Čokolada nakon ručka, keksi uz popodnevnu kavu ili nešto slatko prije spavanja. Zvuči poznato? Mnogi ljudi primjećuju da im se često jede slatko, čak i kada nisu gladni. Ponekad imaju osjećaj da jednostavno ne mogu stati na jednoj kockici čokolade ili da im dan nije potpun bez nečega slatkog. Kad pojedemo nešto slatko, u mozgu se aktiviraju područja uključena u sustav nagrađivanja. Jedna od važnih tvari u tom procesu je dopamin, neurotransmiter koji sudjeluje u motivaciji, učenju i osjećaju nagrade. Dakle, mozak prepoznaje slatku hranu kao nešto ugodno i potiče nas na ponavljanje. I to je sasvim prirodan osjećaj za organizam.

Je li ovisnost o šećeru stvarna?

U istraživanjima na životinjama pokazano je da ponavljana konzumacija šećera u određenim uvjetima može dovesti do ponašanja sličnih onima koja se povezuju s ovisnošću. Međutim, kod ljudi je situacija složenija. Istraživanja zasad ne potvrđuju da sam šećer izaziva ovisnost na isti način kao psihoaktivne tvari. Ono što se kod nekih ljudi može razviti jest obrazac ponašanja u kojem često posežu za određenom hranom, imaju osjećaj gubitka kontrole i nastavljaju je jesti unatoč negativnim posljedicama. Pritom nije riječ samo o šećeru. Hrana koja kombinira velike količine šećera, masti i soli, poput nekih keksa, čokoladica, sladoleda i industrijskih slastica, može biti posebno privlačna i poticati ponavljano konzumiranje. Dakle, ako imate osjećaj da ne možete odoljeti slatkišima, to ne znači automatski da ste ovisni. Važno je razumjeti što potiče takvu naviku i kako je postupno promijeniti.

Zašto nam se stalno jede nešto slatko?

Nekoliko je razloga zbog kojih možemo imati pojačanu želju za slatkišima:

• Preskakanje obroka: Kada tijekom dana jedemo premalo, navečer možemo postati izrazito gladni i posegnuti za brzom energijom.
• Nedostatak sna: Neispavanost utječe na hormone koji reguliraju glad i sitost te može povećati želju za kaloričnom hranom.
• Stres: Slatkiši nam mogu pružiti kratkotrajan osjećaj ugode pa ih ponekad koristimo kao način suočavanja s neugodnim emocijama.
• Navika: Ako svakodnevno jedemo desert nakon ručka, s vremenom ga možemo poželjeti čak i kada smo siti.

Što se događa s organizmom ako jedemo previše šećera?

Prekomjeran unos slobodnih šećera povezuje se s povećanim rizikom od karijesa i debljanja. Dugoročno, ako unosimo više energije nego što trošimo, može doći do povećanja tjelesne mase i razvoja metaboličkih problema. To može pridonijeti povećanom riziku od šećerne bolesti tipa 2, kardiovaskularnih bolesti i masne jetre. Važno je naglasiti da šećer nije jedini uzrok tih bolesti, već na njihov razvoj utječu i genetika, tjelesna aktivnost i ukupne prehrambene navike.

Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje da slobodni šećeri čine manje od 10 posto ukupnog dnevnog energetskog unosa, a dodatno smanjenje na manje od 5 posto može donijeti dodatne zdravstvene koristi.

Slobodni šećeri uključuju šećer koji dodajemo u hranu i piće, ali i šećere iz meda, sirupa i voćnih sokova. S druge strane, šećeri prirodno prisutni u cijelom voću i mlijeku ne ubrajaju se u slobodne šećere.

Trebamo li se potpuno odreći šećera?

Puno je važnije razlikovati prirodno prisutne šećere u nutritivno vrijednim namirnicama od dodanih i slobodnih šećera koje unosimo kroz slatkiše, kolače i zaslađena pića. Ako volite čokoladu ili kolače, ne morate ih se odreći da biste bili zdravi. Problem nije u jednoj kockici čokolade, nego u pretjerivanju i navikama koje dugoročno mogu narušiti zdravlje. Zdrav odnos prema hrani ne znači da si nikada ne smijemo priuštiti nešto slatko. Znači da uživamo u hrani, ali da pritom ne zanemarujemo potrebe vlastitog organizma. Redoviti i uravnoteženi obroci su jednako važni. Isto tako, san i opuštanje uz određenu tjelesnu aktivnost. I šetnja već čini razliku.

VAŽNO: Ako imate osjećaj da gubite kontrolu nad jedenjem, često konzumirate velike količine hrane u kratkom vremenu ili zbog toga osjećate značajnu nelagodu, razgovarajte s liječnikom. Takvo ponašanje ponekad može upućivati na poremećaj hranjenja koji zahtijeva stručnu pomoć.