljeno, lakše je očuvati zaštitu i za one koji su posebno osjetljivi.
Poruka For every generation, vaccines work ne govori samo o cjepivima kao medicinskom uspjehu, nego o zaštiti koja se prenosi kroz život i kroz generacije. Za dijete to znači zdravije odrastanje, a za roditelje više sigurnosti. Osim toga, za zajednicu to znači veću otpornost.
Konačno, za budućnost to znači potvrdu da su neke odluke vrijedne upravo zato što njihov učinak traje dulje od jednog trenutka.
Začepljen nos jedna je od tegoba koje mnogi doživljavaju kao posebno naporne, iako se na prvi pogled možda ne čini tako ozbiljnom. Kad je disanje kroz nos otežano, teže je spavati, odmarati se i normalno funkcionirati tijekom dana. Osim toga, nos nije samo prolaz za zrak. Njegova je uloga i da udahnuti zrak zagrije, ovlaži i donekle pročisti prije nego što dođe do donjih dišnih puteva. Upravo zato osjećaj prohodnosti nosa utječe više na svakodnevnu ugodu nego što se često misli.
Začepljenost nosa česta je kod prehlade, ali se može javiti i kod alergijskog i nealergijskog rinitisa, upale sinusa te drugih stanja povezanih s nosnom sluznicom.
U pozadini je najčešće otečenost sluznice, pojačan dotok krvi u male krvne žile nosa i pojačano stvaranje sekreta. Rezultat je poznat osjećaj “zatvorenog nosa”, koji mnogima posebno smeta navečer i tijekom noći.
Više o tome govori i Marina Marušić Fojs, mag. pharm., u videu dostupnom na našem youtube kanalu, gdje pojašnjava ulogu nazalnih dekongestiva i najčešće pogreške u njihovoj primjeni.
Nazalni dekongestivi su lijekovi koji se najčešće primjenjuju u obliku sprejeva ili kapi za nos kada želimo brzo olakšati začepljenost. Djeluju tako da sužavaju krvne žile u nosnoj sluznici, čime se smanjuje otečenost i nos se lakše “otvara”. Zbog toga često donose brzo olakšanje i mnogima pomažu da lakše dišu, osobito u danima kada su simptomi najizraženiji.
Upravo zbog tog brzog učinka dekongestivi su među najčešće korištenim pripravcima kod začepljenog nosa. Mnogi su dostupni bez recepta, pa ih ljudi često doživljavaju kao praktično rješenje za samopomoć. To i jest njihova prednost, ali je važno znati da se radi o lijekovima za kratkotrajno ublažavanje simptoma.
Oni ne djeluju na sam uzrok tegoba, nego prije svega na osjećaj otečenosti i začepljenosti.
Kod prehlade ili kratkotrajne iritacije sluznice takav pristup može biti sasvim dovoljan. No ako su tegobe povezane s alergijama, rinitisom, rinosinusitisom ili nekim drugim stanjem, samo kratkotrajno “otvaranje nosa” često nije i jedini odgovor. Zato je korisno dekongestive promatrati kao pomoć za simptom, a ne kao rješenje za svaku vrstu i svako trajanje nosne kongestije.
Upravo tu najčešće dolazi do zabune. Kad nešto brzo pomogne, lako je steći dojam da će isto rješenje biti dobro i sljedeći put, i još jedan put nakon toga. No kod ponavljanih ili dugotrajnijih tegoba važno je postaviti i pitanje što zapravo stoji u podlozi simptoma. Ako se to zanemari, čovjek se može dugo baviti samo osjećajem začepljenosti, a ne i razlogom zbog kojeg se ona stalno vraća.
Kod nazalnih dekongestiva najvažnija je kratkotrajna i razumna primjena.
U različitim izvorima i za različite proizvode ne navodi se uvijek isti broj dana, pa je najsigurnije reći da ih treba koristiti prema uputi za konkretan lijek i ne produljivati primjenu bez savjeta liječnika ili ljekarnika. Ono što je zajedničko svim preporukama jest da dekongestivi nisu namijenjeni dugotrajnoj svakodnevnoj uporabi.
Ovi pripravci najbolje funkcioniraju kad se koriste ciljano i kratko, primjerice u razdoblju kada je začepljenost najizraženija. Ako se potreba za njima počne ponavljati iz dana u dan, tada je korisno zastati i razmisliti treba li potražiti drugačiji pristup.
U stručnoj literaturi opisuje se pojava koja se naziva rhinitis medicamentosa, a u svakodnevnom govoru često se objašnjava kao povratna ili rebound začepljenost nosa. Riječ je o stanju u kojem se osjećaj začepljenosti može zadržavati ili ponovno pojačavati kod ponavljane i produljene uporabe nazalnih dekongestiva.
Sprej u početku donosi olakšanje, ali kod prečeste ili preduge primjene može se dogoditi da učinak traje sve kraće. Tada osoba počne sprej koristiti sve češće jer ima dojam da bez njega nos ostaje stalno zatvoren. Tako se može stvoriti obrazac u kojem se lijek nastavlja koristiti zbog samog osjećaja začepljenosti.
Važno je pritom naglasiti da nije uvijek lako razlikovati je li riječ o samoj osnovnoj bolesti, poput rinitisa ili rinosinusitisa, ili o posljedicama učestale primjene dekongestiva. Zato je korisnije govoriti o potrebi da se simptomi ponovno procijene, nego donositi brze zaključke.
Ako sprej više ne djeluje kao prije ili olakšanje traje sve kraće, to može biti dobar trenutak za razgovor sa stručnom osobom.
Kad se začepljenost nosa ponavlja ili traje dulje, često se preporučuje razmotriti i druge mogućnosti. Među najčešće spominjanima su izotonične i hipertonične slane otopine za nos. One mogu pomoći u vlaženju sluznice, ispiranju sekreta i ublažavanju osjećaja začepljenosti, a pritom imaju dobar sigurnosni profil. Možda ne donose isti trenutačni osjećaj olakšanja kao dekongestivi, ali mogu biti korisne kao blaža i dugoročnije prihvatljiva pomoć.
Kod nekih stanja, osobito kada je prisutna upalna komponenta, liječnik može preporučiti i intranazalne kortikosteroide. Oni ne djeluju odmah na isti način kao dekongestivi, nego postupnije, i usmjereni su na samu upalu sluznice.
Ponekad je ipak najvažniji korak ponovno razmotriti uzrok tegoba. U podlozi mogu biti alergije, nealergijski rinitis, rinosinusitis, anatomski uzroci poput devijacije septuma ili drugi čimbenici. Kad se uzrok bolje prepozna, lakše je odabrati pristup koji ima više smisla od stalnog ublažavanja istog simptoma.
U današnje vrijeme, “ovisnost” o nazalnim dekongestivima vrlo je čest problem koji se lako može spriječiti. Mogu biti vrlo korisni kada je potrebno kratkotrajno olakšati začepljenost nosa. Njihova najveća prednost je brz učinak, ali upravo zato ih je najbolje koristiti s mjerom i u okviru preporučenog trajanja. Kod učestalih ili dugotrajnijih tegoba važnije je razjasniti uzrok nego se oslanjati samo na trenutačno olakšanje.
Iako ne postoji jedinstveni standard u liječenju, ovom se vrlo aktualnom problemu može učinkovito pristupiti kroz prevenciju: edukacijom pacijenata o pravilnoj primjeni nazalnih dekongestivnih sprejeva, mogućim rizicima njihove uporabe te samoj prirodi bolesti koje se njima nastoje ublažiti.