Kada govorimo o poremećajima hranjenja, obično ih vežemo za žene, no stvarnost je drugačija. Naime, epidemiološki podaci pokazuju da ima četiri puta više žena oboljelih od poremećaja hranjenja nego muškaraca. U kliničkoj praksi vidimo da, na primjer, u grupi od 15 ljudi obično bude samo jedan muškarac. To ukazuje na to da muškarci možda nisu toliko skloni tražiti pomoć za probleme s poremećajima hranjenja, otkrila nam je nutricionistkinja Maja Žanko iz Dnevne bolnice za poremećaje prehrane H(RANA) u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan. Koji su to poremećaji hranjenja kod muškaraca, i što je to bigoreksija, objasnila nam je u videu:

Iako i muškarci mogu razviti tipičnu sliku anoreksije nervoze (pothranjenost, mali unos hrane, strah od debljanja itd.), važno je naglasiti da postoji jedan specifičan poremećaj hranjenja kod muškaraca koji je društveno toliko prihvaćen da se često ne doživljava kao problem. Naime, bigoreksija je laički rečeno vrsta obrnute anoreksije. Dok se žene više boje debljanja i žele biti mršave, muškarci s bigoreksijom su opsjednuti mišićima i strahom da njihova tijela nisu dovoljno velika. Riječ je o tjelesnoj mišnoj dismorfiji.

Prema definiciji Dijagnostičkog i statističkog priručnika za duševne poremećaje (DSM-5), tjelesni dismorfni poremećaj javlja se kod osoba koje smatraju da je njihovo tijelo premalo ili nedovoljno mišićavo. Zbog toga misle da nešto nije u redu s njihovim izgledom i da svi jasno vide te nedostatke.

Simptomi bigoreksije

Muškarci s bigoreksijom često ekstremno vježbaju, bildaju i koriste razne suplemente kako bi povećali svoju mišićnu masu. Uz to, postoji velika preokupacija ne samo vježbanjem nego i vrstom hrane koja se konzumira. Navedeno često dolazi u kombinaciji s ortoreksijom. Ortoreksija je poremećaj hranjenja koji se karakterizira opsjednutošću zdravom hranom i možda je danas najzastupljeniji poremećaj hranjenja.

Zbog kombinacije opsjednutosti zdravom hranom i ekstremnim vježbanjem, mnogi muškarci ulaze u začarani krug prekomjernog vježbanja i opsesivnog razmišljanja o hrani, što se može okarakterizirati kao opsesivno-kompulzivni poremećaj.

Oboljele osobe često provode puno vremena u teretani, mjere svoje mišiće i procjenjuju svoju osobnu vrijednost na osnovu vanjskog izgleda i veličine mišića. Promjene raspoloženja, razdražljivost te tjeskobna stanja, također su neki od simptoma. Bigoreksija nije isključivo rezervirana za muškarce, no najčešće se kod njih pojavljuje.

Općenito možemo reći da slični faktori doprinose poremećajima hranjenja kod muškaraca i žena. Ti faktori uključuju:

• Biološke aspekte poput genetike
• Psihološke aspekte kao što su perfekcionizam
• Opsesivno-kompulzivne elemente ličnoste
• Sociokulturne aspekte poput društvenih ideala ljepote

Današnji muškarac treba biti mišićav i izgledati na određen način, što može utjecati na razvoj poremećaja hranjenja.

Može li vježbanje postati bigoreksija?

Fitness kultura, iako promovira zdravlje, kod ranjivih populacija može dovesti do opsesije. Postoji velika razlika između posvećenosti zdravlju, vježbanju i uravnoteženoj prehrani i opsesivnog ponašanja.

U kliničkoj praksi rijetko se susrećemo s muškarcima koji otvoreno priznaju da imaju bigoreksiju. Iako ne postoje specifični alati za dijagnosticiranje bigoreksije, iskustvo nam omogućuje da prepoznamo simptome kao što su opsesivno vježbanje i prekomjerna posvećenost pripremi hrane. Kada se govori o liječenju, pristup je identičan kao i kod žena s poremećajem hranjenja.

„U našoj ustanovi muškarci sudjeluju u istim grupama s ženama, a koristimo multidisciplinarni pristup koji uključuje psihologe, psihijatre, psihoterapeute i nutricioniste. Cilj nam je pomoći osobi da pronađe balans, identificira uzroke poremećaja hranjenja i postigne dugotrajan oporavak, što zahtijeva puno strpljenja“, objasnila nam je nutricionistkinja Žanko.