S dolaskom toplijih mjeseci sve više vremena provodimo u prirodi, na planinarenju, u vrtovima, maslinicima, vinogradima ili uz more. Tada se i zmije češće mogu vidjeti na osunčanim mjestima jer se sunčanjem zagrijavaju i reguliraju tjelesnu temperaturu. Zmije su prirodan dio hrvatskih ekosustava i imaju važnu ulogu u održavanju prirodne ravnoteže.

Iako većina zmija uglavnom izbjegava ljude, ugrizi se ipak događaju, najčešće slučajno kada osoba stane na zmiju ili ju pokuša uhvatiti. Zato je dobro znati koje vrste zmija žive u Hrvatskoj, kako izgleda ugriz zmije i kako se preporučuje postupiti u slučaju ugriza.

Koje zmije otrovnice žive u Hrvatskoj?

U Hrvatskoj živi 15 vrsta zmija, a samo tri vrste smatraju se otrovnicama: poskok, riđovka i planinski žutokrug.

Otrovnice se od neotrovnih vrsta ponekad razlikuju po trokutastijem obliku glave jasno odvojenom od vrata, kraćem i zdepastijem tijelu te okomitim zjenicama. Međutim, navedene razlike nisu uvijek jednostavne za procjenu u prirodni, stoga je najsigurnije zmiju ostaviti na miru, promatrati je sa sigurne udaljenosti i ne pokušavati je dodirivati i/ili premještati.

Poskok (Vipera ammodytes)

Poskok je najpoznatija hrvatska otrovnica. Prepoznatljiv je po malom “rogu” na vrhu njuške i tamnoj cik-cak šari duž leđa. Najčešće se nalazi u kamenjarima, na suhim i toplim područjima priobalja i Dalmatinske zagore, ali i na nekim otocima.

Riđovka (Vipera berus)

Riđovka uglavnom obitava u kontinentalnoj Hrvatskoj, osobito u šumskim i vlažnijim područjima. Najčešće ima karakterističnu cik-cak šaru kao i poskok, no može biti i potpuno crna, što često zbunjuje ljude.

Planinski žutokrug (Vipera ursinii)

Planinski žutokrug najrjeđa je hrvatska otrovnica te živi u planinskim područjima Dinarida. Manja je i manje agresivna od poskoka, a izgledom se od njega razlikuje nedostatkom “roga” na njušci.

Kako izgleda ugriz zmije?

Ugriz otrovnice najčešće ostavlja dva ubodna mjesta od očnjaka, kroz koje zmije obično ispuste otrov. Ponekad zmija može zadati i tzv. “suhi ugriz”, odnosno ugriz bez ispuštanja otrova.

Simptomi otrovnog ugriza se razlikuju ovisno o vrsti zmije i količini otrova, ali mogu uključivati:

• bol na mjestu ugriza,
• crvenilo i oticanje,
• mučninu,
• znojenje,
• vrtoglavicu,
• slabost te
• povraćanje.

Kod težih slučajeva mogu se razviti poremećaji cirkulacije i disanja.

Otrov hrvatskih otrovnica pripada skupini hemotoksina, što znači da ponajprije djeluje na tkivo, krv i krvne žile.

Prva pomoć kod ugriza zmije

Najvažnije je ostati miran i što prije potražiti liječničku pomoć pozivom na 112 ili 194.

Što treba napraviti:

• udaljiti se od zmije,
• smiriti osobu i ograničiti kretanje,
• imobilizirati ugriženi ekstremitet,
• skinuti prstenje, sat ili usku odjeću zbog mogućeg oticanja,
• nazvati hitnu pomoć ili organizirati prijevoz do zdravstvene ustanove.

Što NE raditi:

• rezati ranu,
• isisavati otrov,
• stavljati led,
• konzumirati alkohol,
• pokušavati uhvatiti zmiju.

Nekada se preporučivalo podvezivanje, no danas se to uglavnom NE savjetuje bez stručne procjene jer može dodatno oštetiti tkivo.

Koliko su ugrizi zmija opasni?

Smrtni ishodi nakon ugriza zmije u Hrvatskoj vrlo su rijetki. Hrvatski zavod za javno zdravstvo navodi da su u gotovo 20 godina zabilježena samo tri smrtna slučaja.

Najugroženije skupine su djeca, starije osobe, kronični bolesnici i osobe alergične na zmijski otrov. Kod većine odraslih osoba, uz pravovremeni liječnički pregled i odgovarajuću skrb, oporavak je najčešće brz i uspješan.

Većina susreta sa zmijama ipak završava bez ugriza, a većina ugriza uz pravovremenu pomoć prolazi bez trajnih posljedica.

Kako smanjiti rizik od ugriza?

Boravak u prirodi ne treba izazivati strah, ali zahtijeva određeni oprez i poštovanje prema prostoru u kojem se nalazimo.

Važno je naglasiti da zmije ne napadaju ljude bez razloga, u gotovo svim slučajevima ugriz se događa kada se zmija osjeti ugroženo, kada ju čovjek slučajno nagazi ili pokuša dirati odnosno premještati.

Kamenjari, suhozidi, šumski putevi, visoka trava i sunčane stijene mjesta su na kojima zmije prirodno obitavaju. U ekosustavu imaju važnu ulogu jer pomažu u kontroli broja glodavaca i drugih malih životinja. Zato je važno naglasiti da prevencija nije usmjerena protiv zmija, nego prema odgovornom ponašanju ljudi u prirodi i pravodobnoj edukaciji.

Prilikom boravka u prirodi preporučuje se nositi zatvorenu i čvrstu obuću te duge hlače, osobito tijekom planinarenja ili prolaska kroz kamenjare i visoku travu. Dobro je izbjegavati guranje ruku pod kamenje, u grmlje ili pukotine koje se ne mogu pregledati pogledom. Planinarima se savjetuje korištenje štapa kojim mogu lagano provjeriti teren ispred sebe jer vibracije i buka najčešće potjeraju zmiju prije nego što dođe do bliskog kontakta.

Važna je i edukacija djece. Djecu treba naučiti da zmije nisu “zle” životinje i da ih se ne smije dirati, čak ni kada izgledaju nepomično ili mrtvo.

Za kraj, podsjećamo da su gotovo sve zmije u Hrvatskoj zakonom zaštićene te ih nije dopušteno ubijati, niti namjerno uznemiravati. Edukacija, razumijevanje prirode i odgovorno ponašanje najbolji su način prevencije ugriza i sigurnog boravka u prirodi.