Crijevni mikrobiom predstavlja zajednicu živih organizama i njihovog okoliša koji se nalazi unutar našeg probavnog sustava, ponajprije u crijevima. Možemo ga zamisliti kao poseban, složen ekosustav koji svakodnevno funkcionira u interakciji s našim tijelom.
U tom ekosustavu živi milijardu mikroskopskih organizama, među kojima najveći udio čine bakterije, ali su prisutni i organizmi poput gljivica. Osim toga, prisutni su i pojedini virusi koji prirodno koegzistiraju s ljudskim organizmom.
Većinu crijevnog mikrobioma čine bakterije, kojih postoji više od tisuću različitih vrsta. One su prilagođene uvjetima u probavnom sustavu i zajedno čine dinamičnu zajednicu koja se razlikuje od osobe do osobe.
Važno je naglasiti da se crijevni mikrobiom ne odnosi samo na organizme, već i na njihovu međusobnu interakciju, okoliš u kojem žive te ravnotežu koja se u tom sustavu uspostavlja.
U ljudskim crijevima prisutan je velik broj različitih skupina bakterija. Među najčešće zastupljenima nalaze se rodovi poput Prevotella, Ruminococcus i Bacteroides, kao i šira skupina bakterija poznata pod nazivom Firmicutes.
U debelom crijevu, koje karakterizira okruženje s vrlo malo kisika, prevladavaju tzv. anaerobne bakterije, među kojima su Peptostreptococcus, Bifidobacterium, Lactobacillus i Clostridium. Ove bakterije prilagođene su takvim uvjetima te čine važan dio crijevnog mikrobioma.
Smatra se da raznolika i uravnotežena prisutnost tih mikroorganizama doprinosi stabilnosti
crijevnog okoliša, primjerice kroz međusobno natjecanje za hranjive tvari i prostor na sluznici crijeva.
Važno je naglasiti da se sastav crijevnog mikrobioma razlikuje od osobe do osobe te ovisi o mnogobrojnim čimbenicima.
U crijevima nalazimo oko 80 % aktivnih imunosnih stanica, zbog čega probavni sustav ima važnu ulogu u funkcioniranju imunosnog sustava.
Crijevna mikrobiota sudjeluje u razlikovanju korisnih od potencijalno štetnih mikroorganizama te doprinosi održavanju imunosne ravnoteže kroz stalnu komunikaciju s crijevnom sluznicom i imunosnim stanicama.
Mikrobiom je u interakciji s endokrinim stanicama sluznice crijeva, koje sudjeluju u lučenju hormona važnih za regulaciju metabolizma – razinu šećera u krvi, osjećaj gladi i sitosti.
Upravo se zato crijeva smatraju kao jednim od važnih dijela endokrinog sustava.
Crijevni mikrobiom povezan je sa živčanim sustavom preko komunikacijske mreže koju uključuju živci, neurotransmiteri i signalne molekule. Neke crijevne bakterije mogu sudjelovati u stvaranju ili poticanju proizvodnje neurotransmitera (npr. serotonin) koji sudjeluju u prijenosu signala prema mozgu.
Crijevni mikrobiom obuhvaća mikroorganizme koji žive u našem probavnom sustavu, odnosno gastrointestinalnom traktu. Nekolicina mikroorganizama može se pronaći već u želucu i tankom crijevu, a najveći dio mikrobioma smješten je u debelom crijevu.
Ondje se mikroorganizmi nalaze u sadržaju crijeva ili su povezani s crijevnom sluznicom koja oblaže crijevnu stijenku. Sastav mikrobioma razlikuje se ovisno o dijelu probavnog sustava, a mikroorganizmi koji prevladavaju u debelom crijevu prilagođeni su uvjetima s manjom količinom kisika.
U gornjim dijelovima probavnog sustava, zbog bržeg prolaska hrane, prisutnosti probavnih sokova i većeg udjela kisika, mikroorganizmi se zadržavaju u manjim količinama.
Upravo zato debelo crijevo predstavlja njihovo glavno „stanište“, u kojem sudjeluju u razgradnji prehrambenih vlakana i stvaranju spojeva koji su dio normalnih procesa u organizmu.
Važno je naglasiti da mikroorganizmi svoju ulogu ostvaruju u ravnoteži i u prirodnom okruženju crijeva, a sastav mikrobioma razlikuje se od osobe do osobe.
Disbioza se kao termin u medicini koristi za opis stanja u kojem dolazi do narušene ravnoteže crijevnog mikrobioma. To može uključivati smanjenu prisutnost korisnih mikroorganizama, povećani udio onih koji u određenim okolnostima mogu imati nepovoljan učinak ili općenito promijenjen odnos različitih bakterijskih skupina u crijevima.
Disbioza se može očitovati na različite načine, primjerice:
Ove promjene često se ne pojavljuju izolirano, već se mogu preklapati i/ili međusobno nadopunjavati, pri čemu sastav mikrobioma postaje manje uravnotežen. Važno je naglasiti da je mikrobiom dinamičan i sklon prilagodbi, te da se promjene u njegovu sastavu promatraju u širem kontekstu životnih navika, zdravlja i individualnih razlika.
Raznolikost mikroorganizama u crijevnom mikrobiomu uvelike ovisi o prehrani. Različite vrste „dobrih“ bakterija hrane se različitim biljnim vlaknima, zbog čega je raznolika prehrana temelj njihove pravilne funkcije.
Kada konzumiramo cjelovite, minimalno prerađene namirnice, mikrobiom proizvodi kratkolančane masne kiseline i druge korisne tvari koje hrane crijevnu sluznicu, snižavaju pH u crijevima i potiču rast korisnih mikroorganizama.
Crijevni mikrobiom osjetljiv je na različite kemijske utjecaje iz okoliša. Tvari poput alkohola, duhanskog dima i različitih polutanta iz zraka mogu narušiti njegovu ravnotežu. Pojedini lijekovi, primjerice antibiotici, mogu dovesti do smanjenja broja korisnih bakterija (ali i onih štetnih). Neki lijekovi, poput onih koji smanjuju želučanu kiselinu, dodatno utječu na mikrobiom tako što mogu promijeniti pH vrijednost u probavnom sustavu.
U većini slučajeva mikrobiom se može oporaviti nakon kratkotrajne izloženosti takvim čimbenicima, primjerice tijekom nužnog liječenja. Međutim, dugotrajna izloženost kemikalijama i određenim lijekovima može ozbiljno promijeniti sastav i/ili spriječiti rast pojedinih mikroorganizama.
Motilitet crijeva termin je koji označava mišićne pokrete koji omogućuju kretanje hrane (i drugih tvari) kroz probavni sustav.
Taj proces utječe na to koliko dugo mikroorganizmi borave u pojedinim dijelovima crijeva, gdje sudjeluju u razgradnji neprobavljenih sastojaka hrane i stvaranju tvari koje organizam može iskoristiti.
Brzina prolaska sadržaja kroz crijeva može imati ulogu u raspodjeli i ravnoteži različitih mikroorganizama duž probavnog trakta. Ako je prolazak brži, mikroorganizmi imaju manje vremena za svoje metaboličke aktivnosti, dok sporiji prolazak može omogućiti dulje zadržavanje u određenim dijelovima crijeva.
Upravo zato se motilitet promatra kao jedan od čimbenika koji sudjeluju u održavanju stabilnog crijevnog ekosustava, pri čemu se individualne razlike smatraju normalnima.
U zdravom crijevnom mikrobiomu različite vrste mikroorganizama djeluju u međusobnoj ravnoteži i podržavaju jedna drugu. Neki mikroorganizmi razgrađuju složenije tvari koje potom služe kao hrana drugima, dok njihovi metabolički produkti pomažu održavanju crijevnog okoliša.
Takva ravnoteža omogućuje stabilan i raznolik mikrobiom koji učinkovito podržava zdravlje organizma.
Kada ta ravnoteža izostane i raznolikost mikroorganizama se smanji, mikrobiom postaje osjetljiviji na prekomjerni rast invazivnih ili manje korisnih vrsta.
U takvim uvjetima narušava se dostupnost resursa potrebnih za opstanak „dobrih” mikroorganizama, što dugoročno može loše utjecati na funkciju crijeva i cjelokupno zdravlje.
O crijevnom mikrobiomu možemo se brinuti na način da u rutinu uvedemo hranu bogatu vlaknima i fermentiranu hranu. Vlakna imaju važnu ulogu kao hrana dobrim bakterijama u crijevnoj sluznici. Fermentirani proizvodi poput jogurta, kefira i kiselog kupusa bogati su probiotskim bakterijama i na taj način mogu doprinijeti zdravlju mikrobioma.
Važno je i da se istovremeno izbjegava prerađena (procesirana) hrana što je više moguće. Osim toga, konzumacija probiotika i prebiotika može pomoći u regulaciji crijevnog mikrobioma. Naposlijetku, bitno je savjesno koristiti antibiotike, isključivo kad su nam nužni i adekvatno propisani od strane liječnika. Neoprezno korištenje antibiotika može narušiti ravnotežu u mikrobiomu.
Također je važno redovito se baviti nekom vrstom fizičke aktivnosti koja može pozitivno utjecati na zdravlje crijevne flore, a i raznolikosti mikrobioma.
Uz to, bitno je smanjenje stresa. Povišen stres može negativno utjecati na mikrobiom, te u najgorim slučajevima može doprinijeti nastanku bolesti.
Crijevni mikrobiom je složen i dinamičan sustav koji je u stalnoj interakciji s ostatkom našeg organizma, a njegovo razumijevanje sve više doprinosi suvremenom pogledu na očuvanje zdravlja.
Svake godine krajem siječnja obilježava se Europski tjedan prevencije raka vrata maternice, s ciljem podizanja svijesti o humanom papiloma virusu (engl. Human Papillomavirus, HPV), njegovoj ulozi u nastaknu raka, te važnosti pravodobne prevencije.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (engl. World Health Organization, WHO), skoro svi slučajevi (99%) raka vrata maternice povezani su s dugotrajnom infekcijom HPV-om.
Jedan od načina prevencije HPV infekcije je cijepljenje, uz redovite ginekološke preglede koji su također važan dio brige o zdravlju.
Humani papiloma virus (HPV) naziv je za veliku skupinu virusa kojih je poznato više od 200. Riječ je o vrlo čestom virusu koji se može prenositi kontaktom kože i sluznice, a najčešće intimnim putem.
Većina ljudi tijekom života dođe u kontakt s barem jednim tipom HPV-a, često bez ikakvih simptoma i istovremeno bez saznanja da su bili zaraženi.
Najčešća je situacija da imunosni sustav uspije sam ukloniti virus iz organizma. Međutim, kod dijela osoba infekcija može potrajati (primjerice ako je u pitanju visokorizičan tip HPV-a).
Dugotrajna prisutnost takvih (visokorizičnih) tipova može dovesti do promjena na stanicama, koje s vremenom mogu postati ozbiljan zdravstveni problem.
Cjepivo protiv HPV-a razvijeno je s ciljem da spriječi infekcije najčešćim i najrizičnijim tipovima virusa. Važno je naglasiti da cjepivo:
Međutim, iako cjepivo ne liječi već postojeću HPV infekciju, ima važnu ulogu u prevenciji iste. Najdjelotvornije je prije izlaganja virusu, no u nekim slučajevima može imati korist i kasnije, ovisno o situaciji i zdravstvenom stanju osobe.
Također, HPV infekcija ne znači automatski razvoj bolesti, niti da će se kod svake osobe razviti komplikacije. Upravo zato se u javnom zdravstvu stavlja naglasak na prevenciju, informiranost i redovite preglede.
Humani papiloma virus (HPV) obuhvaća skupinu od preko 200 različitih tipova virusa, od kojih se oko 40 prenosi spolnim putem i zahvaća kožu i sluznicu anogenitalnog područja. Tipovi HPV-a označavaju se brojevima, a razlikuju se prema svom potencijalu izazivanja bolesti.
Prema zdravstvenom riziku, HPV tipovi dijele se na visokorizične (onkogene) i niskorizične (neonkogene).
Visokorizični (onkogeni) tipovi HPV-a povezani su s razvojem zloćudnih bolesti. Najvažniji među njima su HPV tipovi 16 i 18, koji se najviše povezuju s razvitkom raka vrata maternice, ali i drugih karcinoma poput raka anusa, orofarinksa, rodnice, vulve i penisa.
Osim tipova 16 i 18, u skupinu visokorizičnih ubrajaju se i tipovi 31, 33, 45, 52 i 58, koji također mogu imati ulogu u razvoju raka (ali rjeđe).
Niskorizični (neonkogeni) tipovi HPV-a, primjerice tipovi 6 i 11, mogu dovesti do promjena na koži poput genitalnih bradavica te drugih dobroćudnih promjena na koži i sluznici, koje mogu biti neugodne, ali nisu zloćudne.
Prisustvo visokorizičnog HPV tipa ne znači da će se kod osobe razviti rak. U većini slučajeva imunosni sustav uspije sam eliminirati virus.
Međutim, dugotrajna infekcija određenim visokorizičnim tipovima može, kod manjeg broja osoba, dovesti do promjena na stanicama koje se razvijaju postupno i tijekom više godina.
Upravo zbog toga prevencija, redoviti ginekološki pregledi i cijepljenje protiv HPV-a, koje štiti od najčešćih visokorizičnih i niskorizičnih tipova, imaju važnu ulogu u očuvanju spolnog i reproduktivnog zdravlja.
Cervikalne intraepitelne neoplazije (CIN) su prekancerozne promjene na stanicama vrata maternice.
Nadalje, CIN je podijeljen u 3 stupnja – CIN 1, 2, i 3 – ovisno o razini zahvaćenosti cerviksa. CIN 1 predstavlja najblaži oblik promjena, dok CIN 3 najteži. CIN-ovi nisu karcinom, ali su stanične promjene koje mogu prethoditi karcinomu raka vrata maternice.
Do spomenutih promjena može doći dugotrajnom infekcijom visokorizičnim tipom HPV-a.
HPV cjepivo razvijeno je kako bi spriječilo infekciju najčešćim i najopasnijim tipovima humanog papiloma virusa, prije nego što dođe do izlaganja virusom.
Danas je u uporabi devetvalentno HPV cjepivo, koje pruža zaštitu od devet tipova HPV-a:
Pritom, ranije su bila dostupna i primjerice četverovalentna cjepiva, no devetvalentno cjepivo danas predstavlja najširi oblik zaštite i koristi se u nacionalnim programima cijepljenja (što uključuje i Hrvatsku).
Cjepiva, kao i ostali lijekovi, mogu imati neke nuspojave. Nuspojave HPV cjepiva najčešće su blage i prolazne.
Neke od njih mogu uključivati:
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, ozbiljne nuspojave su rijetke, a benefiti cijepljenja u prevenciji bolesti povezanih s HPV-om mogu nadmašiti potencijalne rizike i/ili nuspojave.
Cijepljenje protiv humanog papiloma virusa (HPV) namijenjeno je širokom rasponu dobnih skupina, a koristi ima i prije i nakon stupanja u spolne odnose. Iako se cjepivo često percipiralo kao „cjepivo za djevojčice“, sve više se naglašava da zaštita vrijedi i za dječake, muškarce te odrasle žene.
Cijepljenje u ovoj dobi smatra se najdjelotvornijim zato što se provodi prije mogućeg kontakta s virusom. Imunosni odgovor je tada najjači, a cjepivo može pružiti visoku razinu zaštite od najrizičnijih tipova HPV-a.
Nadalje, u Hrvatskoj je HPV cjepivo besplatno i dostupno u sklopu nacionalnog programa cijepljenja za ovu dobnu skupinu.
Cijepljenje može zaštititi prije prvog kontakta s virusom, smanjiti rizik od razvoja raka povezanih s HPV-om i doprinijeti dugoročnoj javnozdravstvenoj zaštiti.
Čak i ako je osoba već spolno aktivna, cijepljenje i dalje može djelovati učinkovito. Ne liječi postojeću infekciju, ali može zaštititi od tipova HPV-a s kojima osoba još nije bila u kontaktu.
Većina ljudi u navedenoj dobnoj skupini nije bila izložena svim visokorizičnim tipovima, zbog čega cjepivo može štititi od potencijalnih budućih infekcija i smanjiti rizik od razvoja bolesti.
Neke zdravstvene ustanove u Hrvatskoj omogućuju cijepljenje i ženama starijima od 25 godina, u slučaju:
Pritom, cijepljenje u toj dobi razmatra se individualno, u dogovoru s liječnikom te se provodi prema medicinskoj indikaciji. Cjepivo može pomoći u sprječavanju ponovne infekcije ili recidiva bolesti čime se može postići dugoročna prevencija.
Muškarci (i dječaci) mogu biti nositelji virusa, ali i razviti bolesti povezane s HPV-om (primjerice karcinom anogenitalne regije i karcinom orofarinksa).
Cijepljenjem se može:
Upravo zato, cijepiti se mogu i dječaci i muškarci, a ne isključivo žene.
Infekcija HPV-om (prema WHO-u) najčešća je virusna infekcija reproduktivnog trakta, pri čemu većina infekcija prolazi bez simptoma i potrebe za brigom.
Ipak, kod nekih osoba dugotrajna infekcija visokorizičnim tipovima HPV-a može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih posljedica.
Obilježavanje Europskog tjedna prevencije raka vrata maternice, kao i Nacionalnog dana borbe protiv raka vrata maternice, podsjetnik su na važnost informiranja, ranog otkrivanja i dostupnih preventivnih mjera.
U Hrvatskoj su cijepljenje protiv HPV-a i redoviti preventivni pregledi dio javnozdravstvenog sustava, čime se omogućuje pravodobno djelovanje i smanjenje rizika od razvoja bolesti.
Zato povećanjem svjesnosti, razumijevanjem načina na koji HPV djeluje te korištenjem dostupnih preventivnih mogućnosti, svatko može aktivno sudjelovati u očuvanju vlastitog zdravlja i zdravlja svoje zajednice.