Međunarodni dan epilepsije (International Epilepsy Day, IED), obilježava se od 2015. godine, svake godine drugog ponedjeljka u veljači.

Današnji dan (9.2.2026.) posvećen je podizanju svijesti o epilepsiji, smanjenju stigme te unapređenju kvaliteta života osoba koje žive s epilepsijom i njihovih članova obitelji.

Obilježavanje Međunarodnog dana epilepsije danas je dio šireg globalnog okvira djelovanja, kroz implementaciju 10-godišnjeg globalnog plana Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) za epilepsiju i druge neurološke poremećaje.

Cilj plana (od 2022. do zaključno 2031. godine) je jačanje javnozdravstvenog pristupa epilepsiji na svjetskoj razini, te istovremeno unapređenje zdravstvene zaštite i zaštite ljudskih prava osoba s epilepsijom.

Do 2031. godine 80% zemalja treba razviti ili ažurirati zakonodavni okvir s ciljem promoviranja i zaštite ljudskih prava osoba s epilepsijom. Na taj način će se omogućiti bolji pristup liječenju i njezi, ali i veća socijalna uključenost osoba s epilepsijom u svim segmentima društva; obrazovanju, zapošljavanju i svakodnevnom životu.

Što je epilepsija?

Epilepsija je neurološko stanje koje karakterizira povećana sklonost ponavljanim epileptičkim napadajima. Napadaj je kratkotrajni događaj uzrokovan prolaznim poremećajem električne aktivnosti u mozgu. Ti poremećaji mogu utjecati na svijest, pokrete, osjete, ponašanje ili emocionalni doživljaj osobe.

Epilepsija nije jedna bolest, već širok spektar različitih stanja.

Razlikuju se prema vrsti napadaja, dijelovima mozga koji su uključeni, dobi u kojoj se javljaju te načinu na koji osoba reagira na terapiju.

Jednako je važno naglasiti da epilepsija nije zarazna, nije psihički poremećaj i ne može intelektualno ograničiti osobu.

Razlika između epilepsije i napadaja

Jedna od čestih zabluda u javnosti je upravo poistovjećivanje epileptičkog napadaja s epilepsijom.

Napadaj je događaj koji se može pojaviti u različitim okolnostima, primjerice zbog visoke temperature, metaboličkih poremećaja, akutnih bolesti ili traume. Epilepsija se dijagnosticira kada postoji povećan rizik ponavljanja neprovociranih napadaja.

Drugim riječima, osoba može doživjeti jedan napadaj u životu i nikada ne razviti epilepsiju ili osoba s epilepsijom može godinama biti bez napadaja uz odgovarajuće liječenje.

Razlikovanje ova dva pojma važno je za pravilno razumijevanje stanja.

Neprovocirani i provocirani napadaji

U medicini se razlikuju provocirani i neprovocirani epileptički napadaji, razlika između ta dva napadaja ima važnu ulogu u postavljanju dijagnoze.

Provocirani napadaj javlja se kao posljedica nekog akutnog i prolaznog uzroka, poput visoke tjelesne temperature, metaboličkog poremećaja, akutne infekcije, intoksikacije ili neposredno nakon ozljede mozga.

Kada se taj uzrok ukloni ili izliječi, rizik ponavljanja napadaja obično se smanjuje.

Neprovocirani napadaj, s druge strane, javlja se bez prepoznatljivog uzroka, što može uputiti na trajnu sklonost mozga stvaranju napadaja. Upravo se ponavljani neprovocirani napadaji koriste kao jedan od kriterija za dijagnozu epilepsije.

Kako izgleda epileptički napadaj?

Epileptički napadaji mogu izgledati vrlo različito. Kod nekih osoba manifestiraju se kao kratkotrajni prekidi svijesti ili odsutnost, dok kod drugih mogu uključivati nevoljne pokrete tijela. Postoje i napadaji koji se očituju promjenama osjeta, emocija ili ponašanja.

Većina napadaja traje kratko, od nekoliko sekundi do nekoliko minuta, i završava spontano. Tijekom napadaja osoba nema svjesnu kontrolu nad onim što se događa, a nakon napadaja često je potrebna kratka faza oporavka.

Važno je naglasiti da napadaj, u većini slučajeva nije opasan.

Što može utjecati na pojavu napadaja?

Kod nekih osoba s epilepsijom mogu se primijetiti određeni čimbenici koji povećavaju vjerojatnost pojave napadaja. Često se nazivaju „okidačima“, iako ne djeluju jednako kod svih.

Kao “okidači” najčešće se spominju:

• nedostatak sna ili neredovit ritam spavanja
• fizički i/ili emocionalni stres
• iscrpljenost ili bolest
• jaka ili treperava svjetla
• hormonalne promjene
• preskakanje obroka ili dehidracija
• konzumacija alkohola i/ili droga
• preskakanje terapije

Važno je naglasiti da prisutnost ovih čimbenika ne znači da će se napadaj sigurno dogoditi, niti da svaka osoba s epilepsijom ima prepoznatljive okidače.

Tko sve može imati epilepsiju?

Epilepsija se može pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi. Češće se dijagnosticira u ranom djetinjstvu i u starijoj životnoj dobi (65+), no može se javiti i u adolescenciji ili odrasloj dobi.

Epilepsija je jedan od najčešćih neuroloških poremećaja u djece, pogađa oko 1 od 200  (0.5%) djece.

Procjenjuje se da više od 65 milijuna ljudi diljem svijeta živi s epilepsijom. To znači da je epilepsija znatno češća nego što ljudi često misle, ali i dalje nedovoljno vidljiva u javnosti.

Važnost podizanja svijesti o epilepsiji

Epilepsija nije rijetka bolest, procjenjuje se da će 1 od 26 ljudi razviti epilepsiju u nekom trenutku svog života.

Napadaj ne znači automatski epilepsiju. Oko 10% ljudi doživi barem jedan epileptični napadaj u životu, no to ne znači automatsku dijagnozu epilepsije jer mnogi napadaji mogu biti jednokratni ili inducirani drugim čimbenicima.

Također se procjenjuje da se 25% slučajeva može spriječiti pravodobnim metodama prevencije.

Život s epilepsijom

Većina osoba s epilepsijom vodi ispunjen, aktivan i samostalan život.

Kod nekih ljudi epilepsija zahtijeva određene prilagodbe, osobito ako su napadaji česti ili nepredvidivi. No važno je naglasiti da epilepsija sama po sebi ne određuje nečije sposobnosti, ambicije ili potencijal.

Ključni elementi kvalitete života uključuju:

• pravovremenu dijagnozu
• individualno prilagođenu terapiju
• razumijevanje i podršku okoline
• dostupnost točnih informacija

Prevencija

Iako epilepsiju nije uvijek moguće spriječiti, u određenim se situacijama može utjecati na smanjenje rizika njezina nastanka, primjerice kada je povezana s određenim zdravstvenim stanjima ili životnim okolnostima.

S obzirom na to da epilepsija kod nekih osoba može biti povezana s oštećenjem mozga, važno je posvetiti pažnju prevenciji ozljeda glave. Jednako je važno i pravodobno prepoznavanje i liječenje infekcija koje u rijetkim slučajevima mogu zahvatiti središnji živčani sustav.

Kod male djece posebnu pozornost zahtijevaju febrilne konvulzije. Njihova se prevencija temelji na pravodobnom, primjerenom i kontroliranom snižavanju povišene tjelesne temperature, uz edukaciju roditelja i skrbnika o pravilnom postupanju tijekom febrilnih stanja.

Važan dio prevencije odnosi se i na edukaciju osoba koje dolaze u kontakt s osobama s epilepsijom, osobito djecom. Uz roditelje, znanja o pravilnom reagiranju tijekom epileptičkog napadaja potrebna su i njegovateljima, odgojiteljima, učiteljima i ostalom obrazovnom osoblju.

Informirana reakcija okoline doprinosi sigurnosti osobe koja ima napadaj te smanjuje paniku i nesigurnost.

Prevencija epilepsije povezane s moždanim udarom usmjerena je prvenstveno na liječenje osnovnih bolesti i kontrolu čimbenika rizika. To uključuje brigu o kardiovaskularnom zdravlju, regulaciju šećernih bolesti, prestanak pušenja, umjerenu konzumaciju alkohola te općenito usvajanje zdravijih životnih navika.

Liječenje i upravljanje epilepsijom

Iako epilepsija trenutačno nema univerzalni lijek, suvremena medicina nudi brojne mogućnosti za kontrolu napadaja. Kod velikog broja ljudi napadaji se uspješno kontroliraju lijekovima (antiepileptici).

U određenim situacijama mogu se razmatrati i drugi pristupi, poput posebnih prehrambenih režima, medicinskih uređaja ili kirurških zahvata. Važno je naglasiti da je terapija uvijek individualna i prilagođena svakoj osobi.

Kako postupiti ako osoba ima epileptički napadaj?

U slučaju epileptičkog napadaja najvažnije je ostati smiren i osigurati sigurnost osobe. Većina napadaja prestaje sama od sebe unutar nekoliko minuta.

Preporučuje se:

• ostati uz osobu i, ako je moguće, mjeriti trajanje napadaja
• ukloniti predmete iz okoline koji bi mogli uzrokovati ozljedu
• postaviti osobu na bok ako je bez svijesti ili nije potpuno budna, kako bi se olakšalo disanje
• ostati uz osobu i nakon napadaja, dok se potpuno ne osvijesti

Važno je znati što ne treba raditi:

• ne stavljati ništa u usta osobe tijekom napadaja
• ne pokušavati zaustaviti pokrete ili fizički sputavati osobu
• ne davati hranu, piće ili lijekove dok osoba nije potpuno budna

Hitnu medicinsku pomoć potrebno je potražiti ako:

• napadaj traje dulje od 5 minuta
• napadaji se ponavljaju jedan za drugim
• osoba ima poteškoće s disanjem
• napadaj se dogodi u vodi
• osoba se ne oporavlja uobičajeno nakon napadaja
• riječ je o prvom napadaju u životu
• osoba zatraži medicinsku pomoć

Pravilna i smirena reakcija okoline može značajno doprinijeti sigurnosti osobe i smanjenju straha kod svih uključenih.

Zaključak

Epilepsija nije tema o kojoj treba šutjeti, niti stanje koje treba obavijati strahom.

Ona zahtijeva znanje, razumijevanje i otvoren razgovor. Kada se informacije prenose smireno, točno i empatično, stvaramo društvo u kojem se ljudi osjećaju sigurnije, prihvaćenije i ravnopravnije.