U ordinaciji se puno toga rješava riječima. No, riječi mogu biti i zbunjujuće. Osobito kad isti izraz za pacijenta i liječniku ne znači isto. Često je upravo komunikacija ključ boljeg razumijevanja, brže dijagnoze i učinkovitijeg liječenja.

U nastavku donosimo 5 rečenica koje pacijenti često izgovore,  s najboljom namjerom, ali koje liječnicima često otvaraju više pitanja nego što daju odgovora.

1. „Vi odlučite, vi ste doktor.“

Ovu rečenicu pacijenti često kažu iz poštovanja ili jer ne žele pogriješiti. No iako odluka na kraju jest na liječniku, svaki liječnik želi znati – što vi mislite, što vam je važno i kakav ste tip osobe kad je riječ o terapiji. Ponekad postoje dvije podjednako dobre opcije, ali s različitim prednostima. Npr. jedna se pije jednom dnevno, druga tri puta; jedna je skuplja, druga ima više nuspojava. Bez da liječnik zna vaše preferencije, odluka je napola nagađanje. Umjesto toga, možete reći:

 „Što vi preporučujete i zašto? Što biste vi odabrali na mom mjestu?“

2. „Ne uzimam ništa.“ (A uzimate suplement ili bilje)

Mnogi pod „ništa“ ne računaju vitamine, čajeve, dodatke prehrani, kapi iz ljekarne, “prirodne pripravke”. No ti proizvodi mogu itekako utjecati na organizam, pa i na učinak lijekova. Biljni pripravci i suplementi mogu imati interakcije s lijekovima (npr. gospina trava može oslabiti učinak nekih antidepresiva, kontracepcije ili lijekova za srce). Kako bolje reći:

„Ne pijem lijekove, ali uzimam magnezij i ponekad čaj za smirenje.“

3. „Imam niski tlak.“ (Ali ne znate reći liječniku koliki)

Svi smo čuli za „nizak tlak“ kao nešto što se „nasljeđuje“ i „nije strašno“. No bez konkretne brojke, liječnik ne zna je li riječ o blagom fiziološkom sniženju ili o hipotenziji koja zahtijeva pažnju. Niski tlak nekome može biti 110/70, a nekome 90/50. Razlika je ogromna. Bitna je i učestalost simptoma poput vrtoglavice ili nesvjestice. Umjesto toga, možete reći:

„Obično mi je tlak oko 95/60 i ponekad mi se zamanta kad naglo ustanem.“

4. „Zaboravio sam koji lijek pijem, ali kutija je bijela.“

U moru lijekova sličnih imena i pakiranja, opis poput „bijela kutija, plava crta“ jednostavno nije dovoljan. Često to znači da se mora gubiti vrijeme na traženje lijeka u sustavu ili pozivanje ljekarne. Postoji na stotine lijekova u bijeloj kutiji. A bez točne informacije, moguće su i pogreške u terapiji. Zato radije ponesite popis lijekova, sliku kutije ili barem ime djelatne tvari.

5. „To me boli kad jako pritisnem.“

Ako nešto boli samo kad pritisnete s namjerom da boli, to najčešće nije isto kao spontana bol, i ne govori liječniku puno o uzroku. Naime, razlikuju se bolovi koji se javljaju spontano, pri pokretu, u mirovanju ili samo kad ih vi „izazovete“. Sve to su različiti signali i ukazuju na različite probleme.  Kako bolje reći:

„U mirovanju ne boli, ali boli kad zakrenem torzo ili kad legnem na tu stranu.“

Za kraj:

Liječnici ne očekuju da govorite stručno. Ali kad pacijent zna opisati problem jasno i konkretno, lakše ga je dijagnosticirati i što je najvažnije – pomoći mu. Ključno je da se usudite pitati i reći liječniku sve što mislite da je važno, jer najgore je kad se „podrazumijeva“, a zapravo ostane neizrečeno.